Odgovara:

Bernarda Škegro, psihologinja

Iz napisanoga vidim koliko se dugo nosite s tim teretom i koliko ste iscrpljeni. Ono što doživljavate ima svoje ime, postoji objašnjenje, a najvažnije od svega jest da postoji pomoć. Prije svega što ću dalje reći želim naglasiti da sve ovo što ste opisali ima smisla. Dugotrajne poteškoće s govorom, ponovljene neugodne situacije i sada novi zahtjevi fakulteta vrlo često dovode do izražene anksioznosti i straha od govora pred drugima. To nije znak slabosti već posljedica svega što se događa još od djetinjstva. Iz ovoga što ste napisali, važno je da znate da se mucanje pojačava u neugodnim i anksioznim situacijama, ali anksioznost se može značajno smanjiti uz stručnu pomoć. Strah koji sada osjećate ne znači da ste slabi ili nesposobni već da adekvatnu podršku niste dobili onda kada ste trebali. U trenutnoj situaciji, pokušajte (ako možete) ne sada donositi odluku o ispisu s fakulteta. Vjerujem da Vam se to trenutno čini kao jedini izlaz, ali to je znak da Vam treba pomoć, a ne da trebate odustati od svog cilja. Odluke koje donosimo iz straha često nisu one koje želimo dugoročno. Ako imate povjerenja u nekog profesora, pokušajte razgovarati s njim i objasniti što Vas muči – mnogi ljudi oko nas su puno empatičniji i imaju više razumijevanja nego što mi to mislimo. Kad Vam se pojave misli poput “Svi će me gledati, zablokirat ću se, počet ću mucati, smijat će mi se” i slične, pokušajte si postaviti pitanje – što je najgore što mi se može dogoditi? Primjerice, počet ću pričati, bit ću nervozna i zaboravit ću što trebam reći. Ok, ponijet ću si bilješke u ruci. Reći ću da sam nervozna i da sam zaboravila što dalje trebam reći pa ću zamoliti za minutu samo da pogledam u bilješke i podsjetim se. Cilj ovoga nije “samo razmišljaj pozitivno” već realno razmišljanje. Zablokirat ću – ok, događa se, sigurno nisam ni prva ni zadnja. Ponijet ću bilješke. Pokušajte se ne uspoređivati s drugima i ne kažnjavati zato što imate problem. Zamislite situaciju da Vaša najbolja prijateljica ima taj problem – što biste joj rekli? Sigurno ništa ružno već nešto vrlo nježno i blago. Isto to pokušajte sami sebi reći. U ovome što proživljavate ne biste trebali biti sami. Preporučujem da se obratite psihologu kako biste u sigurnom i podržavajućem okruženju mogli raditi na smanjenju anksioznosti, jačanju osjećaja sigurnosti i vraćanju povjerenja u sebe. Kao studentica možete provjeriti postoji li na Vašem fakultetu mogućnost prilagodbe studijskih obveza – to je hrabar i odgovoran korak prema očuvanju Vašeg mentalnog zdravlja i daljnjem uspješnom nastavku studija. I za kraj bih Vam htjela reći – Vi niste Vaše mucanje i Vaša anksioznost. To je dio Vas, ali Vi ste puno više od toga. Proživjeli ste puno teških iskustava i činjenica da tražite pomoć znači da ste vrlo hrabri i vrlo zreli.