Normocitna anemija stanje je u kojem su crvene krvne stanice normalne veličine i oblika, no tijelo ih nema dovoljno za prijenos kisika. Njezini simptomi često se razvijaju polako i pripisuju se starenju ili stresu, ali mogu biti prvi znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.
Normocitna anemija podmukao je tip slabokrvnosti koji se od drugih razlikuje po jednoj ključnoj karakteristici: crvene krvne stanice, odnosno eritrociti, posve su normalne veličine i oblika. Dok su kod najpoznatijeg oblika anemije, uzrokovane manjkom željeza, eritrociti premaleni (mikrocitni), a kod manjka vitamina B12 preveliki (makrocitni), ovdje je problem isključivo u njihovom broju. U krvotoku ih jednostavno nema dovoljno da bi tkiva i organe opskrbili prijeko potrebnim kisikom. Upravo zato normocitna anemija najčešće nije samostalna bolest, već se smatra simptomom ili posljedicom nekog drugog, često kroničnog stanja koje tinja u organizmu.
Sve započinje s kroničnim umorom i općom slabošću
Simptomi se obično razvijaju postupno i toliko su općeniti da ih mnogi mjesecima, pa i godinama ignoriraju, pripisujući ih užurbanom načinu života, stresu ili jednostavno starenju. Sve započinje s kroničnim umorom i općom slabošću koju ne može odagnati ni dugotrajan odmor. S vremenom se javljaju i drugi znakovi, poput bljedila kože i sluznica, vrtoglavice, glavobolje te osjećaja nedostatka zraka čak i pri manjem fizičkom naporu. Neki pacijenti osjećaju i lupanje srca, jer ono pokušava brže pumpati krv kako bi nadoknadilo manjak kisika, dok drugi prijavljuju probleme s koncentracijom i pamćenjem, stanje koje se često opisuje kao “moždana magla”.
Na popisu glavnih uzroka nalaze se kronične bolesti bubrega, pri kojima bubrezi ne proizvode dovoljno hormona eritropoetina, ključnog za stvaranje crvenih krvnih stanica. Tu su i autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i lupusa, kronične infekcije, ali i različite vrste karcinoma,
Ovaj oblik anemije najčešće pogađa osobe koje se bore s dugotrajnim bolestima, zbog čega se često naziva i “anemijom kronične bolesti”. Na popisu glavnih uzroka nalaze se kronične bolesti bubrega, pri kojima bubrezi ne proizvode dovoljno hormona eritropoetina, ključnog za stvaranje crvenih krvnih stanica. Tu su i autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i lupusa, kronične infekcije, ali i različite vrste karcinoma, kao što su leukemija ili multipli mijelom, koje mogu izravno utjecati na funkciju koštane srži. Osim toga, normocitna anemija može nastati i kao posljedica naglog, akutnog gubitka krvi uslijed ozljede ili operacije, prije nego što tijelo stigne reagirati promjenom veličine novih eritrocita. Posebno su pogođene starije osobe, kod kojih je učestalost kroničnih bolesti znatno veća.
Kako bi otkrio pravi uzrok, liječnik će zatražiti dodatne pretrage, od kojih je najvažniji broj retikulocita, odnosno mladih crvenih krvnih stanica. Nizak broj retikulocita upućuje na problem u proizvodnji, primjerice zbog bolesti bubrega ili koštane srži, dok visok broj sugerira da koštana srž ubrzano radi kako bi nadoknadila gubitak
Dijagnostički put započinje jednostavnom laboratorijskom pretragom, kompletnom krvnom slikom (KKS). Ona će pokazati nisku razinu hemoglobina, no ključni parametar je prosječni volumen eritrocita (MCV), koji je u slučaju normocitne anemije unutar normalnih granica, najčešće između 80 i 100 femolitara. No, to je tek prvi korak. Kako bi otkrio pravi uzrok, liječnik će zatražiti dodatne pretrage, od kojih je najvažniji broj retikulocita, odnosno mladih crvenih krvnih stanica. Nizak broj retikulocita upućuje na problem u proizvodnji, primjerice zbog bolesti bubrega ili koštane srži, dok visok broj sugerira da koštana srž ubrzano radi kako bi nadoknadila gubitak, što se događa kod krvarenja ili ubrzanog uništavanja eritrocita (hemolize).
Liječenje usmjereno na korijen problema
Budući da je normocitna anemija gotovo uvijek posljedica, a ne uzrok, njezino liječenje u potpunosti ovisi o dijagnozi osnovne bolesti. Ne postoji univerzalni lijek za samu anemiju, već se terapija usmjerava na uklanjanje njezinog izvora. Primjerice, ako je uzrok kronična bolest bubrega, pacijenti će primati injekcije eritropoetina kako bi se potaknula proizvodnja crvenih krvnih stanica. U slučaju autoimunih bolesti, cilj je smiriti upalni proces u tijelu, što posljedično dovodi i do oporavka krvne slike. U teškim slučajevima, kada razina hemoglobina padne na kritično niske vrijednosti (obično ispod 7 g/dL), jedino kratkoročno rješenje je transfuzija krvi. Važno je naglasiti da uzimanje dodataka željeza na svoju ruku, bez potvrđenog manjka, može biti ne samo beskorisno već i opasno. ( Ordinacija.hr )
