Od povijesnih početaka do digitalne budućnosti: kako AI i multidisciplinarni timovi oblikuju školsku medicinu?
Dugu povijest školske medicine obilježilo je suzbijanje gladi, neznanja i zaraznih bolesti, posebno tuberkuloze. Na mrežnim stranicama Državnog arhiva u Zagrebu može se naći podatak da je prva školska poliklinika u Zagrebu otvorena 6. listopada 1924. Osnovana je u svrhu socijalno-higijenske i zdravstvene zaštite djece školske dobi. U njoj su se pregledavali i besplatno liječili srednjoškolska mladež te nastavnici i pomoćno školsko osoblje. Možda je zanimljivo istaknuti da je Poliklinikom od njezina osnutka pa sve do početka Drugog svjetskog rata rukovodila dr. Desanka Ristović-Štampar, supruga uvaženog dr. Andrije Štampara. Osim stogodišnje prošlosti, školska medicina ima sadašnjost koja trajno propituje svoj smisao, svrhu i opstojnost.
Među najveće ispite kad je riječ o školskoj medicini može se ubrojiti reorganizacija zdravstvenog sustava 1990-ih godina. Tada je odgovornost za liječenje i propisivanje lijekova prešla na obiteljske liječnike, dok su liječnici školske medicine nastavili pružati preventivne usluge, kao što su cijepljenje, zdravstveni odgoj i praćenje zdravlja učenika. No budućnost školske medicine neizvjesna je jer se bavi mladima, a mladost se u odnosu na ostale skupine društva najbrže mijenja.
Mladost u stalnim promjenama
Još u doba drevnog Babilona, oko 3000. godine prije Krista, na jednoj kamenoj ploči navodno je pisalo: „Današnja je mladež pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikada više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna sačuvati našu kulturu.“ Ovaj citat često se koristi kao ilustracija kako su se ljudi od pamtivijeka žalili na mlađe generacije, tvrdeći da su moral i radna etika nekada bili bolji nego danas. Treba napomenuti da nema čvrstih arheoloških dokaza za postojanje ove konkretne kamene ploče s ovom porukom u Babilonu. U literaturi se može naći da takve tvrdnje najčešće potječu iz kasnijih interpretacija i popularnih mitova o „padu mladih generacija“, koji se pojavljuju u mnogim kulturama i vremenima. Slične žalopojke o mladima mogu se pronaći i u starogrčkim tekstovima, rimskim spisima, pa čak i u djelima filozofa poput Sokrata, što svjedoči o univerzalnom trendu kritiziranja mladih unutar društava.
Iako je babilonski citat zanimljiv i često se koristi u obrazovne i društvene svrhe, treba ga uzeti s rezervom kao simboličan primjer, a ne kao povijesno potvrđenu činjenicu. Simbolika je zapravo još važnija jer upozorava da vrlo lako možemo upasti u zamku ocrnjivanja mladih generacija samo zato što su drukčije od toga kakvi smo mi bili u mladosti. Riskirajući da upadnem u zamku stereotipa, ipak moram istaknuti da se očekuje da će ovo biti prve generacije koje će živjeti kraće od svojih roditelja i to zbog debljine, gledanja u ekrane, tjelesne neaktivnosti, teškoća u mentalnom zdravlju i odbijanja cijepljenja. To je inače u povijesti čovječanstva zabilježeno samo tijekom ratova. Time se mladost upravo u posljednjim desetljećima prvi put u povijesti čovječanstva mijenja nagore.
IT okruženje i zdravlje
U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih 6. lipnja 2025. godine održan je seminar Odbora za obrazovanje OECD-a (Accession seminar) posvećen jačanju obrazovanja i osnaživanju edukacija u Hrvatskoj. To je bio završni korak u procesu pristupanja Hrvatske OECD-u u području obrazovanja i vještina, a događaj je okupio ključne dionike sustava, visoke predstavnike OECD-a i predstavnike drugih zainteresiranih država članica. Iz predavanja direktora za obrazovanje i vještine OECD-a Andreasa Schleichera proizašla je pohvala Hrvatskoj zbog održavanja nastave u učionicama tijekom pandemije, izostanka pada u znanju koji je zabilježen kod učenika u drugim zemljama tijekom pandemije i visoke razine subjektivne dobrobiti učenika u Hrvatskoj.
No posebno je bilo zabrinjavajuće čuti procjenu OECD-a prema kojoj je, od dva problema – pandemije i online okruženja – upravo online okruženje imalo nepovoljniji učinak na dobrobit učenika. Dakle, pandemije je bila izvanredno događanje kakvo ne pamte živuće generacije, od njezina početka strepili smo i s olakšanjem dočekali kraj. Uz nju ali i prije nje, u živote su nam se uvukli ekrani različitih veličina i svrhe, često uz otvorena vrata i oduševljenje, prožimajući sve segmente života s namjerom da trajno ostanu s nama. Tako smo bitku s ekranima već izgubili i jedino možemo razmišljati o suživotu tako da od onoga što nam ekrani nude uzmemo najbolje, a umanjimo ono što šteti životu i zdravlju.
Ne treba zanemariti ni nepredvidivost tehnološkog napretka pogotovo kad se uzme u obzir umjetna inteligencija. Svi se rado prisjetimo pogrešnih pretpostavki o budućnosti iz filma “Povratak u budućnost” (1989.), u kojem Marty McFly putuje iz 1985. u “budućnost” 2015. u kojoj su leteći automobili svakodnevna stvar, čak s prometnim trakovima na nebu.
Virtualni zdravstveni influenceri i samoposlužni dijagnostički centri predstavljaju inovativne alate koji mogu znatno podržati rad školskih liječnika kao kliničkih direktora multidisciplinarnih timova. Integracijom digitalnih platformi i samostalnih dijagnostičkih rješenja moguće je unaprijediti praćenje zdravlja učenika, olakšati ranu detekciju zdravstvenih problema te poboljšati komunikaciju unutar tima kao i komunikaciju s roditeljima.
Ne mijenja se samo mladost, nego i zdravstveni sustav
Budućnost školske medicine, ali usudim se napisati i drugih medicinskih struka posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s jedne će strane obilježiti manjak zdravstvenih djelatnika, pogotovo liječnika, a s druge strane jačanje potrebe građana za propitivanjem medicinske prakse. Te dvije odrednice gurat će medicinsku praksu u smjeru toga da se liječnici, kad god je to moguće, zamijene stručnjacima niže i specifične razine obrazovanja, a u konačnici i AI alatima.
Liječnici će se, s druge strane, „čuvati“ za direktni kontakt s najpotrebitijima. Uzimajući u obzir ili točnije zanemarujući sve ove prepreke i izazove, na putu k školskoj medicini 2050. godine mogu pretpostaviti da bi sljedeće promjene mogle biti važne, a riječ je o virtualnim zdravstvenim influencerima, samoposlužnim dijagnostičkim centrima i školskim liječnikom – kliničkim direktorom multidisciplinarnog tima.
Virtualni zdravstveni influenceri
AI zdravstveni influencer bit će osmišljen tako da oponaša mladu osobu blisku učenicima. Riječ je o nekome čija je svakodnevica slična njihovoj. Putem društvenih mreža i digitalnih sadržaja prikazuje svoj život: ide u školu, bavi se sportom, druži se s prijateljima, ali i otvoreno pokazuje kako vodi brigu o svom zdravlju. Sadržaj koji bi mogao objavljivati izgleda ovako:
Cijepljenje: influencer objavljuje “story” ili kratki video u kojem odlazi na cijepljenje, objašnjava zašto je to važno, prikazuje da postupak nije bolan ni strašan, te naglašava osjećaj sigurnosti nakon toga. Mladi koji ga prate dobivaju pozitivan uzor i lakše se odlučuju cijepiti.
Savjetovalište kod školskog liječnika: prikazuje kako odlazi na razgovor kod školskog liječnika, npr. zbog umora, stresa ili pitanja o prehrani. Time ruši predrasude i strahove, a učenicima se prenosi poruka da je normalno potražiti savjet.
Sistematski pregled: influencer objavljuje “story” svog sistematskog pregleda (mjerenje visine, težine, vida, razgovor o zdravlju), naglašava važnost ranog otkrivanja problema i šalje poruku da je briga o zdravlju sastavni dio odrastanja.
Zdravstveni odgoj: u kratkim i zabavnim objavama priča o zdravim navikama te objavljuje “story” kako ide spavati bez mobitela, budi se ujutro nakon najmanje 8 sati sna, prakticira fizičku aktivnost, provodi uravnoteženu prehranu, odbija energetska pića i cigarete kada mu prijatelji ponude, zatim odlučuje odgoditi prvi spolni odnos jer ipak nije pronašao pravu osobu, nego je riječ o površnom poznanstvu i slično.
AI zdravstveni influencer postaje uzor koji učenici oponašaju, ali i produžena ruka školskog liječnika: prenosi iste poruke koje bi liječnik govorio, ali na učenicima blizak, digitalno privlačan način. Gradi povjerenje i motivira ih da se uključe u zdravstvene aktivnosti, rasterećuje liječnika u dijelu preventivnog i edukativnog rada te povećava odaziv na cijepljenje, savjetovanja i sistematske preglede.
Ukratko, AI zdravstveni influencer djeluje kao digitalni vršnjak koji vlastitim ponašanjem daje primjer, a mladi ga slijede odnosno oponašaju u svakodnevnom životu i time neprimjetno prihvaćaju zdravstvene preporuke školskog liječnika.
AI zdravstveni influencer također treba imati ulogu prepoznavanja trenutaka kada je potrebno potražiti pomoć školskog liječnika. Personaliziranim porukama, kvizovima ili interaktivnim razgovorima, influencer može uočiti znakove da učenik ima poteškoće. Primjerice, ako se učenik žali na dugotrajan umor, nesanicu, probleme s koncentracijom, ponavljajuće bolove ili emocionalne teškoće, AI influencer obavještava mladog pratitelja na prijateljski i ohrabrujući način, primjerice: „Bok, primjećujem da se već neko vrijeme osjećaš iscrpljeno. Možda bi bilo dobro porazgovarati sa školskim liječnikom.“
Tako AI zdravstveni influencer djeluje kao most između učenika i školskog liječnika. Ne postavlja dijagnozu niti liječi, već potiče pravodobno traženje stručne pomoći i smanjuje prepreke u komunikaciji. AI zdravstveni influencer može biti povezan s virtualnim dijagnostičkim centrom.
Samoposlužni dijagnostički centri
Alate umjetne inteligencije potrebno je iskoristiti za osnivanje virtualnih samoposlužnih (self- service) dijagnostičkih centara za učenike, roditelje i studente. U skandinavskom kontekstu prevencije već postoje koncepti automatiziranih ili poluautomatiziranih pregleda (Arxiv, 2025; European Agency, 2025). Takvi pregledi mogu pokriti antropometriju, vitalne parametre, testove vida, sluha i govora, osnovne funkcionalne testove, brze laboratorijske analize iz kapilarne krvi i urinu kao i standardizirane upitnike o zdravstvenim ponašanjima i navikama i mentalnom zdravlju.
Sistematski pregledi koje provode liječnici školske medicine odnose se na skup detaljno definiranih probira i testova kojima se bolesti i poremećaji otkrivaju pravodobno i rano, što znači prije pojave simptoma bolesti. Kad pacijent počne trpjeti simptom neke bolesti ili poremećaja te zbog toga zatraži liječničku pomoć, tada smo u preventivi već zakasnili. Ako promatramo sistematski pregled učenika i studenta kao skup probira, a učenike i studente kao dio populacije koji je najviše sklon novitetima, a posebno onima zasnovanim na AI-u, postaje jasno da je upravo ta dob idealna za ovakve virtualne dijagnostičke centre. Još se od 2010. u skandinavskoj literaturi navodi da je u dijagnostički sustav bez osoblja potrebno uključiti samo potpuno sigurne, neinvazivne ili minimalno invazivne testove, koji se mogu izvesti s pomoću opreme s jasnim uputama. No umjetna inteligencija će omogućiti provođenje i nešto složenijih testova sa zahtjevnijom opremom.
Analizom podataka koje učenici dobrovoljno unesu (npr. navike spavanja, prehrana, razina stresa, učestalost glavobolja ili bolova) i koje virtualni dijagnostički centar izmjeri kod učenika (poput visine, težine, krvnog tlaka, vida, sluha, glukoze u urinu, proteina u urinu, krvi i upalnih parametra u urinu, psihoaktivnih tvari u urinu, i različitih parametra iz kapilarne krvi, broj koraka i sl.) virtualni influencer u suradnji s virtualnim dijagnostičkim centrom može prepoznati potencijalne zdravstvene rizike i pravodobno uputiti učenike školskom liječniku. Virtualni zdravstveni influencer i samoposlužni dijagnostički centar djeluju zajedno kao sustav ranog upozorenja, koji omogućuje da se zdravstveni problemi otkriju na vrijeme i da učenici pravodobno dobiju stručnu pomoć od školskog liječnika.
AI zdravstveni influencer postaje uzor koji učenici oponašaju, ali i produžena ruka školskog liječnika: prenosi iste poruke koje bi liječnik govorio, ali na učenicima blizak, digitalno privlačan način. Gradi povjerenje i motivira ih da se uključe u zdravstvene aktivnosti, rasterećuje liječnika u dijelu preventivnog i edukativnog rada te povećava odaziv na cijepljenje, savjetovanja i sistematske preglede.
Školski liječnik kao klinički direktor multidisciplinarnog tima
Zbog manjka liječnika specijalista, jedan školski liječnik trebao bi upravljati timom koji se skrbi za 15.000 i više djece u odnosnu na sadašnjih približno 3000 djece u skrbi jednog školskog liječnika. Takav tim treba uključivati ukupno 10-ak stručnjaka, i to nekoliko medicinskih sestara, specijalizirane sestre (npr. za kronične bolesti, djecu s teškoćama u razvoju), patronažne sestre, psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora, nutricionista i administratora, a sve u svrhu kontinuirane, dostupne i sveobuhvatne skrbi. U takvim multidisciplinarnim timovima liječnik obično funkcionira kao klinički direktor tima te je odgovoran za medicinske odluke, kliničke protokole, edukaciju članova i koordinaciju složenijih pacijenata.
Školski liječnik koordinira timom, postavlja zdravstvenu perspektivu te usmjerava na daljnju dijagnostiku ili terapiju prema potrebi. U praksi liječnik delegira mnoge zadatke drugim članovima tima (npr. upravljanje kroničnim bolestima, praćenje terapije, cjeloživotno savjetovanje), zadržavajući uloge koje zahtijevaju medicinsku dijagnostiku i terapijske odluke. Veliki broj članova tima omogućuje raspodjelu funkcija: stručnjak za kronične pacijente, patronažna služba, stručnjak za mentalno zdravlje/alkohol-ovisnosti/poremećaje prehrane, odvojeni administrativni poslovi itd. Medicinske sestre pri tome upravljaju kroničnim bolestima (dijabetes, astma, epilepsija, celijakija), provode rutinske kontrole, edukaciju pacijenata, telefonsko savjetovanje i kućne posjete kao i posjete školi.
Medicinskim sestrama povjerava se autonomija u vođenju protokola za stabilne kronične pacijente i djecu s teškoćama u razvoju. Primjerice, prilagodba školske kuhinje za dijete s celijakijom, dijabetesom i anafilaksijom na nutritivne alergene jedan je od uobičajenih zadataka. Nadalje tu je unapređenje zdravstveno-higijenskih mjera u školi u prevenciji ušljivosti, dječjih glista i streptokokne infekcije. Logoped u timu procjenjuje i dijagnosticira poteškoće u govoru, jeziku, glasu i komunikaciji. Provodi individualne ili grupne terapije radi poboljšanja izgovora, razumijevanja jezika i izražavanja. Savjetuje roditelje, učitelje i ostale stručnjake kako poticati komunikacijski razvoj djeteta.
Sudjeluje u izradi individualiziranih obrazovnih programa za učenike s jezično-govornim teškoćama. Psiholog procjenjuje kognitivne sposobnosti, emocionalno stanje i socijalne vještine učenika, pruža psihološku podršku učenicima s teškoćama u učenju, prilagodbi ili emocionalnim problemima, pomaže nastavnicima i roditeljima razumjeti potrebe učenika te razviti strategije podrške, a sudjeluje i u kriznim intervencijama i prevenciji problema u ponašanju.
Edukacijski rehabilitator procjenjuje funkcionalne sposobnosti učenika s teškoćama u razvoju ili invaliditetom, planira i provodi rehabilitacijske programe s ciljem maksimalnog uključivanja učenika u nastavu, prilagođava nastavne materijale i metode rada prema mogućnostima učenika, radi na razvoju motoričkih, socijalnih i radnih vještina učenika.
Ako promatramo virtualnog influencera i dijagnostičke centre, alati umjetne inteligencije razvrstat će najveći broj djece i mladih u kategoriju bez zdravstvenih odstupanja te će im organizirati ponovni pregled u virtualnom dijagnostičkom centru u određenom vremenskom razmaku. Djeca i mladi s lakšim zdravstvenim stanjima bit će raspoređeni drugim članovima tima prema unaprijed pripremljenim algoritmima postupanja, a oni s težim zdravstvenim smetnjama i većim teškoćama odmah će biti na pregledu školskog liječnika radi daljnje dijagnostičke obrade i liječenja.
Uloga multidisciplinarnog tima jest zajedničko djelovanje svih ovih stručnjaka kako bi se na vrijeme prepoznale teškoće, pružila odgovarajuća podrška i osiguralo optimalno obrazovno i zdravstveno okruženje za dijete. Multidisciplinarni timski pristup omogućuje da se liječnik fokusira na složenije kliničke slučajeve (task-shifting) što potencijalno donosi veću učinkovitost i niže troškove za sustav. Međutim, učinkovitost ovisi o podjeli uloga, edukaciji, sustavu nadležnosti, protokolima delegiranja, redovitim timskim sastancima (case conferences) i upotrebi smjernica za raspodjelu zadataka. Potrebno je definirati kompetencije i protokole delegiranja (tko može inicijalno upravljati dijagnozom, tko propisuje lijekove, kada treba eskalirati).
Nužno je uvesti redovite multidisciplinarne sastanke i model „shared care plan“ za učenike s višestrukim smetnjama, multimorbiditetom i većim teškoćama, što se u školskoj medicini posebno odnosi na utvrđivanje primjerenog oblika obrazovanja i prilagodba u školi za učenike s teškoćama. Mjerenje ishoda poput zadovoljstva pacijenata, hospitalizacija, komplikacija i korištenja specijalističke pomoći nezaobilazni je dio ovakvih multidisciplinarnih timova. Nužno je uvesti sustav trijaže i standardizirati protokole za kronične bolesti (npr. dijabetes, astma, pervazivni razvojni poremećaj).
Virtualni zdravstveni influenceri i samoposlužni dijagnostički centri predstavljaju inovativne alate koji mogu znatno podržati rad školskih liječnika kao kliničkih direktora multidisciplinarnih timova. Integracijom digitalnih platformi i samostalnih dijagnostičkih rješenja moguće je unaprijediti praćenje zdravlja učenika, olakšati ranu detekciju zdravstvenih problema te poboljšati komunikaciju unutar tima kao i komunikaciju s roditeljima. Ovi pristupi potiču preventivu i personaliziranu skrb, čime se doprinosi učinkovitijem i suvremenom zdravstvenom sustavu.
Uz virtualne zdravstvene influencere i samoposlužne dijagnostičke centre, školski liječnici mogli bi zdravlje učenika pratiti ne samo brže i preciznije već i tako da to učenicima bude zabavno i poticajno.
Piše: doc. prim. dr.sc. Ivana Pavić Šimetin, dr.med., spec. školske medicine, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, posebna savjetnica ministra znanosti, obrazovanja i mladih
