Specijalizirani programi u Klinici Sveti Ivan pomažu mladima prepoznati i prevladati ovisnost o videoigrama, društvenim mrežama i internetu.
U zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan od 2017. postoji specijalizirani program za liječenje ovisnosti o internetu. Te godine, a napose zbog velikog medijskog interesa javilo se nekoliko desetaka pacijenata, što je omogućilo pokretanje prve dnevne bolnice za ovaj, tada još novi, poremećaj. Danas je priljev pacijenata manji, no problem nije nestao, upozorava prim. Irena Rojnić Palavra, dr. med. specijalist psihijatrije, uži specijalist alkoholizma i drugih ovisnosti. On je tek tiši i teže prepoznatljiv. Svjetska zdravstvena organizacija službeno je uvrstila “poremećaj igranja igara” kao dijagnozu, svrstavši ga uz kockanje u ponašajne ovisnosti.
– No, dok ovisnik o kocki prokocka novac, a ovisnik o alkoholu stvara vidljive probleme za sebe i okolinu, ovisnik o internetu nerijetko je miran, povučen i neprimjetan, zbog čega obitelj i društvo teško prepoznaju da nešto nije u redu. Profil pacijenta koji traži pomoć zbog ovisnosti o internetu iznenađujuće je specifičan. Pacijenti su najčešće mladi muškarci između 18 i 30 godina koji igraju videoigre. Kod djevojaka je češće problem s društvenim mrežama – objašnjava dr. Rojnić Palavra. Zajedničko im je, međutim, puno više od samog ekrana.
– To su mahom mladi ljudi koji su introvertirani, nemaju baš puno prijatelja, nisu socijalno spretni i nemaju dobro mišljenje o sebi. Oni ne izlaze, ne piju, ne puše i uglavnom su doma. I onda negdje razumijemo zašto im je važan taj virtualni svijet – ondje barem pokušavaju ostvariti nekakav kontakt – ističe psihijatrica.
Ono što dodatno komplicira situaciju jest činjenica da je prekomjerno korištenje interneta vrlo često tek sekundarni fenomen, domeće ona. Kroz razgovore i psihologijska testiranja, stručnjaci često otkrivaju da se iza ovisnosti kriju drugi, dublji problemi s mentalnim zdravljem – od tjeskobe i depresivnosti, preko elemenata iz autističnog spektra, pa sve do psihotičnih epizoda. Internet tada postaje bijeg, utočište i jedini način funkcioniranja.
Gdje prestaje normalno korištenje interneta, a počinje bolest? Dr. Rojnić Palavra navodi tri ključna službena kriterija za dijagnozu. Prvi je potpuni gubitak kontrole nad tim ponašanjem. Drugi je da ta aktivnost postaje apsolutni prioritet, dok sve drugo – škola, fakultet, obitelj, prijatelji – postaje sekundarno. Treći, i možda najvažniji kriterij jest nastavak takvog ponašanja unatoč jasnim i štetnim posljedicama.
– Roditelji će vam reći da oni cijelo svoje slobodno vrijeme provode online, da su se pojavili problemi u školi, socijalna izolacija, tjeskoba, depresivnost, poremećaj ritma spavanja… No, unatoč tome što su svjesni da to nije dobro, oni i dalje nastavljaju i ne mogu si sami pomoći – kaže dr. Rojnić Palavra. Da bi se postavila dijagnoza, takvo stanje koje remeti svakodnevno funkcioniranje mora trajati najmanje godinu dana.
– Problem je i u motivaciji. Većina mladih na liječenje dolazi ne svojom voljom, već pod pritiskom roditelja. Oni zapravo nemaju osobnu motivaciju niti uvid da nešto treba mijenjati jer su odrastali s tim uređajima, uronjeni su u virtualno. Za njih je to na neki način normalno – pojašnjava dr. Rojnić Palavra.
Liječenje u dnevnoj bolnici Klinike Sveti Ivan traje nekoliko mjeseci i uključuje sveobuhvatan pristup. Pacijenti svakodnevno dolaze na grupnu i individualnu psihoterapiju, uče o svojoj bolesti kroz psihoedukaciju te vježbaju socijalne vještine.
– To zvuči banalno, ali za njih, primjerice, odlazak s našim sestrama u zoološki vrt ogroman iskorak jer mnogi od njih jako dugo nisu nigdje izlazili niti su se družili. Ključna je i obiteljska terapija, jer problem vrlo često kreće upravo iz obiteljskog okruženja – navodi psihijatrica. Iako je ovisnost krajnji ishod, prekomjerno korištenje interneta povezano je s nizom drugih opasnosti: osjećajem nezadovoljstva, paradoksalnom usamljenošću unatoč društvenim mrežama, pojačanom depresivnošću, pa čak i povećanim rizikom od suicida.
Tu su i “digitalna demencija”, odnosno kognitivno propadanje, slabljenje pažnje i koncentracije te poremećaji spavanja. Prevencija i učenje mladih kritičkom razmišljanju stoga su, zaključuje dr. Rojnić Palavra, ključni za budućnost u kojoj tehnologija neće nestati, ali s kojom moramo naučiti živjeti zdravo.
Hrvatska, kao i ostatak svijeta bilježi porast bihevioralnih ovisnosti, spominje to pak izvanredna profesorica sa zagrebačkog Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta dr. sc. Dora Dodig Hundrić. Ipak, specifični smo po vrlo izraženom problemu kockanja mladih što je rezultat izuzetno velike dostupnosti igara na sreću u našoj zemlji.
– Nadamo se da će se ova situacija popraviti s obzirom na to da je nedavno donesen novi Zakon o igrama na sreću koji uvodi neke značajne pomakne u pogledu dostupnosti, pristupačnosti i oglašavanja. Zbog razvoj tehnologija, danas imamo ovisnosti o nekim specifičnim online aktivnostima – videoigrama i društvenim mrežama. Dok smo donedavno pod pojmom “ovisnosti” primarno podrazumijevali one o psihoaktivnim tvarima poput droge, alkohola i nikotina, danas znamo da možemo biti ovisni i o ponašanju. Štoviše, novija neuroznanstvena istraživanja sugeriraju da se u mozgu događaju slični procesi i na sličan način se aktivira sustav za nagrađivanje, neovisno o tome je li predmet ovisnosti psihoaktivna tvar ili ponašanje. Važno je reći i da bihevioralne ovisnosti nisu nužno “nove” – ovisnost o , primjerice, kockanju postojala je oduvijek, o njoj postoje zapisi u Bibliji, u antičkoj Grčkoj, Rimu… No, novi je način na koji ih definiramo i konceptualiziramo, a “nova” je i lepeza ponašanja o kojima možemo biti ovisni. Jesmo li prije samo desetak godina mogli biti ovisni u društvenim mrežama? Nismo jer nisu postojale u ovom obimu i s ovim mogućnostima kao danas. Također, kockanje je tek unazad dvadesetak godina toliko dostupno i pristupačno. Svemu doprinosi i razvoj tehnologije zbog kojih se i adiktivni potencijal različitih sadržaja povećava – napominje dr. sc. Dodig Hundrić.
Kada je riječ o internetu, važno je reći da nije ispravno govoriti o “ovisnosti o internetu” jer je on vrlo širok pojam – na mreži možemo satima pasivno skrolati, a s druge strane možemo i čitati ili učiti novu vještinu, domeće. Danas, zapravo, govorimo o ovisnosti o specifičnim online aktivnostima. Kada je riječ o bihevioralnim ovisnostima, govorimo o značajnom manjku tretmanskih mogućnosti.
– Konkretno, kada govorimo o kockanju kao o najzastupljenijoj bihevioralnoj ovisnosti i, nažalost, velikom problemu u našoj zemlji, trenutno postoje dvije specijalizirane dnevne bolnice za liječenje tog problema – u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan koja djeluje već 10 godina i pruža strukturirani sveobuhvatni tretman te nedavno otvorena dnevna bolnica u Klinici za psihijatriju Vrapče što predstavlja značajan pomak. Uz njih, tretman je moguć i u okviru “redovnih” psihijatrijskih odjela te regionalnih zavoda za javno zdravstvo pri čemu bih naglasila da je upravo HZJZ u posljednjih nekoliko godina uložio velike napore u ulaganje u kompetencije stručnjaka mentalnog zdravlja svojih službi. Što se tiče tretmanskih mogućnosti van okvira zdravstvenog sustava, tu su Klubovi liječenih ovisnika o kockanju (KLOK klubovi) koji funkcioniraju po principu grupa podrške, a postoji mogućnost tretmana i u nekim terapijskim zajednicama. Naglasila bih gotovo potpuni izostanak specijaliziranog tretmana za maloljetnike što je veliki problem, posebno uzevši u obzir da smo po zastupljenosti problematičnog kockanja među mladima na vrhu europske i svjetske statistike. Sve navedeno je nedovoljno s obzirom na opseg problema, te je nužno dalje ulagati u unaprjeđenje sustava: u širenje tretmanskih mogućnosti, razvoj specijaliziranih modaliteta tretmana, bolju geografsku dostupnost tretmana koja je trenutno ograničena na velike gradove, dominantno Zagreb, te posebno razvoj adekvatnog tretmana za maloljetnike – govori dr. sc. Dodig Hundrić.
Dodaje i da se neprestano susrećemo s novim trendovima tako da je nedvojbeno da moramo biti fleksibilni u odgovaranju na nove probleme. Do drastične liberalizacije tržišta igara na sreću prije dvadesetak godina, kockanje i ovisnost o kockanju bili su marginalizirani problemi, komentira stručnjakinja s ERF-a.
– Da nam je netko rekao prije samo deset godina da ćemo se danas baviti problemima povezanim s umjetnom inteligencijom, ne bismo im vjerovali. Naša je stvarnost da kao stručnjaci moramo stalno učiti i razvijate svoje kompetencije, kao roditelji također ne možemo funkcionirati iz pozicije koja je možda funkcionirala prije desetak godina, a kao društvo moramo biti vrlo maštoviti i fleksibilni u mehanizmima adresiranja problema. Jedino tako možemo očekivati da će naši pristupi biti učinkoviti. Primjerice temeljni postulat tretmana “tradicionalnih” ovisnosti o psihoaktivnim tvarima bila je apsolutna apstinencija. Je li to moguće s ovisnostima povezanim s tehnologijama? Nije, jer je život bez interneta nemoguć. Stoga mijenjamo i principe rada – govori ona.
U budućnosti je, napominje dr.sc. Dodig Hundrić, definitivno potrebno prevenciju ovisnosti staviti kao nacionalni prioritet. Ohrabruje nova Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. U njoj se jasno ističe da je usmjerena na sve vrste ovisnosti, uključujući i ponašajne ovisnosti poput kockanja te naglašava potrebu za praćenjem trendova, provođenjem evaluacija i istraživanja radi učinkovitog planiranja i provedbe preventivnih i tretmanskih intervencijama.
– Izuzetno je važno ulagati u znanstveno-utemeljene i dokazano učinkovite preventivne programe, a takvi su oni koji su usmjereni na osnaživanje djece i mladih te unapređenje njihovih socio-emocionalnih kompetencija koje, pak, doprinose tome da se i u rizičnim situacijama, koje su sastavni dio odrastanja i adolescencije, donose osobno odgovorne odluke. Važna je i senzibilizacija šire javnosti na rizike povezane s tehnologijama, prije svega društvenim mrežama i videoigrama. U tom se kontekstu nadam da ćemo uskoro krenuti s boljom i strožom regulacijom sadržaja koji je mladima dostupan preko društvenih mreža, maksimalnom odgodom korištenja takvih sadržaja, te unapređenjem sustava ranog prepoznavanja mladih koji su u povećanom riziku ili koji su već razvili probleme – zaključuje dr. sc. Dodig Hundrić.
(Katja Knežević)
