Iako se neki simptomi preklapaju, ipak postoje neke ključne razlike.
Već dulje vrijeme vas muče bolovi, grčevi, nelagoda ili nadutost u trbuhu. Došlo je do promjene u načinu pražnjenja stolice? Stolica je drugačijeg oblika (konzistencije)? Primjerice kašasta? Ili tvrda, raspucane površine? Muči vas povremeno proljev? Ili zatvor? Primijetili ste krv iza defekacije? Doima se kako nešto nije u redu s vašim crijevom i klasično pitanje koji nam nerijetko padne na pamet je – radi li se o nečemu ozbiljnom?
Činjenica je kako su tegobe od strane probavnog sustava slične u nizu različitih, prolaznih kao i kroničnih te malignih bolesti. Stoga je jasna konfuzija u šumi podataka koje možemo dobiti iz različitih izvora. Pa se postavlja pitanje… kada potražiti savjet i pomoć medicinskih djelatnika?
Trajanje tegoba
Ako vaše tegobe traju kraće od 2-3 tjedana u pravilu se radi o akutnom infekcioznom enterokolitisu odnosno alimentarnoj intoksikaciji; očekuje se da takve epizode svaka osoba ima barem 1x godišnje i nisu razlog za značajnu brigu niti odraz nekakve dodatne ili skrivene patologije. S druge strane ako tegobe traju dulje od 3-4 tjedana ulaze u okvir kroničnih pa se tada svakako obratite medicinskim djelatnicima.
Dob ili spol
Ako spadate u skupinu osoba mlađe odnosno srednje životne dobi (<50 godina) mala je vjerojatnost kako su bolovi, grčevi i nelagoda u abdomenu (bez ili s promjenom načina defekacije i/ili oblika stolice) odraz maligne bolesti probavne cijevi. Praktično 10-20% odrasle populacije boluje od sindroma iritabilnog crijeva (IBS od engl irritable bowel syndrome) koji je iza respiratornih infekcija drugi najčešći uzrok bolovanja prema nekim istraživanjima. IBS se praktično dvostruko češće javlja u osoba ženskog spola, nerijetko su tegobe precipitirane stresom, psihotraumom ili emocionalnim tenzijama, povremeno hranom i/ili menstruacijom, a može se javiti i u više generacija unutar iste obitelji.
S druge strane tumori probavnog sustava se ipak predominantno javljaju u osoba srednje i starije životne dobi, nerijetko s prisutnim rizičnim čimbenicima kao što su obiteljska anamneza polipa ili tumora crijeva, pušenje, „zapadnjačka dijeta“ bogata crvenim mesom i procesuiranom hranom, a siromašna ostatnim vlaknima biljnog podrijetla, šećerna bolest, pretilost ili dugogodišnji ulcerozni kolitis. U Republici Hrvatskoj se godišnje otkrije oko 3500 novih bolesnika s tumorom debelog crijeva.
Kako razlikovati IBS od raka debelog crijeva?
Iako se neki simptomi preklapaju ipak postoje neke ključne razlike.
Ovi se simptomi mogu javiti i kod sindroma iritabilnog crijeva i kod raka crijeva:
- grčevi i bol u trbuhu
- promjene u pražnjenju crijeva trajanja više od dva tjedna
- zatvor
- proljev
- nadutost, plinovi
Simptomi koji se mogu javiti kada je u pitanju rak crijeva:
- tamna stolica ili krv u stolici
- umor
- krvarenje iz rektuma
- neobjašnjiv gubitak kilograma
Ključno je istaknuti kako je IBS kronična bolest koja ima faze pogoršanja kao i faze poboljšanja. Tegobe mogu biti blage no i izrazito jake te u bitnom smislu mogu narušiti svakodnevne poslovne, edukativne, društvene i seksualne aktivnosti te odnose. No za naglasiti je kako bolest ne uzrokuje kumulativna strukturna oštećenja probavnih organa, ne povisuje rizik od tumora crijeva niti je smrtna.
Ovo je 5 navika zbog kojih pacijenti imaju problema s probavom – upozorava gastroenterolog
Bolesnici s IBS-om nerijetko navode primjese svijetle bijele sluzi u stolici što nije tipično za tumore crijeva.
S druge strane tumori debelog crijeva su nerijetko asimptomatski i otkrijemo ih obrađujući njihove posljedice kao što su kronični umor, slabokrvnost i nenamjerno mršavljenje. No pojava bolova u trbuhu praćenih proljevom ili zatvorom, promjenom kalibra stolice i gubitkom apetita u osoba iznad 45 godine života je svakako razlog za javljanje medicinskim djelatnicima.
Krv u stolici? Znak raka crijeva?
Vizualizacija krvi na toaletnom papiru, poprskanu po stolici ili po wc školjci nakon defekacije svakako može izazvati zabrinutost. No svakako treba istaknuti kako je to učestala tegoba koja se javlja u praktično svake osobe (slično i povremenim krvarenjima iz nosa) i najčešće je odraz prolaznih i benignih stanja uzrokovanih mehaničkom ozljedom anorektuma u sklopu otežane i produljene defekacije, učestale defekacije u sklopu proljeva, povećanog naprezanja (biciklizam, porod), mehaničke manipulacije (aplikacija rektalnih čepića, manualna evakuacija stolice) ili spolnog odnosa.
U podlozi rektalnog krvarenja su najčešće analne fisure ili hemoroidalna bolest, potom slijedi divertikularna bolest debelog crijeva, rektalni ulkusi kod konstipacije s prolapsom rektuma, upalne bolesti crijeva i tumori završnog dijela debelog crijeva (rektuma).
S druge strane krvarenje iz polipa i tumora debelog crijeva je češće oku nevidljivo (okultno) i može se detektirati samo laboratorijskim testiranjem uzorka stolice. U svakom slučaju učestalo, obilno ili bolno rektalno krvarenje je razlog za konzultaciju medicinskog tima.
Kako se postavlja dijagnoza IBS?
Temeljem ciljanih pitanja, fizikalnog pregleda i osnovnog laboratorijskog testiranja (kompletna krvna slika, C-reaktivni protein, serologija na celijakiju, fekalni kalprotektin) se u većini bolesnika od strane liječnika obiteljske medicine postavlja jasna dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva.
Fekalna transplantacija: Što morate znati o zahvatu koji liječi bolesna crijeva
Kako se postavlja dijagnoza tumora debelog crijeva?
Kod bolesnika sa sumnjom na okultno krvarenje iz probavne cijevi (primjerice u bolesnika s anemijom) se često vrši laboratorijsko testiranje stolice na tragove krvi.
S druge strane u sklopu obrade sumnje na tumor crijeva se u startu ne preporučuje određivanje tzv. tumorskih markera ili vršenje slikovnih metoda kao što su CT i MR abdomena već je jedina nedvojbena metoda postavljanja dijagnoze endoskopski pregled debelog crijeva – kolonoskopija. Sve druge laboratorijske, biokemijske i slikovne metode služe za dodatnu klasifikaciju stupnja težine i proširenosti bolesti te za planiranje daljnjih metoda liječenja i praćenja bolesnika.
Prevencija i rano otkrivanje
Za kraj valja još jednom istaknuti kako bolesnici s IBS zbog navedene bolesti nisu pod povišenim rizikom nastanka tumora debelog crijeva.
U svrhu prevencije i ranog otkrivanja tumora debelog crijeva se svim osobama pod prosječnim rizikom savjetuje učiniti prvu kolonoskopiju u dobi 45-50 godina i da u slučaju urednog nalaza prve kolonoskopije ponavljaju pretragu svakih sljedećih 10 godina. S druge strane svim osoba s povišenim rizikom se savjetuje konzultacija nadležnog liječnika radi procjene termina prve i naknadnih kolonoskopija.
Foto: Shutterstock
