Izazov – samo je jedna od riječi kojom bismo mogli opisati roditeljstvo.
Izazovi čine naš život ispunjenim i smislenim te najčešće vode do najvećih i najljepših nagrada. Međutim, postoji i ona druga strana svakog izazova. Strana kada stvari krenu nizbrdo, a posljedice izazova postaju prvenstveno neugodni osjećaji poput brige i nezadovoljstva. Kako su onda ove krajnosti povezane s roditeljstvom?
Neupitno je da roditeljska uloga obuhvaća brojne zadatke. Trebali biste uspjeti obaviti zadatke na poslu, posvetiti vrijeme djeci, pripremiti obroke, obaviti kućanske poslove i tako cijela lista može ići u nedogled, ali nekako, ipak uspijevate. Međutim, često vam je glava na sto strana i zapravo osjećate da ste izgorjeli. Shvatite da ste putem zaboravili na sebe i svoje potrebe te da vam polako ponestaje goriva. Ovakav scenarij u kojem izazov roditeljstva preuzima onu mračniju stranu povezujemo sa sindromom izgaranja.
Mentalna i fizička iscrpljenost
Za sindrom izgaranja ili, kako popularnije kažemo, burnout ste vrlo vjerojatno već čuli. Međutim, velike su šanse da je to bilo u kontekstu posla. On, ipak, nije rezerviran samo za poslovno okruženje, već ga sve češće susrećemo i u roditeljstvu.
Sindrom izgaranja (engl. burnout) generalno podrazumijeva osjećaj emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti koji nastaje kao posljedica izloženosti prevelikim količinama stresa, uz istodoban manjak resursa za suočavanje s istim.
Međutim, izgaranje u roditeljstvu još nije moguće klinički dijagnosticirati. Unatoč tome, napravljena su brojna istraživanja sa svrhom dokazivanja njegove važnosti u svakodnevnom životu roditelja. Primjerice, novije istraživanje objavljeno u Clinical Psychological Science koje je uključilo 3482 sudionika jasno prikazuje kako se sindrom izgaranja na poslu i depresija znatno razlikuju od burnouta u roditeljstvu. Ovo stanje opisano je kao stanje intenzivne iscrpljenosti povezano s njihovom roditeljskom ulogom u kojem postaju emocionalno odvojeni od svog djeteta ili djece. Također, posebno počinju sumnjati u svoju sposobnost da budu dobri roditelji. Drugim riječima, opisuje stanje u kojemu neprestano dajete sve dok se u potpunosti ne ispraznite: vođenje brige o potrebama moje djece čini se kao nemoguća misija. Uvijek negdje pogriješim…
Praznici su tu: Može li dijete ostati samo kod kuće dok radite? Evo što kažu stručnjaci
Ono što je posebno zanimljivo je da osoba u stanju roditeljskog burnouta ne mora istovremeno biti i u burnoutu od posla. Štoviše, posao ponekad može služiti kao svojevrsna strategija nošenja sa stresom koji dolazi od kuće. Naime, na poslu smo uglavnom zaduženi za poslovne zadatke koji su nam poznati i u kojima se osjećamo uspješnima i učinkovitima. Upravo ovi osjećaji osobne kompetencije mogu umanjiti posljedice burnouta.
Najviše daju, ali puno i izgube
Ovo stanje izrazite iscrpljenosti uočeno je gotovo kod dvije trećine roditelja djece mlađe od 18 godina. Međutim, čini se kako bi taj udio mogao biti znatno veći. Ono što potencijalno narušava prikaz stvarnog stanja je da roditelji rijetko iskreno govore o tome kako se osjećaju zbog stigme koja kruži društvom. Jedan djetetov osmijeh roditelja će apsolutno ispuniti i izazvati takav učinak da će povremene poteškoće poput buđenja u dva ujutro i prljavih pelena postati tek jedva primjetni. Štoviše, sve ono što roditelji moraju i trebaju učiniti predstavlja čin roditeljske ljubavi, koja ih ispuni sama po sebi. Nažalost, ovakav pogled na roditeljstvo uglavnom je pogrešan i na taj način samo pridonosi osjećaju nekompetentnosti u ispunjavanju roditeljske uloge.
Ironija je da roditelji koji najviše daju ponekad od silnog davanja puno i izgube. Od silne želje da sve bude savršeno na kraju mogu završiti u burnoutu. Stoga, radije uložite malo više u sebe kako biste mogli biti bolji za svoju djecu jer, nažalost, ne možete dati ono što nemate. Konačno, nemojte zaboraviti da je roditeljstvo kontinuirani proces koji ima svoje uspone i padove te da vrlo vjerojatno već sada radite najbolje što znate, a kontinuiranom edukacijom unaprijedit ćete svoje strategije nošenja sa stresom.
Prepoznajte simptome sindroma izgaranja
Iscrpljenost
Od silnih zadataka osjećam se emocionalno iscrpljeno. Takva iscrpljenost nastala je zbog neprestanih zahtjeva koji nisu praćeni dovoljnom količinom odmora, posebice redovnim i kvalitetnim spavanjem.
Osjećaj smanjene povezanosti s djetetom
Čini mi se da nisam prisutan/nisam prisutna, sve radim po navici. Kao posljedica neprestane tjelesne i emocionalne iscrpljenosti, roditelji povremeno funkcioniraju na autopilotu pa tako pokazuju manje pozitivnih emocija povezanih s roditeljstvom.
Sumnja na autizam: Ovo je 7 ranih znakova na koje roditelji trebaju obratiti pažnju
Dojam neučinkovitosti
Nikako da napravim nešto kako treba. Pri raznim odgojnim izazovima poput manjih sukoba između braće i sestara ili djece koja su po prirodi nešto reaktivnija, može doći do toga da se roditelji osjećaju neuspješnima u rješavanju nastalog problema.
Iako navedeno prevladava, sam burnout kod roditelja može se očitovati na različite načine. Uz iscrpljenost, osjećaj odvojenosti od djeteta i dojam neučinkovitosti, može doći i do gubitka motivacije, promjene u apetitu ili navikama spavanja, razdražljivosti i osjećaja bespomoćnosti, pa sve do potrebe za bijegom iz trenutačne situacije.
Izgaranju su podložniji pojedinci koji su već otprije anksioznijeg tipa ili su visoki negativni perfekcionisti zbog čega ih prate visoka, često nerealna očekivanja. Navedeno može dovesti do neprestanog osjećaja pritiska i razočaranosti ako nisu ispunili sve zahtjeve. Narušena kvaliteta života, poput nekvalitetnog sna, loše prehrane i manjka tjelesne aktivnosti, također povećava sklonost izgaranju u roditeljstvu.
Da se ne radi tek o manjoj usputnoj iscrpljenosti, govori činjenica kako izgaranje u roditeljstvu može dovesti do znatnijih poremećaja spavanja, ovisničkog ponašanja, depresije, anksioznosti, zanemarivanja ili pak zlostavljanja vlastite djece.
Pomozite si u 6 koraka
Ako ste prepoznali elemente burnouta kod sebe ili pak želite prevenirati njegov nastanak:
1. Usmjerite se na proces – Roditelji mogu izgorjeti od želje da budu najbolji za svoju djecu. Zato se radije usmjerite na proces razvoja vaše djece i vas kao roditelja koji uključuje greške, ali i dobre stvari. Savršen roditelj kao takav ne postoji jer je konstantno moguće tražiti prostor za napredak. Na greške gledajte kao na još jednu povratnu informaciju koja će vam pomoći da ubuduće bolje reagirate.
2. Unaprijedite svoju kvalitetu života – spavanje, tjelesnu aktivnost i prehranu: Čak 25 min spavanja preko dana može pridonijeti punjenu vaših praznih baterija, dok redovno brzo hodanje može povećati razinu energije u tijelu i smanjiti količinu stresa. Smanjenjem unosa kave također možete ublažiti anksioznost i količinu svakodnevnog stresa.
3. Uložite u mentalnu higijenu – Mindfulness meditacija pridonijet će tome da ostanete prisutni dok se igrate s djecom, unaprijedite svoj fokus, zadržite pažnju na sadašnjem trenutke te tako smanjite vjerojatnost pojave depresije ili anksioznosti. Osim mindfulnessa pomoći će i vježbe trbušnog disanja koje pridonose boljoj ravnoteži vašeg živčanog sustava te tako pomoći pri upravljanju emocijama.
4. Unaprijedite svoje vještine edukacijom – Čitajte knjige stručnjaka koji daju kvalitetne preporuke i smjernice za lakše nošenje s nadolazećim izazovima. Primjer za to može biti knjiga “Roditelji novog doba” Igora i Ane Čerenšek kroz koju možete naučiti brojne smjernice povezane s komunikacijskim vještinama, motivacijom, upravljanjem emocija i još puno više.
5. Planirajte aktivne zajedničke odmore – Organizacijom ćete povećati vjerojatnost da živite u skladu sa svojim vrijednosti, provedete kvalitetnije vrijeme s obitelji te prikupite nešto više odmora.
“Ironija je da roditelji koji najviše daju ponekad od silnih davanja puno i izgube. Od silne želje da sve bude savršeno na kraju mogu završiti u burnoutu”
6. Komunicirajte svoje osjećaje, potrebe i granice – Tražite podršku bližnjih kako ne biste sve zadatke obavljali sami. Jasno recite kada ste umorni i treba vam nešto više mira.
Autorice: Sandra Župarić, mag. psych., Dajana Čopec, mag.psych., Lea Dogan, apsolventica psihologije
Foto: Shutterstock
