Iako se o hipnozi i danas često govori s dozom mistike ili nepovjerenja, hipnoterapija u svojoj suštini nije ni manipulacija ni gubitak kontrole, već proces kroz koji ponovno uspostavljamo kontakt sa sobom.
Sve o ovom pristupu otkrio nam je hipnoterapeut Timoteo Crnković te ističe kako se iza simptoma poput anksioznosti, panike ili emocionalnih blokada krije nesvjesna namjera našeg uma – i kako upravo u tom nesvjesnom dijelu leži ključ trajne promjene.
Za početak, mnogi još uvijek imaju predrasude o hipnoterapiji. Kako biste jednostavno objasnili što ona zapravo jest i kako djeluje?
Kada problem guši, ljudi često traže spas u novim tehnikama, metodama ili vanjskim alatima, vjerujući da je rješenje u još jednoj „velikoj stvari“. Ali nije. Realno, ljudi danas nemaju predrasude prema hipnoterapiji – imaju alergiju na još jednu metodu koja obećava puno, a donosi malo. Kad čuju „hipnoza“, više ne misle na gubitak svijesti ili kontrole (koju, budimo iskreni, često ionako već nemaju zbog problema koji pokušavaju riješiti). Zanima ih jedino konkretno: „Što ovaj pristup može napraviti za mene i koliko brzo?“
Hipnoterapija nije trans, nije gubitak svijesti niti manipulacija. Zamislite svoj um kao softver koji s vremenom nakuplja zastarjele programe – uvjerenja, strahove i emocionalne obrasce – koji održavaju probleme poput anksioznosti, panike ili emocionalnih blokada. Dok svjesni um bezuspješno analizira tzv. problem, hipnoterapija omogućuje nesvjesnom dijelu uma da napokon ostvari ono što cijelo vrijeme želi – pronalazak stvarnog rješenja. Kad se to dogodi, stari simptomi i programi prirodno gube svoju svrhu i nestaju. Ovaj proces volim nazivati „mentalnim resetom“.
Drugim riječima, hipnoterapija pomaže nesvjesnom umu da ponovno otkrije izbor koji je uvijek postojao – a to je izbor koji je bio skriven u starim obrascima. Promjena je uvijek naša, a hipnoterapija je okvir u kojem konačno jasno možemo čuti vlastiti unutarnji glas i vratiti kontrolu nad životom.
Što Ericksonovu hipnoterapiju čini drugačijom od tradicionalnih terapijskih pristupa?
Tradicionalni pristupi često problem vide kao nešto što treba analizirati ili povezati s prošlošću, tražeći odgovor na pitanje „zašto“. Ericksonov pristup, kako ga opisuje moj učitelj dr. Rob McNeilly, nudi drugačiju perspektivu: što ako simptom ili problem nije „greška“, već naizgled nespretan način na koji nam nesvjesni um pokušava nešto poručiti ili ostvariti za nas?
Nesvjesni um često kroz simptom pokušava ispuniti neku pozitivnu svrhu – zaštitu, sigurnost ili ravnotežu – čak i kad ga svjesno doživljavamo kao bol ili nelagodu. Simptom stoga nije nešto što treba na brzinu ukloniti, nego jasan putokaz prema onome što stvarno želimo ili trebamo. Ako dovoljno dugo zanemarujemo taj unutarnji glas ili ne razumijemo njegove signale, nesvjesni um može pojačati simptom – ponekad sve do razine boli ili ozbiljne neugode – upravo zato da bismo konačno zastali, obratili pažnju i usmjerili se prema detekciji stvarnog problema. Ericksonovska hipnoterapija ne traži „krivce“ ili uzroke u prošlosti, već omogućuje klijentu da preispita vlastiti odnos prema simptomima te otkrije nove, ugodnije i učinkovitije načine postizanja dobrobiti koju simptom pokušava ostvariti. Time ovaj pristup nije alternativa drugim terapijama, nego ih prirodno dopunjava, otvarajući prostor za nova pitanja, nove uvide i mogućnosti koje možda još nismo razmotrili.
Koja je najveća razlika između rada na simptomima i rada na uzroku problema?
U stvarnosti, simptomi i uzroci nisu odvojeni. Oni su dio iste nesvjesne cjeline. Raditi samo na simptomima slično je gašenju požara tako da tjeraš dim – privremeno možeš lakše disati, ali požar i dalje tinja. S druge strane, beskonačno analiziranje uzroka slično je tome da stojiš ispred kuće koja gori i raspravljaš o tome zašto je požar uopće izbio, umjesto da ga konačno ugasiš.
Simptomi su zapravo unutarnji signali, poput svjetla na instrument-ploči automobila. Oni jasno pokazuju da nešto zahtijeva tvoju pažnju, često upravo ono što svjesno izbjegavaš. Svaki simptom, bila to anksioznost, panika ili emocionalna blokada, kreativan je pokušaj tvog nesvjesnog uma da te zaustavi i natjera na promjenu smjera.
Ključ promjene nije u analiziranju prošlosti niti u pokušaju da simptom brzo ukloniš. Ključ je razumjeti koju potrebu simptom pokušava zadovoljiti i ponuditi svom umu novu, bolju i ugodniju strategiju za postizanje iste dobrobiti. Kad to učiniš, simptom se prirodno gasi jer je izgubio razlog svog postojanja. Prava promjena nije gašenje simptoma niti analiza uzroka, već prepoznavanje poruke iza simptoma i korištenje tih unutarnjih signala kao saveznika za stvaranje života kakav želiš.
Često se ističe da promjena može doći već nakon jedne sesije. Kako je to moguće i što se može očekivati od prvog susreta?
Pravo pitanje nije kako je moguća promjena u jednoj sesiji, već zašto mnogi, nakon godina, pa čak i desetljeća terapije i rada na sebi, ostaju zaglavljeni u istim obrascima. Vrijeme nije jamstvo promjene jer ono često samo produbljuje stare programe. Dok svjesni um analizira i pokušava shvatiti, nesvjesni um već odavno zna istinu.
Nesvjesni um ne drži problem zato što ne zna bolje, već zato što ima koristi od zadržavanja stare priče, kao što su sigurnost, ravnoteža ili barem poznata bol – tzv. „zona komfora“. Pronalazak rješenja u jednoj sesiji nije obećanje čuda, već posljedica dubokog Ericksonovog pristupa: hipnotičkog dijaloga s onim dijelom koji je problem stvorio, ali zna i put prema rješenju.
Ne radi se o tehnikama, analizi prošlosti ili korisnim metodama samopomoći. To je dehipnoza, odnosno trenutak u kojem svjesni um konačno sustigne ono što nesvjesni um već zna: problem nije sudbina, nego stari program koji se može raskinuti odmah. Nesvjesnom umu nisu potrebne godine; potreban mu je prostor bez prepreka da ostvari onu stvarnu korist zbog koje je problem uopće nastao, a koju svjesni um često nije znao drugačije dobiti.
Moji klijenti ne dolaze po još jednu priču o „procesu“ i nečemu što im je već dobro poznato. Oni dolaze konačno pronaći rješenje tamo gdje je ono oduvijek i bilo. Već nakon prvog susreta iskustva se kreću od osjećaja dubokog olakšanja, kao da je konačno skinut dugogodišnji teret, do iznenadnog i jasnog buđenja iz stare hipnoze u kojoj su godinama živjeli.
Sve što se postigne može biti trajno, ako postoji spremnost zakoračiti u novu stvarnost. Bez te spremnosti nijedna količina vremena, tehnika i alata neće razbiti lance vlastitog uma.
S kojim se problemima klijenti najčešće javljaju i kako im hipnoterapija pomaže da ih trajno prevladaju?
Ljudi mi dolaze s vrlo jasnim zaključcima: „Moj problem je anksioznost“, „Muče me napadi panike“ ili „Ne mogu spavati, pijem previše, stalno se vrtim u krug.“ Često su se ovim zaključcima već bavili uz pomoć kvalificiranih stručnjaka koji su dio njihovog procesa. Međutim, ako problem i dalje postoji, to je obično znak da postoji još nešto što osoba nije sasvim jasno prepoznala – a to je neka dublja, skrivena korist koju taj problem ispunjava. Napredna Ericksonova hipnoterapija ne pokušava „riješiti“ simptome, jer oni ionako nisu neprijatelji. Umjesto toga, naš pristup omogućava klijentu da prepozna vlastite simptome kao inteligentne strategije kojima se njegov um dosad snalazio u situacijama koje su mu izgledale preteške ili nerješive. Kad osoba jasnije razumije skrivenu namjeru svog problema, otvaraju joj se nove mogućnosti izbora.
Ključ trajnosti promjene kroz hipnoterapiju nije u tome da se simptom kontrolira ili pobijedi, već u tome da osoba jasno vidi što joj simptom daje, ali i što joj pritom oduzima. Kad jednom prepozna tu razliku, nesvjesni um može otpustiti simptom jer više nema potrebe koristiti ga kao način zaštite ili bijega. Promjena koju klijent tada doživljava nije borba, nego novi dogovor sa samim sobom, u kojem prvi put može slobodno birati kako želi živjeti, bez potrebe da se od života štiti.
(Promo sadržaj)
