Bernarda Škegro diplomirana je psihologinja i edukantica psihoterapije koja na Ordinacija.hr stručnim i izravnim tekstovima inspirira čitatelje, otkriva važnost mentalnog zdravlja te dijeli praktične savjete za bolje suočavanje sa životnim izazovima.
Koliko se često osjećate da su potrebe svih drugih ispred vaših? Da ste stalno tu za druge, uvijek dostupni i spremni pomoći, dok vaše potrebe ostaju neprepoznate i neispunjene?
Ovakvi obrasci ponašanja često proizlaze iz uvjerenja da vrijedimo onoliko koliko udovoljavamo drugima. Da se ljubav i prihvaćanje zaslužuju tako što smo drugima uvijek na raspolaganju, dok su vlastite potrebe i granice manje važne.
Granice nisu znak sebičnosti. One su temelj prevencije mentalnog zdravlja. Kada znamo prepoznati što nam je potrebno i možemo to jasno komunicirati, štitimo se od iscrpljenosti, stresa i frustracije.
Kako prepoznati da nemamo zdrave granice?
Uobičajeno je da ne primjećujemo koliko slabe granice imamo dok nas posljedice ne sustignu. Neki od znakova na koje vrijedi obratiti pažnju su:
- Očekujemo da drugi prepoznaju što nam treba (i razočaramo se u drugima ako to ne prepoznaju i ne ispune).
- Pristajemo na ono što nam ne odgovara (jer ne znamo kako reći ne; ili nas je strah sukoba, odbacivanja ili osjećaja krivnje).
- Osjećamo se iscrpljeno ili preopterećeno (ali ipak ne tražimo druge za pomoć; dapače, i dalje im pomažemo i udovoljavamo).
- Imamo osjećaj krivnje kad se zauzmemo za sebe (jer se osjećamo sebično ako nismo uvijek dostupni drugima).
- Teško nam je tražiti podršku (i mislimo da sve moramo sami jer nas je strah da ćemo drugima biti teret).
Što jesu dobre granice?
Granice su način da izrazimo svoje potrebe i očekivanja. One su putokaz pomoću kojeg drugima dajemo do znanja što nam odgovara, a što ne. Istodobno su način da poštujemo svoje mogućnosti i resurse. Svaka granica koju postavimo prije nego osjetimo iscrpljenost je preventivni korak za očuvanje svog mentalnog zdravlja.
Granice nisu bezobrazluk. One u pravilu ne uključuju sukob ili dramu. Dobre granice su jasne i dosljedne, izražavaju ono što nam je potrebno i prihvatljivo, bez potrebe da druge napadamo ili krivimo. Bez zdravih granica preuzimamo odgovornost za nešto što nije naša odgovornost, ne uspijevamo reći „ne“, i pristajemo na ono što nam ne odgovara.
Kako početi postavljati zdrave granice?
Prvi korak jest prepoznati vlastite potrebe. Što mi je sada doista potrebno?
Moram li sve sama ili mogu potražiti pomoć?
Što mi u ovom odnosu ne odgovara?
Nakon prepoznavanja potreba važno je granicu komunicirati jasno i dosljedno.
Možete li zamisliti da izgovorite rečenice poput:
- „Molim te da ono što podijelim s tobom ostane između nas.“
- „Ne želim više razgovarati o toj temi jer mi stvara nelagodu.“
- „Znam da imaš dobru namjeru kad mi daješ savjet, ali sad bih samo htjela podijeliti s tobom nešto što me muči bez davanja savjeta. Možeš li me saslušati?“
- „Ne osjećam se ugodno kada komentiramo moju težinu i dijetu.“
Kako bi vam bilo izgovoriti ove rečenice bez krivnje? Da možete reći „Hvala što me pitaš, ali sad ti ne mogu pomoći jer sam već preopterećena“ i da se nakon toga osjećate ok?
Postavljanje granica je vještina koja se uči. Razvija se vježbom stoga je važno vježbati reći „ne“ u svakodnevnim situacijama. Postupno će i nelagoda biti manja.
Zašto nam je teško postavljati granice?
Jedan od razloga je strah – da ćemo biti odbačeni, da ćemo druge razočarati ili će nas doživjeti da smo sebični. Mnogi od nas su odrasli u okruženju u kojem su potrebe drugih bile važnije od naših. Gdje se zauzimanje za sebe kažnjavalo. Stoga je logično da smo naučili da je sigurnije šutjeti nego se izraziti.
No, kada ne postavljamo granice odnosi gube na iskrenosti – a neizrečene potrebe s vremenom se počnu izražavati kroz ljutnju, pasivnu agresiju ili povlačenje.
Granice kao temelj zdravih odnosa
Postavljanjem granica ne činimo nešto protiv drugih, već nešto važno za sebe. Granice nisu odbacivanje – već način da jasno komuniciramo drugima što nam odgovara, a što ne. Bez njih, drugi često niti ne znaju da prelaze naše granice. A zdravi odnosi ne nastaju tako što se stalno prilagođavamo, nego onda kad se možemo iskreno izraziti.
I zato postavljanje granica nije kraj odnosa – nego početak zdravijeg odnosa prema sebi i drugima.
(Piše: Bernarda Škegro)
