Svakodnevnica mladih se prilično promijenila – škola je prebačena online, dio roditelja radi od kuće, neki od njih su ostali bez posla – što se itekako odražava i na njihovu djecu; maturalaca nema…
Cijeli njihov život je na svojevrsnoj pauzi, navodi psihologinja Kristina Bačkonja, a unatoč toj pauzi vrijeme ipak ide dalje. Period prijelaza iz osnovne u srednju školu se više nikada neće ponoviti; isto tako ni prelazak iz srednje škole na fakultet. Sve to će sigurno na neki način obliježiti život mladih. Kako? Još uvijek ne znamo.
Što se zapravo događa mladima?
Većina mladih u periodu puberteta i adolescencije ima potrebu društvo roditelja zamijeniti društvom prijatelja. S roditeljima i dalje mogu biti u dobrim odnosima, no utjecaj društva je u tom periodu puno važniji te se mladi, u normalnim okolnostima, odvajaju od roditelja i roditeljskih figura. To je ujedno i period kada se njihova odgovornost pojačava (iako ih odgovornosti treba učiti od malih nogu) i kada se sve više suočavaju s posljedicama svog ponašanja. Npr. čak i ako su roditelji bili permisivni te su činili sve umjesto djeteta i konstantno mu ugađali, prelaskom na fakultet jednostavno više ne postoje opcije koje bi omogučile roditelju da to i dalje čini. Nema informacija ni roditeljskih sastanaka, mlada osoba je okružena drugim mladim ljudima od kojih neki žive i funkcioniraju potpuno samostalno jer više ne žive u roditeljskom domu, itd. Drugim riječima, za njih je ovo period kada se odvajanje od roditelja prirodno događa i kada okolina na neki način ima ista očekivanja od mladih.
Nažalost, tijekom pandemije mladi su pozvani da ostanu doma, da izbjegavaju druženja uživo a ukoliko ne poštuju upute nose veliki teret da bi svojim (do sada uobičajenim i normalnim) ponašanjem doslovno mogli ugroziti živote svoje obitelji. Za mladu osobu ovo sigurno predstavlja veliki pritisak. S jedne strane ima potrebu družiti se, odvojiti od obitelji a s druge strane ukoliko to čini postoji šansa da našteti svojim bližnjima. Probleme koje su prije djelili s prijateljima i prorađivali kroz odnose i druženja s drugima sada potiskuju. U konačnici, i ostanak kod kuće utječe na (ne)kretanje mlade osobe što pak opet utječe na njezine druge kanale „ventiliranje“ te kompletno psihofizičko stanje.
Jeste li perfekcionist? Ako želite da sve bude savršeno odrađeno, ne znači da ste savršeni
Ako im želite pomoći da se lakše nose sa stresom, evo koje savjete nudi psihologinja Kristina Bačkonja:
- Pokažite razumijevanje – današnji mladi rastu u sasvim drugačijem kontesktu i potrebno im dozvoliti da iskažu koliko im je teško
- Dajte do znanja da ste uvijek tu. Nemojte forsirati razgovor, no možete ubaciti „bubu u uho“ da ste tu i da ćete rado saslušati.
- Podijelite svoja iskustva. Uvijek možete spomenuti kako se ova situacija odražava na vas i kako se vi snalazite u tome, što pomaže vama.
- Ponavljajte i naglašavajte da su fizička i socijalna distanca dvije različite stvari. Možda se ne možemo grliti i ljubiti i svaki vikend provoditi s grupom prijatelja, no odnose s drugima i dalje možemo održavati.
- Demistificirajte pomagačke struke. Psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri itd. postoje s razlogom. Da nitko na svijetu nema probleme i poteškoća u svom funkcioniranju, ove struke bi izumrle.
Više pročitajte u magazinu Ordinacija.hr, a možete ga potražiti sutra na svim kioscima uz Večernji list!
