Intenzivan strah od paukova može ozbiljno ograničiti život, ali postoje provjerene metode koje pomažu da ga prevladate, od kognitivno-bihevioralne terapije do virtualne stvarnosti.
Fobije su oblik tjeskobnih poremećaja koje se očituju kao snažni, iracionalni strahovi povezani s određenim predmetima, osobama ili situacijama. Najčešće se razvijaju još u djetinjstvu, a mogu značajno ograničiti svakodnevni život. Postoje mnoge vrste, od straha od škole, zmija i visine, do straha od vožnje, zatvorenih prostora ili smrti, a među najraširenijima je arahnofobija.
Arahnofobija, odnosno intenzivan strah od paukova, kako piše Andjela Zlatković, specijalni pedagog i KBT savjetnik iz tima Vaš psiholog, jedna je od najčešćih specifičnih fobija. Preciznije rečeno, odnosi se na strah od paukolikih člankonožaca, a uz paukove to su i škorpioni, krpelji, grinje i kosci. Iako nam određena doza opreza ili gađenja prema njima dolazi prirodno, kao evolucijski mehanizam zaštite od potencijalno opasnih ugriza, kod osoba s arahnofobijom strah je znatno izraženiji.
Ponekad se javlja i bez stvarne prijetnje. Dovoljno je pogledati fotografiju ili čuti razgovor o paucima da se pojavi osjećaj panike. Zbog toga osobe s ovim oblikom fobije često izbjegavaju boravak u prirodi ili čak gledanje dokumentaraca u kojima se pojavljuju pauci.
Tko može razviti arahnofobiju?
Ova se fobija može javiti kod bilo koga, u bilo kojoj životnoj dobi, iako je nešto češća kod žena. U mnogim slučajevima započinje u djetinjstvu ili adolescenciji, no može nastati i kasnije, osobito nakon neugodnog iskustva s paucima.
Što može potaknuti strah?
Okidači mogu biti:
- neposredno prisustvo pauka
- fotografije i videozapisi
- uočavanje paukove mreže
- razgovor ili čitanje o paucima
- razmišljanje o tome koliko ih zapravo ima oko nas
Kako se manifestira arahnofobija?
Simptomi mogu uključivati:
- pojačano znojenje, drhtanje, osjećaj jeze
- ubrzano disanje i lupanje srca
- vrtoglavicu, magljenje vida, suha usta
- probavne smetnje
Kod djece su česti intenzivan plač ili bijesni ispadi. Na emocionalnoj razini prevladava snažna anksioznost i osjećaj gubitka kontrole, što dovodi do izbjegavanja situacija koje bi mogle uključivati pauke.
Mogući uzroci
Razvoj arahnofobije može biti povezan s genetskom predispozicijom, osobinama poput visoke osjetljivosti ili potrebe za kontrolom, traumatskim iskustvom ili učenjem po modelu. Primjerice, ako dijete vidi da roditelj panično reagira na pauka.
Kada potražiti pomoć?
Vrijeme je za stručnu pomoć ako arahnofobija:
- ograničava vaše kretanje i izlete
- ometa koncentraciju jer stalno iščekujete pojavu pauka
- utječe na san zbog straha da bi pauk mogao ući u prostoriju ili krevet
- narušava društveni život
Liječenje – od KBT-a do virtualne stvarnosti
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) jedan je od najučinkovitijih pristupa. Kognitivni dio pomaže promijeniti iracionalne misli (“Svi pauci su opasni”) u realniju procjenu stvarne prijetnje, dok bihevioralni dio uključuje postupno izlaganje okidačima, od gledanja fotografija do boravka u prostoriji s paučinom.
U novije vrijeme koristi se i terapija uz pomoć virtualne stvarnosti, koja omogućuje sigurno i kontrolirano suočavanje sa strahom. Dodatno, stručnjak može podučiti tehnike abdominalnog disanja i progresivne mišićne relaksacije za smanjenje tjelesne napetosti, a u nekim slučajevima se razmatra i medikamentozna terapija.
(Ordinacija.hr)
