Koliko puta ste se uhvatili da stvari želite odraditi do savršenstva? Koliko puta niste mogli prepustiti posao nekome drugome jer ste znali da neće biti onako kako ste zamislili pa ste radije preuzeli na sebe?
Koliko puta ste, unatoč pohvalama drugih, ipak pomislili da to što ste napravili nije bilo dovoljno dobro? Ako ste u ovim odgovorima primjetili da je takvih situacija u vašem životu bilo puno, možda ste skloni perfekcionizmu.
Što je perfekcionizam i možemo li ga smatrati vrlinom ili manom?
Perfekcionizam je težnja za nepogrešivošću u svim ili nekim aspektima životima i osoba koja je sklona perfekcionizmu ima jako visoke standarde – i za sebe a često i za druge. U nekim zanimanjima je perfekcionizam poželjan i zapravo preduvjet da bi posao bio odrađen dobro. Restaurator, kirurg, zrakoplovni mehaničar, pilot… Pogreške u nekim zanimanjima nisu opcija i ukoliko se dogode mogu dovesti do prlično teških posljedica. Vjerujem da bi većina nas radije izabrala kirurga perfekcionista, za kojega slovi da mu se greške pri operativnim zahvatima ne potkradaju. Ili pak zrakoplovnog mehaničara koji je detaljno pregledao vaš avion i koji je usto poznat po svojim uočavanjima najsitnijih detalja i „cijepidlačenju“ da sve treba biti u savršen redu kako bi on odobrio polijetanje. U ovom kontekstu perfekcionizam je itekako vrlina i najvjerojatnije bi ga i poslodavci prihvatili kao izuzetnu kvalitetu njihovih zaposlenika.
No, u isto vrijeme sklonost perfekcionizmu može biti jako opterećujuća za samu osobu ili za njegovu blisku okolinu. Ako su standardi koje si osoba postavlja nedostižni, ako strahuje od neuspjeha i ako je počinjene pogreške toliko uznemire da postaje pasivna – tada je perfekcionizam prilično ograničava u životu i svakako ga ne možemo gledati kao vrlinu.
Ljudi se sve više bore s napadima panike – ovo su najčešći simptomi i jedan način kako ih spriječiti
U isto vrijeme ako osoba sklona perfekcionizmu i pred druge ljude u svojoj okolini postavlja izuzetno visoke zahtjeve, tada postaji velika vjerojatnost da će doći do trzavica u odnosima. Ako je primjerice partner počistio stan no to nije bilo dovoljno dobro; ako je dijete prošlo s 5 ali to nije bilo 5,0; ako je prijatelj organizirao ručak ali je usluga bila loša – svi oni će se osjećati loše uslijed kritika koje dobivaju. Ako se takve situacije opetovanih kritika ponavljaju iz dana u dan tada nastaje problem. Jer drugi ljudi ne moraju ispunjavati ove kriterije.
Kako nastaje perfekcionizam?
Iako postoje neka istraživanja koja govore u prilog tome da postoji određena genetska predispozicija za razvoj perfekcionizma, činjenica je da mnoge obrasce ponašanja usvajamo kroz poruke roditelja i roditeljskih figura u djetinjstvu. Te poruke mogu biti vrlo direktne i verbalne (npr. „Napravi kako treba ili nikako!“) ili pak neverbalne i indirektne (npr. tužan izraz lica kada dijete u školi dobije 4, popravljanje nakon njega jer „nije kako treba“ itd.).
No, dijete ne usvaja samo kroz poruke koje dobiva od roditelja i roditeljskih figura već i modelirajući iste. Primjerice, možda roditelji od djeteta nikada nisu zahtjevali savršenstvo no možda je dijete promatralo njih kako oni rade stvari. Ili je možda to isto dijete gledalo svoju baku (kao roditeljsku figuru, figuru koja mu je značajna i s kojom provodi vrijeme) kako „glanca“ kuću. Djeca modelirajući svoje roditelje i druge značajne figure u njihovom životu mogu preuzeti velik dio ponašanja uključujući i perfekcionizam.
Nadalje, ako zavirimo još dublje i uronemo u neke nesvjesne mehanizme, djeca već u vrlo ranoj dobi počinju stvarati vlastite strategije koje im omogućuju da se nose s njima teškim situacijama. Kako još nemaju poput odraslih mogućnost racionalizacije i opravdanja zašto odrasli rade stvari koje rade, tako sami sebi objašnjavaju stvari koje im se događaju i rješavaju ih na svoj, dječji način. Primjerice, ako dijete svaki dan gleda svoje roditelje koji se svađaju i ako je dio tih svađa vezan i uz odgoj djeteta, to dijete može donijeti odluku da će sve raditi savršeno kako se mama i tata ne bi svađali. Ove odluke i strategije dijete nije svjesno – ni u tom momentu a često puta ni kasnije u životu, već samo živi po njoj. Kao odrasli ljudi te dječje strategije mogu postati svjesni tek u procesu psihoterapije.
Kako se nositi s perfekcionizmom?
Perfekcionizam u nekim situacijama može biti koristan i ovisno o tome kako se s njime nosimo i koliko nam utječe na svakodnevni život, tolika će biti i potrebna promjena.
Ako primjetite da vas perfkcionizam više sabotira nego podržava, primjenite slijedeće:
1. Dajte si dozvolu za pogreške
Postoji pretpostavka koja kaže „Nema neuspjeha, samo povratna informacija“. Imajući na umu da ljudi nisu strojevi i da ne mogu uvijek funkcionirati besprijekorno, postoji velika vjerojatnost da će se pogreške događati. Njihova funkcija nije sabotaža već novo učenje koje će vam pomoći da vam se ista situacija slijedeći put ne ponovi. Drugim riječima, radili ste najbolje kako ste znali i mogli u datom trenutku, a sve što se dogodilo je samo povratna informacija o vašem radu koja vam otvara prostor da drugi put nešto promijenite.
Zašto emocije gledamo kao slabost? „Pod tepih“ – način nošenja s neugodnim emocijama
2. Preuokvirite situaciju
Preuokviravanjem nepovoljnih situacija zapravo gledamo širimo kontekst i uočavamo i neke pozitivne aspekte situacije koja naizgled nije dobra. Primjerice, tijekom predavanja ste ostali bez struje. Isto ste morali nastaviti bez prezentacije i vi to vidite kao katastrofu. No, u isto vrijeme ste se morali snaći te ste smislili određene vježbe, polaznicima ste ponudili pauzu za kavu i zapravo sve to doprinijelo je boljem povezivanju vas i polaznika te polaznika međusobno. Da niste ostali bez struje, to se ne bi dogodilo. Preuokviravanjem ne negiramo situaciju (vi i dalje niste mogli prikazati svoju prezentaciju) već samo tražimo u kojem kontekstu je ta nepovoljna situacija ipak rezultirala nečim dobrim.
3. Pretvorite „savršeno“ u „dovoljno dobro“
Svaki put kada pomislite da nešto nije kako bi trebalo biti (savršeno), pitajte se je li dovoljno dobro, je li prihvatljivo. Prihvatite prihvatljivo.
4. Tražite pomoć
Umjesto da sve preuzimate na sebe, zatražite pomoć. Traženje pomoći nije znak slabosti niti nekog nedostatka već prepoznavanje svojih resursa i granica. Poštujte ih.
5. Osvijestite kriterije koje namećete drugima
Drugi ljudi ne moraju imati iste kriterije kao vi i ne moraju odrađivati stvari prema vašim kriterijima. Poštujte kriterije drugih i osvijestite da vaši nisu najispravniji na svijetu – i drugi imaju pravu na vlastitu viziju kako npr. izgleda složen krevet, očišćen stan i slično. Poštujte tuđe poglede na svijet!
I na kraju, ako primjetite da vam ovi savjeti ne pomažu ili vam je jako teško u vašoj borbi s perfekcionizmom, uvijek možete zatražiti stručnu pomoć.
A. A.
Foto: Shutterstock
