Koliko puta ste čuli da je važno za nas da se ponašamo asertivno?
Sama sam bezbroj puta čula koliko je asertivnost važna, međutim nitko me takvom ponašanju nije učio dok sam bila dijete. Shvatila sam da mi je kao odrasloj osobi teško zauzeti se za sebe posebice kada treba djelovati u trenutku. Kada prođe trenutak, prođe i „baba s kolačima“ pa tako ni moje mozganje što je ili nije trebalo u toj situaciji više nema smisla. Jer se u novoj situaciji opet neću snaći sa starim primjerom.
Asertivnost se uči
Asertivnosti su nas načelno trebali učiti još u djetinjstvu kako bi se takvi obrasci ponašanja dobro utabali i pripremili nas na život.
Ako nas to u djetinjstvu nisu učili ili ako su nas učili krivo, situacija je za nas u odrasloj dobi zahtjevnija no i dalje nam ima spasa – uvijek možemo naučiti kako se asertivno ponašati.
Asertivnost kao odmak od pristojnosti
Možda su vas u djetinjstvu učili da treba biti pristojan; da ni pod razno u gostima ne smijete reći da vam kolač nije fin nego dapače, morate ga nahvaliti i pojesti da slučajno domaćini ne bi pomislili da nešto ne valja. Morali ste biti pristojni, niste smjeli ukazati da je netko od odraslih nešto pogriješio dok je objašnjavao; morali ste biti pristojni i kada bi roditeljima u goste došli prijatelji s djecom pa su ta djeca uzela vašu igračku i potrgala je. I koliko god ste htjeli reagirati, roditelji su vas učili da ne smijete. Da se onaj drugi u vašoj blizini neće osjećati ok ako vi kažete što osjećate i mislite. I bili su uvjereni da vas uče dobro.
Da su nas u takvim situacijama učili asertivnosti dali bi nam dozvole da smijemo izraziti svoje mišljenje i kada se ono ne poklapa s mišljenjem drugih na ok način.
Naučili bi nas da komuniciramo s drugima iz pozicije zajedničkog interesa, što znači da ćemo razmišljati o svojim potrebama jednako kao o potrebama drugih.
Naučili bi nas da stariji nisu uvijek u pravu, ali da vodimo računa na koji ćemo im način to priopćiti i da asertivnost nije suprotna pristojnom ponašanju.
Učili bi nas da svoje suprotstavljeno mišljenje kažemo ne ponižavajući drugu osobu, ali isto tako da su osjećaji drugih ljudi njihova odgovornost, a ne naša.
Asertivnost kao odmak od agresije
Možda su vas u djetinjstvu učili da se morate boriti za sebe, da vratite duplo ako vas udare i da nitko neće stati na vašu stranu ako sami ne stojite iza sebe. Možda su vas učili da svijet voli pobjednike i da je najvažnije doći do cilja bez obzira na cijenu. Poruke su bile izbori se, dobili ste bravo svaki puta kada ste bili agresivni, posebno u komunikaciji. Roditelji su bili uvjereni da vas uče dobro jer je to jedini način da uspijete u ovom okrutnom svijetu.
Da su vas u tim situacijama učili asertivnosti dali bi nam dozvole da smijemo tražiti i biti odbijeni te da je to u redu. Neki puta će nas ljudi odbiti. Naučili bi nas da vodimo računa i o drugim ljudima, jer samo tada možemo očekivati da će oni voditi računa o nama.
Naučili bi nas da asertivnost nikada ne smanjuje šanse za pobjedu, a ponekad ih i povećava jer nas čini sposobnima za suradnju s drugima u borbi za zajednički cilj.
Ne dozvolite da vas prošlost sputava! Naučite živjeti u sadašnjosti istovremeno gradeći budućnost
Bez obzira jesmo li kroz život naučili biti prepristojni ili preagresivni, put prema asertivnosti uvijek je isti – svladavanje vještina komunikacije iz pozicije poštivanja interesa svih strana koje komuniciraju, kako svoje, tako i tuđih. U neurolignvističkom programiranju postoji tehnika percpetivnih pozicija koja nam ukazuje da svatko od nas u svakom trenutku može zauzeti jednu od tri pozicije: ja, druga osoba, neutralni promatrač.
Ako se nikada ne zauzimamo za sebe, tada smo isključivo u poziciji druge osobe. Uvijek nam je važnije da se netko drugi osjeća ok i zato pristajemo i na zahtjeve na koje zapravo ne želimo pristati. Ne postavljamo granice. S vremenom ćemo sigurno izgoriti. A također se možemo početi i ljutiti na druge što nas iskorištavaju. Problem je samo što oni ne znaju kako se mi osjećamo jer to nikada nismo ni izrazili.
Ako smo pak stalno u ja poziciji, tada uopće ne razmišljamo o osjećajima i potrebama drugih. Jasno ćemo dati do znanja što mislimo i vjerojatno ćemo se uspjeti izboriti za sebe, no naš način opet nije asertivan već agresivan. I ta agresija sigurno nije ok niti pristojna, no treba imati na umu da agresija nije asertivnost.
Put koji vodi do asertivnosti
Iz pozicije neutralnog promatrača možemo objektivno sagledati da nas niti jedna krajnost iz ove dvije pozicije ne vodi ka tome da se izborimo za sebe na ok način. Izboriti se možemo jedino ako u sebi imamo normalnu dozu i ja i drugi pozicije: ako na ok način drugoj osobi kažemo kako se osjećamo, što mislimo. Uzmimo za primjer onaj kolač u gostima koji vam se nije svidio. Postoje tri opcije:
- Jedna je da kažete domaćinu da je kolač grozan i da to nećete jesti
- Druga je da pojedete kolač bez pogovora i još ga pohvalite (pa za nagradu dobijete repete)
- Treća je da zahvalite na kolaču i kažete da vam ne odgovara
Možda niste znali: Kuhanjem možete pobijediti anksioznost
S prvim primjerom biste bili u ja poziciji i ne bi vas bilo briga kako će se domaćin osjećati. To nije asertivno već agresivno. S drugim primjerom biste bili u poziciji svog domaćina i potpuno biste ignorirali sebe i svoje osjećaje. Ni to nije asertivno. S trećim primjerom kombinirate zdravu dozu obje pozicije: uzimate u obzir osjećaje svog domaćina (zahvalite mu, pristojni ste) i izrazite svoje mišljenje i osjećaje (ne odgovara vam, ne želite jesti kolač). Postoji opcija da se domaćin uvrijedi, no vi niste rekli ništa ružno niti loše i zapravo ste postupili skroz ok. Poanta jest da i na pristojan način možemo izraziti što mislimo. Pristojnost nije ne izražavanje već način kako nešto izražavamo. Kada smo pristojni i iz takve pozicije izrazimo što mislimo/trebamo/želimo/osjećamo, to je asertivnost.
Možda Vam je dojadilo da se ne zauzimate za sebe. Možda se pitate kako da se izborite za sebe i svoje ciljeve bez da pri tome povrijedite druge. I u jednom i u drugom slučaju naša preporuka je – krenite vježbati!
Slušajte sebe, slušajte druge, postavite se u svoju, njihovu, neutralnu poziciju i komunicirajte nakon promišljanja o sve tri pozicije. Možda vas i iznenade reakcije drugih. Možda unatoč vašem očekivanju katastrofe ona izostane. A to nećete saznati sve dok ne probate.
Foto: Shutterstock
