Streptococcus pneumoniae, poznatiji kao pneumokok, bakterija je koja može uzrokovati niz bolesti, od blagih infekcija do po život opasnih stanja. Iako je čest stanovnik našeg organizma, pod određenim uvjetima postaje ozbiljna prijetnja, a najučinkovitija obrana je cijepljenje.
Bakterija Streptococcus pneumoniae, poznatija pod nazivom pneumokok, tihi je stanovnik nosa i grla mnogih zdravih ljudi, no njezina prisutnost može postati iznimno opasna. Pod određenim okolnostima, poput pada imuniteta ili prisutnosti drugih bolesti, ova bakterija prelazi iz bezopasnog kliconoštva u aktivnog uzročnika bolesti, pokrećući niz zdravstvenih problema koji sežu od relativno blagih respiratornih infekcija do teških, invazivnih i potencijalno smrtonosnih stanja. Upravo zbog te nepredvidivosti i širokog spektra bolesti koje može izazvati, pneumokok se smatra jednim od značajnijih javnozdravstvenih izazova, osobito za najranjivije skupine stanovništva – djecu i starije osobe. Širi se vrlo lako, kapljičnim putem, odnosno udisanjem inficiranih kapljica koje se raspršuju kihanjem ili kašljanjem zaražene osobe, što boravak u zatvorenim i napučenim prostorima čini posebno rizičnim.
Simptomi pneumokokne bolesti
Simptomi pneumokokne bolesti značajno variraju ovisno o tome koji je dio tijela zahvaćen infekcijom. U blažim slučajevima, manifestacije mogu biti slične uobičajenim prehladama i uključivati bol u ušima kao znak upale srednjeg uha (otitis media), glavobolju, začepljen nos zbog sinusitisa, kašalj, vrućicu i opći gubitak apetita. Međutim, prava opasnost leži u teškim, invazivnim oblicima bolesti. Najčešći teški oblik kod odraslih je upala pluća, odnosno pneumonija, koja se često manifestira naglim početkom visoke temperature, zimicom, tresavicom, oštrom boli u prsima, produktivnim kašljem s iskašljavanjem, kratkim dahom i osjećajem teškog umora. Ovo stanje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju jer može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Jedan od najstrašnijih oblika pneumokokne bolesti je meningitis, odnosno upala moždanih ovojnica koje štite mozak i leđnu moždinu. Simptomi uključuju izrazito jake glavobolje, visoku temperaturu, ukočenost vrata, smetenost i preosjetljivost na svjetlost. Pneumokokni meningitis može ostaviti trajne i razorne posljedice, poput gluhoće, oštećenja mozga ili čak smrtnog ishoda ako se liječenje ne započne na vrijeme. Još jedno po život opasno stanje je sepsa, odnosno infekcija krvi, koja nastaje kada bakterije prodru u krvotok i počnu se nekontrolirano širiti tijelom. Sepsa može uzrokovati promjene u boji kože koja postaje blijeda, plavkasta ili crvenkasta, te osip koji ne blijedi na pritisak, a bez hitnog liječenja može dovesti do zatajenja organa i smrti.
Sve veći problem predstavlja rastuća otpornost pneumokoka na uobičajene antibiotike, što otežava liječenje i zahtijeva provođenje antibiograma kako bi se utvrdilo na koji je lijek bakterija osjetljiva.
Uz navedene teške oblike, pneumokok može uzrokovati i druga ozbiljna stanja poput bakterijemije, što je prisutnost bakterija u krvotoku, zatim osteomijelitisa ili upale kostiju, septičnog artritisa koji zahvaća zglobove, endokarditisa, odnosno upale srčanih zalistaka, te peritonitisa, upale potrbušnice. Liječenje pneumokoknih infekcija temelji se na primjeni antibiotika, pri čemu je penicilin često lijek prvog izbora. Međutim, sve veći problem predstavlja rastuća otpornost pneumokoka na uobičajene antibiotike, što otežava liječenje i zahtijeva provođenje antibiograma kako bi se utvrdilo na koji je lijek bakterija osjetljiva. Rana dijagnoza i pravovremeno započinjanje terapije ključni su za uspješan ishod, posebice kod teških oblika bolesti.
Cijepljenje kao najsnažniji štit
Najvažnija i najučinkovitija mjera u borbi protiv ove opasne bakterije je prevencija cijepljenjem. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ističe pneumokok kao vodeći uzrok smrtnosti uzrokovane bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem kod djece mlađe od pet godina. Postoje dvije glavne vrste cjepiva: pneumokokno konjugirano cjepivo (PCV13), koje štiti od 13 najčešćih tipova bakterije, i pneumokokno polisaharidno cjepivo (PPSV23), koje pruža zaštitu od 23 tipa. U Hrvatskoj je, prema programu cijepljenja, cijepljenje protiv pneumokoka obavezno za svu djecu, s dozama koje se primaju nakon drugog i dvanaestog mjeseca života. Za odrasle cijepljenje nije obavezno, ali se snažno preporučuje i besplatno je za osobe s povećanim rizikom, što uključuje sve starije od 65 godina, osobe kojima je odstranjena slezena, kao i one koji boluju od zloćudnih ili kroničnih nezaraznih bolesti. Cijepljenje se može obaviti kod izabranog obiteljskog liječnika ili u nadležnom zavodu za javno zdravstvo, a više informacija dostupno je na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
Tko je najviše ugrožen?
Iako svatko može oboljeti, određene skupine imaju znatno veći rizik od razvoja teških oblika pneumokokne bolesti. Na prvom su mjestu djeca mlađa od dvije godine, čiji imunološki sustav još nije u potpunosti razvijen, te starije osobe, posebice one iznad 65 godina, kod kojih imunitet prirodno slabi. Visokom riziku izložene su i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom zbog stanja poput HIV infekcije, leukemije ili limfoma, kao i pacijenti nakon transplantacije organa ili oni koji koriste imunosupresivne lijekove. Rizik je povećan i kod osoba s kroničnim bolestima srca, pluća (poput astme i KOPB-a), jetre, bubrega te dijabetesom. Pušači i alkoholičari također spadaju u rizičnu skupinu, kao i osobe koje borave u kolektivima poput domova za starije, zatvora ili dječjih vrtića, gdje se infekcija lakše širi. Bolesti uzrokovane pneumokokom najčešće su tijekom zimskih mjeseci, kada hladnoća, veća vlažnost zraka i češći boravak u zatvorenim prostorima stvaraju idealne uvjete za prijenos bakterije.
( Ordinacija.hr )
