Aneurizma trbušne aorte je opasno proširenje najveće krvne žile u tijelu koje se često razvija bez ikakvih simptoma. Zbog visokog rizika od smrtonosnog puknuća, ključno je prepoznati faktore rizika i znati kada potražiti pomoć.
Aneurizma trbušne aorte podmuklo je stanje koje nastaje kada stijenka aorte, glavne arterije koja dovodi krv iz srca u ostatak tijela, oslabi i počne se širiti poput balona. Ovo izbočenje najčešće se javlja u donjem dijelu aorte, koji prolazi kroz trbuh. Stanje se dijagnosticira kada promjer aorte postane za najmanje 50 posto veći od normalnog, što je obično širina od tri centimetra ili više. Iako može rasti godinama, opasnost leži u njezinoj nepredvidivosti. Što je aneurizma veća, to je stijenka aorte tanja i slabija, a rizik od puknuća (rupture) eksponencijalno raste. Puknuće uzrokuje masivno unutarnje krvarenje i predstavlja hitno medicinsko stanje sa stopom smrtnosti od čak 80 posto, pri čemu mnogi pacijenti preminu i prije dolaska u bolnicu.
Suptilni znakovi
Upravo zbog nedostatka ranih znakova upozorenja, aneurizmu trbušne aorte često nazivaju “tihim ubojicom”. Većina ljudi uopće ne zna da je ima jer aneurizme često rastu sporo i ne uzrokuju nikakve simptome sve dok ne postanu opasno velike ili dok ne dođe do rupture. Ipak, kod nekih se osoba mogu javiti suptilni znakovi, poput pulsirajućeg osjećaja u blizini pupka koji podsjeća na otkucaje srca, duboke i stalne boli u trbuhu ili donjem dijelu leđa. Međutim, simptomi puknuća su dramatični i zahtijevaju trenutnu reakciju: iznenadna, izrazito jaka bol u trbuhu ili leđima, koja se često opisuje kao osjećaj deranja ili paranja, praćena naglim padom krvnog tlaka, vrtoglavicom, ubrzanim pulsom i gubitkom svijesti.
Pušenje je najjači pojedinačni faktor rizika jer kemikalije iz duhana izravno oštećuju i slabe stijenke krvnih žila. Ostali značajni faktori uključuju visoki krvni tlak, povišeni kolesterol, kao i obiteljsku povijest bolesti, koja povećava rizik za 15 do 25 posto
Iako točan uzrok slabljenja stijenke aorte nije u potpunosti razjašnjen, poznato je da ključnu ulogu igra ateroskleroza, odnosno nakupljanje masnih naslaga na stijenkama arterija. Rizik od razvoja aneurizme značajno raste s godinama, a najčešće pogađa osobe starije od 65 godina. Spol je također važan faktor, jer se aneurizme javljaju i do pet puta češće kod muškaraca nego kod žena. Pušenje je najjači pojedinačni faktor rizika jer kemikalije iz duhana izravno oštećuju i slabe stijenke krvnih žila. Ostali značajni faktori uključuju visoki krvni tlak, povišeni kolesterol, kao i obiteljsku povijest bolesti, koja povećava rizik za 15 do 25 posto.
Rano otkriće omogućuje liječnicima da prate rast aneurizme i pravovremeno interveniraju prije nego što dođe do opasnosti od puknuća.
S obzirom na asimptomatsku prirodu bolesti, probir (screening) ima ključnu ulogu u ranom otkrivanju i prevenciji smrtonosnih posljedica. Aneurizme se često otkriju slučajno, tijekom ultrazvučnog ili CT pregleda trbuha koji se radi iz nekog drugog razloga. Zlatni standard za dijagnostiku je bezbolan i neinvazivan ultrazvuk abdomena. Zbog toga se svim muškarcima u dobi od 65 do 75 godina koji su ikada u životu pušili preporučuje obaviti barem jedan preventivni ultrazvučni pregled. Rano otkriće omogućuje liječnicima da prate rast aneurizme i pravovremeno interveniraju prije nego što dođe do opasnosti od puknuća.
Liječenje ovisi o veličini
Nakon što je aneurizma dijagnosticirana, daljnji postupci ovise prvenstveno o njezinoj veličini, brzini rasta i prisutnosti simptoma. Za male aneurizme, one manje od pet centimetara, rizik od puknuća je relativno nizak, pa se obično primjenjuje pristup poznat kao “pažljivo praćenje”. To podrazumijeva redovite kontrolne ultrazvučne preglede, najčešće svakih šest do dvanaest mjeseci, kako bi se pratio eventualni rast. U ovoj fazi ključno je strogo kontrolirati faktore rizika: pacijentima se savjetuje potpuni prestanak pušenja, regulacija krvnog tlaka i razine kolesterola lijekovima te usvajanje zdravih životnih navika. Važno je napomenuti da lijekovi ne mogu smanjiti postojeću aneurizmu, ali mogu usporiti njezino napredovanje i smanjiti rizik od drugih kardiovaskularnih problema.
Kada je operacija nužna?
Kirurško liječenje postaje nužno kada aneurizma dosegne promjer od 5 do 5,5 centimetara, kada se brzo širi ili kada uzrokuje bol i druge simptome, bez obzira na veličinu. U tim slučajevima rizik od rupture nadmašuje rizike same operacije. Postoje dvije glavne kirurške metode. Prva je klasična, otvorena operacija, tijekom koje kirurg radi rez na trbuhu, uklanja prošireni dio aorte i zamjenjuje ga sintetičkom protezom. Druga, manje invazivna opcija je endovaskularni popravak (EVAR), pri kojem se kroz male rezove u preponama uvodi stent-graft – metalna mrežica obložena tkaninom koja se postavlja unutar aorte kako bi je ojačala i isključila aneurizmu iz krvotoka. EVAR metoda omogućuje brži oporavak, ali nije pogodna za sve pacijente, ovisno o anatomiji aorte. Odluka o vrsti zahvata donosi se individualno, no bez obzira na metodu, cilj je isti: spriječiti puknuće i spasiti život. ( Ordinacija.hr )
