Vitiligo je kronično, stečeno stanje kože koje karakterizira gubitak pigmenta – melanina – što uzrokuje stvaranje jasno vidljivih bijelih mrlja na koži. Smatra se da je bolest uglavnom autoimuna, a može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, kod oba spola i u bilo kojoj dobi
Denis Dvoržak s 14 je godina primijetio promjene na koži ruke, bijele mrlje promjera oko pet centimetara. Objasnili su mu da je to stres od ratnih zbivanja 91.. Mrlje su se širile, bilo ih je svake godine više.
-Bio sam u šoku. Skrivao sam te fleke u svlačionici, nosio duge rukave… Širilo se na potkoljenice, koljena, laktove, a kad je krenulo na lice, počeo sam se ozbiljnije informirati o vitiligu – priča ovaj Karlovčanin. Danas sa smješkom, jer u svojim je četrdesetima već odavno odbacio tjeskobu i nelagodu koja ga je zbog bijelih mrlja po tijelu mučila u mladosti. Isprobavao je razne tablete, kreme, pa i skupe a beskorisne pripravke, kroz smijeh se prisjeća, a prije tri godine nabavio je i lampu za fototerapiju. Dio mrlja je nestao, a s onima koje su i dalje tu, živi normalno.
Gubitak pigmenta
Vitiligo je kronično, stečeno stanje kože koje karakterizira gubitak pigmenta – melanina – što uzrokuje stvaranje jasno vidljivih bijelih mrlja na koži. Smatra se da je bolest uglavnom autoimuna, a može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, kod oba spola i u bilo kojoj dobi, iako se najčešće prvi simptomi javljaju u dobi do 30 godina. Vitiligo je uzrokovan gubitkom melanocita, stanica odgovornih za boju kože. Čimbenici koji pridonose pojavi vitiliga su disregulacija imunološkog sustava, genetska osjetljivost i stres iz okoliša. Za ovu bolest postoji obiteljska predispozicija, jer oko 20% bolesnika ima barem jednog rođaka prvog koljena oboljelog od vitiliga. Kao autoimuna bolest, često se javlja s drugim autoimunim bolestima, kao što su disfunkcija štitnjače, atopijski dermatitis i alopecija. Može se pojaviti na svim tipovima i bojama kože, samo je uočljiviji kod osoba s tamnijom kožom.
U Europi se prevalencija vitiliga procjenjuje na oko 1% populacije, a u Hrvatskoj se procjenjuje da s tom bolešću živi oko 45 tisuća osoba. Iako nije zarazan ni izravno opasan za život, vitiligo ima snažan psihološki i socijalni učinak na oboljele.
Vitiligo se često pogrešno smatra isključivo estetskim problemom. Međutim, mnoga istraživanja pokazuju da bolest može izazvati ozbiljne psihološke posljedice – uključujući smanjeno samopouzdanje, povlačenje iz društva, anksioznost, pa čak i depresiju, zbog čega o vitiligu govorimo kao o psihodermatološkoj bolesti. Stručnjaci su svemu progovorili uoči Svjetskog dana vitiliga 25. srpnja.
– Stigmatizacija zbog vidljivih promjena na koži dodatno pogoršava stanje oboljelih, osobito kod mladih, žena i osoba čije su promjene izražene na licu ili rukama – ističe akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dermatologinja i predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice:
-Vitiligo je kronična, autoimuna bolest kože koja uglavnom stvara estetske poteškoće, a koja zbog promjene boje kože izaziva kozmetičke probleme, ali ne ugrožava fizičko zdravlja oboljelog. Ako su promjene na koži proširene na veću površinu, a osobito ako je riječ o tamnoj koži, vizualni dojam negativno utječe na kvalitetu života oboljelih. S obzirom na to da su promjene na koži uglavnom očite svima i da su oboljeli zbog toga često stigmatizirani, vrlo je važno da javnost bude obaviještena o kakvoj je bolesti riječ da bi bolje razumjeli izazove s kojima se oboljeli susreću. Često stvara pojačane psihosocijalne probleme u raširenim oblicima bolesti, posebno kada se pojavi na tamnoj koži i tako negativno utječe na kvalitetu života ljudi koji pate od te bolesti. To je jedini put da se zaustavi stigma koju bolest stvara i da su oboljeli manje psihički opterećeni njome – istaknula je akademkinja Šitum.
Tri vrste vitiliga
Vitiligo je podijeljen u tri vrste. Nesegmentalni vitiligo (NSV) najčešći je tip vitiliga, karakteriziran je promijenjenim mrljama sa simetričnom raspodjelom, obično sporo napreduje i ima nepredvidiv tijek.
Segmentalni vitiligo (SV) obično se nalazi na jednoj strani tijela, počinje u ranoj dobi brzo napreduje, a zatim se stabilizira.
Mješoviti vitiligo u početku se pojavljuje u obliku segmentalnog, ali se nekoliko mjeseci kasnije širi na druga mjesta pa poprima oblik nesegmentne bijele boje.
Unatoč tomu što trenutačno ne postoji univerzalni lijek za vitiligo, znanost donosi sve više terapijskih mogućnosti koje mogu zaustaviti širenje bolesti ili potaknuti djelomičnu ponovnu pigmentaciju. Liječenje uključuje topikalne pripravke, fototerapiju, imunomodulatore i sve češće – ciljane inovativne terapije, rekao je prof. dr. sc. Andrija Stanimirović, specijalist dermatologije i venerologije, predstojnik i gostujući profesor Klinike za kožne i spolne bolesti Medicinskog fakulteta European University Cyprus, Nicosia.
– Odgovor na dosadašnje terapije bio je ograničen, no novi inovativni pripravci donose visoku stopu odgovora kod velikog broja pacijenata. To je zaista ohrabrujuće. Kvaliteta života može se znatno poboljšati uz stručan i personaliziran pristup – kazao je prof. Stanimirović.
Pacijente s vitiligom savjetuje da se s povjerenjem obrate dermatolozima:
– Novi terapijski podaci posebno ohrabruju jer su razvijeni i odobreni inovativni tretmani za liječenje vitiliga s visokom stopama odgovora, što nam daje optimizam za budućnost. Važno je da pacijenti pravodobno posjete svojega dermatologa jer će se samo u suradnji s liječnikom pronaći odgovarajući terapijski put i doista vidjeti da se simptomi znatno povlače i poboljšava kvaliteta života – tvrdi prof. Stanimirović.
Oprezno s alternativnim terapijama
Stručnjaci upozoravaju i na opasnost širenja nereguliranih, alternativnih terapija koje nisu znanstveno potvrđene, ali se često nude očajnim pacijentima. Upravo zato, edukacija javnosti i zdravstvenih djelatnika ključna je za smanjenje štete, ali i za poticanje ranog savjetovanja s dermatologom.
– Najprikladniji terapijski put za svakog pacijenta pronaći će se samo u suradnji s liječnikom, dermatologom. Važno je da pacijenti ne eksperimentiraju sami jer se time gubi dragocjeno vrijeme – zaključuje akademkinja Šitum. ( Romana Kovačević Barišić )
