Upala krajnika, poznata i kao tonzilitis, česta je infekcija koja uzrokuje jaku grlobolju i otežano gutanje. Iako se često može liječiti kod kuće, važno je prepoznati znakove koji zahtijevaju medicinsku pomoć kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije.
Upala krajnika, stručno nazvana tonzilitis, upalni je proces koji zahvaća krajnike (tonzile), dva mala jastučića limfnog tkiva smještena sa svake strane na stražnjem dijelu grla. Njihova je glavna uloga dio imunološkog sustava, gdje djeluju kao prva linija obrane, hvatajući i filtrirajući klice poput virusa i bakterija koje ulaze u tijelo kroz usta i nos. Kada se krajnici inficiraju, postaju natečeni, crveni i bolni, što gutanje čini izrazito neugodnim. Iako se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, tonzilitis je najčešći kod djece i adolescenata, osobito u dobi između 5 i 15 godina, dok se rijetko javlja kod djece mlađe od tri godine. Većina ljudi doživi upalu krajnika barem jednom u životu, a uzročnici su najčešće zarazni mikroorganizmi koji se lako prenose u okruženjima poput škola i vrtića.
Simptomi – iznenadni i intenzivni
Simptomi upale krajnika obično nastupaju iznenada i mogu biti vrlo intenzivni. Prvi i najčešći znak je jaka grlobolja ili osjećaj grebanja u grlu, koji se pogoršava prilikom gutanja, a bol se ponekad može širiti i prema ušima. Pregledom grla mogu se uočiti izrazito crveni i otečeni krajnici, na kojima se često pojavljuju bijele, žute ili sive naslage, točkice ili gnojni čepovi. Gotovo uvijek je prisutna i povišena tjelesna temperatura, često iznad 38 °C, praćena drhtavicom. Drugi uobičajeni simptomi uključuju natečene i bolne limfne čvorove na vratu, ispod čeljusti i ušiju, glavobolju, opću slabost i umor. Kod mlađe djece, bolovi u trbuhu i povraćanje također mogu biti znakovi infekcije. Zbog upale, može se javiti i loš zadah, promuklost te osjećaj “vrućeg krumpira” u grlu koji otežava govor.
Uzrok upale krajnika u velikoj većini slučajeva, čak do 70 posto, su virusne infekcije, najčešće one koje uzrokuju prehladu ili gripu, poput adenovirusa i rinovirusa. Virusni tonzilitis obično ima blaže simptome i prolazi sam od sebe. S druge strane, bakterijske upale, iako rjeđe, mogu uzrokovati teže simptome. Najčešći bakterijski uzročnik je beta-hemolitički streptokok grupe A (Streptococcus pyogenes), koji izaziva takozvanu streptokoknu anginu. Upravo zbog mogućnosti ozbiljnih komplikacija, važno je razlikovati virusnu od bakterijske upale. Mikroorganizmi koji uzrokuju tonzilitis vrlo su zarazni i šire se kapljičnim putem – kašljanjem, kihanjem, poljupcima ili dijeljenjem pribora za jelo, čaša i hrane s oboljelom osobom. Rizik od zaraze veći je u zatvorenim i napučenim prostorima, što objašnjava zašto su djeca školske dobi najizloženija.
Mikroorganizmi koji uzrokuju tonzilitis vrlo su zarazni i šire se kapljičnim putem – kašljanjem, kihanjem, poljupcima ili dijeljenjem pribora za jelo, čaša i hrane s oboljelom osobom.
Ako simptomi traju dulje od tri do četiri dana bez poboljšanja, ako je tjelesna temperatura vrlo visoka ili ako je bol toliko jaka da onemogućuje gutanje hrane, tekućine, pa čak i sline, potrebno je potražiti liječničku pomoć. Liječnik će dijagnozu postaviti na temelju fizikalnog pregleda grla, vrata, ušiju i nosa. Kako bi utvrdio je li uzročnik bakterija, najčešće će uzeti bris grla. Rezultati brzog antigenskog testa (RADT) mogu biti gotovi za nekoliko minuta i s velikom sigurnošću potvrditi ili isključiti prisutnost streptokoka. Ako je brzi test negativan, a klinička slika i dalje upućuje na bakterijsku infekciju, uzorak se može poslati na kulturu, čiji su rezultati dostupni za dan ili dva. Razlikovanje uzročnika ključno je jer o tome ovisi daljnje liječenje.
Koliko traje oporavak
Način liječenja ovisi isključivo o uzroku infekcije. Ako je upala uzrokovana virusom, antibiotici neće pomoći i ne propisuju se. Liječenje je tada simptomatsko, što znači da je usmjereno na ublažavanje tegoba dok se tijelo samo ne izbori s infekcijom. To uključuje mirovanje, uzimanje dovoljno tekućine poput vode, mlakih čajeva i juha kako bi se spriječila dehidracija i održala vlažnost sluznice grla. Za ublažavanje bolova i snižavanje temperature preporučuju se lijekovi poput paracetamola ili ibuprofena. Olakšanje mogu pružiti i kućni pripravci, kao što je grgljanje tople slane vode nekoliko puta dnevno, konzumacija meda otopljenog u čaju ili toploj vodi te korištenje pastila i sprejeva za grlo. S druge strane, ako je potvrđena bakterijska infekcija streptokokom, liječnik će propisati antibiotik, najčešće penicilin, u trajanju od 10 dana. Izuzetno je važno popiti cijelu propisanu dozu antibiotika, čak i ako se simptomi povuku nakon nekoliko dana, kako bi se u potpunosti iskorijenila bakterija i spriječile komplikacije.
Kod virusne upale, simptomi se postupno povlače sami od sebe, dok kod bakterijske upale liječene antibioticima olakšanje nastupa već nakon dan ili dva.
Oporavak od upale krajnika obično traje od tri do četiri dana, a većina simptoma potpuno nestaje unutar tjedan dana. Kod virusne upale, simptomi se postupno povlače sami od sebe, dok kod bakterijske upale liječene antibioticima olakšanje nastupa već nakon dan ili dva. Preporučuje se ostanak kod kuće, izbjegavanje posla ili škole, sve dok ne prođe povišena temperatura i dok gutanje ponovno ne postane ugodno. Time se ne samo osigurava brži oporavak, već se i sprječava daljnje širenje zaraze.
Komplikacije i kirurško liječenje
Iako je većina slučajeva tonzilitisa bezopasna, neliječena ili nepravilno liječena bakterijska upala može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Najčešća lokalna komplikacija je peritonzilarni apsces (kvinsi), bolna nakupina gnoja koja se stvara iza krajnika i gura ga prema sredini grla. Simptomi uključuju izrazito jaku jednostranu bol, otežano otvaranje usta, prigušen glas i pojačano slinjenje, a ovo stanje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju, često i drenažu gnoja. Dugoročne komplikacije neliječene streptokokne upale, iako danas rijetke u razvijenim zemljama zahvaljujući antibioticima, mogu biti vrlo opasne. To uključuje reumatsku groznicu, autoimunu bolest koja može trajno oštetiti srčane zaliske, te poststreptokokni glomerulonefritis, upalu bubrega. Kod djece, kronično uvećani krajnici mogu uzrokovati i opstruktivnu apneju u snu, stanje s prekidima disanja tijekom spavanja.
Dugoročne komplikacije neliječene streptokokne upale, iako danas rijetke u razvijenim zemljama zahvaljujući antibioticima, mogu biti vrlo opasne. To uključuje reumatsku groznicu, autoimunu bolest koja može trajno oštetiti srčane zaliske, te poststreptokokni glomerulonefritis, upalu bubrega.
Kirurško uklanjanje krajnika, tonzilektomija, danas se provodi znatno rjeđe nego u prošlosti i rezervirano je samo za specifične slučajeve. Operacija se razmatra kod osoba koje pate od kronične ili vrlo česte, ponavljajuće upale krajnika koja značajno narušava kvalitetu života. Prema smjernicama, kandidati za operaciju su pacijenti koji imaju sedam ili više dokumentiranih epizoda upale u jednoj godini, pet ili više epizoda godišnje u zadnje dvije godine, ili tri ili više epizoda godišnje u zadnje tri godine. Tonzilektomija se također može preporučiti u slučajevima kada uvećani krajnici uzrokuju probleme s disanjem, gutanjem ili ako se ponavlja peritonzilarni apsces. Odluka o operaciji donosi se individualno, nakon detaljne procjene liječnika specijalista. ( Ordinacija.hr )
