Ekstreman strah od trudnoće i poroda može utjecati na emocije, odluke i planiranje obitelji – saznajte kako prepoznati simptome, razumjeti uzroke i potražiti pomoć.
Tokofobija je ekstreman i iracionalan strah od trudnoće i poroda, koji može značajno utjecati na život žena, a u rijetkim slučajevima i muškaraca. Za razliku od prirodnog straha, koji je normalna reakcija na nepoznato ili potencijalno bolno iskustvo, tokofobija uzrokuje intenzivnu tjeskobu i može ometati svakodnevni život te donošenje važnih životnih odluka, poput planiranja obitelji.
Vrste tokofobije i njihovi uzroci
Postoje dvije glavne vrste tokofobije:
- Primarna tokofobija javlja se kod osoba koje nikada nisu bile trudne. Takve žene često doživljavaju strah od poroda na temelju priča drugih ljudi, medijskih prikaza ili vlastitih zamišljenih scenarija.
- Sekundarna tokofobija razvija se nakon traumatičnog događaja tijekom trudnoće ili poroda, primjerice teškog poroda, medicinskih komplikacija ili gubitka djeteta.
Uzrok tokofobije često je povezan i s drugim strahovima: strahom od boli, strahom od dodira, strahom od liječnika, strahom od bolnica, strahom od debljanja, strahom od djece, strahom od smrti ili strahom od igala.
Dodatno, tokofobija može biti posljedica osobnih traumatskih iskustava, pritisaka okoline na “normalan” porod, nelagode zbog medicinskog nadzora ili zabrinutosti oko promjena u životnom stilu koje donosi roditeljstvo.
Kako prepoznati tokofobiju
Normalno je osjećati određenu tjeskobu pred trudnoću i porod, no kod tokofobije strah je toliko snažan da može utjecati na ponašanje i svakodnevni život. Žene s tokofobijom mogu:
- Izbjegavati spolni odnos ili planiranje trudnoće
- Osjećati nedostatak emocionalne povezanosti s fetusom
- Ne osjećati uzbuđenje zbog trudnoće
- Pokušavati sakriti činjenicu da su trudne
- Osjećati emocionalnu udaljenost od partnera ili bliskih osoba
Takav strah može dovesti i do donošenja odluka o porodu ili trudnoći koje se temelje na tjeskobi, poput odabira carskog reza iako vaginalni porod nije rizičan, razmišljanja o pobačaju ili davanja djeteta na posvajanje.
Kako se dijagnosticira?
Tokofobija se često prepoznaje tijekom rutinskih zdravstvenih pregleda.
- Žene koje nisu trudne: Tijekom godišnjih pregleda, razgovor o kontracepciji i planovima za obitelj pruža priliku za raspravu o strahovima od poroda.
- Trudnice: Prenatalni pregledi uključuju pitanja o mentalnom zdravlju. Iskreni odgovori omogućuju liječnicima da prepoznaju tokofobiju i pružaju odgovarajuću podršku.
Važno je istaknuti da nije sramota priznati strah i tražiti pomoć – stručnjaci za mentalno zdravlje i ginekolozi mogu pomoći da se osjećaji tjeskobe smanje i olakšaju trudnoću i pripremu za porod.
Liječenje i strategije suočavanja
Najčešći i dokazano najučinkovitiji tretman je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT). KBT pomaže ženama da identificiraju točno što ih plaši i nauče zdrave načine suočavanja sa strahom.
Dodatne metode uključuju:
- Antidepresive, posebno ako postoji istodobna depresija. Oni pomažu uravnotežiti kemikalije u mozgu i smanjiti intenzitet tjeskobe.
- Hipnoterapiju, koja koristi fokusiranu relaksaciju kako bi osoba mogla istražiti podsvjesne misli i blokade.
- Tehnike smanjenja stresa, poput joge, meditacije ili drugih oblika opuštanja, koje mogu povećati samopouzdanje i osjećaj kontrole.
Redoviti razgovor s liječnikom, edukacija i mentalna priprema značajno smanjuju osjećaj preplavljenosti pred porodom.
Prevencija i svakodnevna podrška
Iako tokofobiju nije uvijek moguće spriječiti, njen utjecaj na život može se smanjiti:
- Razgovor s liječnikom ili psihologom čim se pojavi tjeskoba
- Izbjegavanje negativnih priča o iskustvima poroda drugih ljudi
- Stvaranje mreže podrške – partneri, prijatelji i obitelj mogu pružiti ohrabrenje i razumijevanje
- Edukacija kroz prenatalne i rane tečajeve, obilazak rodilišta i sudjelovanje u grupama podrške
Podrška i informacije pomažu ženama da se osjećaju pripremljeno, smanjuju tjeskobu i povećavaju samopouzdanje. Uz pravilnu terapiju i podršku, trudnica može iskusiti trudnoću i porod bez preplavljujućeg straha, a planiranje obitelji postaje realna i pozitivna odluka.
(Ordinacija.hr)
