Mišja groznica pripada skupini tzv. bolesti prirodnih žarišta, što znači da se javlja samo u specifičnim geografskim područjima u kojima postoje uvjeti potrebni za preživljavanje virusa, poput određene klime, biljnog i životinjskog svijeta, vodenih tokova i tla.
Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). Riječ je o, kako stoji na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, virusnoj zoonozi, odnosno bolesti koja se prenosi sa životinja na ljude, i to prvenstveno putem šumskih mišolikih glodavaca.
Mišja groznica pripada skupini tzv. bolesti prirodnih žarišta, što znači da se javlja samo u specifičnim geografskim područjima u kojima postoje uvjeti potrebni za preživljavanje virusa, poput određene klime, biljnog i životinjskog svijeta, vodenih tokova i tla.
Glavni uzročnici HGBS-a su Hantavirusi, virusi koji su rasprostranjeni širom svijeta – od Azije pa sve do južne i sjeverne Europe. U Hrvatskoj je bolest stalno prisutna, osobito u kontinentalnim regijama, iako broj oboljelih varira iz godine u godinu.
Iako točna rasprostranjenost mišje groznice još nije u potpunosti istražena, poznato je da postoje prirodna žarišta bolesti u brojnim kontinentalnim dijelovima Hrvatske, a neka od njih su:
- Gorski kotar, Lika, Medvednica,
- Šumska područja u Karlovačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj, Varaždinskoj, Virovitičko-podravskoj, Koprivničko-križevačkoj i Požeško-slavonskoj županiji,
- Područja Zagreba i okolice, kao i dijelovi Slavonije, poput Brodsko-posavske županije.
Kako se prenosi?
Mišoliki glodavci su prirodni domaćini i prenosioci virusa. Kod njih virus ne uzrokuje bolest, ali ga izlučuju u okoliš putem urina, izmeta i sline, čime potencijalno predstavljaju opasnost za ljude.
U Hrvatskoj su najčešći prenosioci:
- Riđa voluharica (Clethrionomys glareolus),
- Žutogrli miš (Apodemus flavicollis),
- Rjeđe i šumski miš, poljski miš te livadna voluharica.
Ljudi se najčešće zaraze udisajem aerosola kontaminiranih česticama urina ili izmeta glodavaca, primjerice, prilikom čišćenja šupa, podruma, planinarskih domova ili boravkom u šumskim područjima. Srećom, prijenos među ljudima nije zabilježen, a infekcija kod ljudi je relativno rijetka.
Osoba se može zaraziti:
- izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama (mokraća, izmet ili slina) zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike
- unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta, onečišćenim rukama
- kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom (npr. neoprani šumski plodovi)
- neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima
Što utječe na pojavu bolesti?
Mišja groznica je vezana uz izravan ili posredan dodir s divljim mišolikim glodavcima i njihovim izlučevinama, a do nešto češćeg obolijevanja ljudi obično dolazi u godinama velike brojnosti malih glodavaca (tzv. “mišje godine”). Na njihovu brojnost mogu utjecati razni promjenjivi ekološki čimbenici pa se često ne može u potpunosti objasniti niti prognozirati. Poznato je da obilje hrane pogoduje većem broju, dok dugotrajne zimske hladnoće smanjuju broj glodavaca.
Koji su simptomi?
Simptomi se obično javljaju 1 do 2 tjedna nakon izlaganja virusu, iako inkubacija ponekad može trajati i do 8 tjedana. Najčešći znakovi su:
- Nagli početak visoke temperature praćen zimicom i jakom glavoboljom
- Intenzivni bolovi u trbuhu i leđima
- Mučnina i povraćanje
- Zamućen vid, ponekad crvenilo lica i očnih kapaka te osip na koži
U kasnijim fazama može doći do smanjenog izlučivanja mokraće, zatajenja bubrega, naglog pada krvnog tlaka, krvarenja te razvoja stanja šoka.
Tko najčešće obolijeva?
Osobe koje zbog posla ili hobija često dolaze u kontakt s prirodom i glodavcima, poput šumskih radnika, poljoprivrednika, lovaca, planinara i izletnika, izložene su većem riziku zbog udisanja virusa iz okoline. Također, infekcija se može dogoditi i u zatvorenim prostorima gdje borave glodavci, poput podruma, garaža, tavana i ostava, jer se u takvim mjestima mogu nakupiti zarazne čestice u prašini.
Kako se zaštititi tijekom boravka u prirodi?
- Izbjegavajte sjedenje ili ležanje direktno na tlu, posebno tamo gdje ima tragova glodavaca
- Hranu i piće čuvajte u zatvorenim spremnicima, a osobne stvari držite podalje od glodavaca i njihovih izlučevina
- Prije jela, pijenja ili pušenja temeljito operite ruke sapunom i toplom vodom ili koristite dezinficijense na bazi alkohola
- Ne ostavljajte hranu i otpatke u prirodi
- Ne konzumirajte vodu iz neuređenih izvora ili bara
- Plodove koje uberete u prirodi dobro operite prije jela
- Ne dirajte gnijezda ili uginule glodavce bez zaštitnih rukavica i maske
Kako spriječiti zarazu u zatvorenim prostorima?
- Hranu i piće čuvajte u zatvorenim posudama i spremnicima
- Smeće držite u zatvorenim i čvrstim kontejnerima, nikako ne ostavljajte otpatke u ostavama, garažama ili podrumima
- Spriječite ulazak glodavaca u kuću ili gospodarske objekte zatvarajući sve otvore, pukotine i rupe
- Uklonite hrpe materijala koje glodavci mogu koristiti kao sklonište najmanje 50 metara od kuće
- Redovito provodite deratizaciju – postavljajte klopke i otrove, pazeći na sigurnost ukućana, posebno djece
- Nikada nemojte dirati uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama
- Čišćenje neupotrebljavanih prostora obavljajte s minimalnim podizanjem prašine – vlažno čišćenje je poželjno, a pri tome nosite masku i gumene rukavice
- Izbjegavajte usisavanje ili metenje izlučevina glodavaca jer to može raspršiti virus u zrak
(Ordinacija.hr)
