Od prvih lijekova s nepredvidivim djelovanjem do suvremenih terapija koje ciljano djeluju na mehanizme boli, liječenje migrene prošlo je iznimnu znanstvenu transformaciju.
Migrena je jedna od najstarijih poznatih neuroloških tegoba. Prvi pisani tragovi o njoj datiraju još iz 1550. godine prije Krista, kada je opisana u staroegipatskim medicinskim zapisima. Od tada pa sve do danas, liječnici i istraživači kontinuirano pokušavaju razumjeti njezine uzroke te pronaći učinkovitije načine liječenja i prevencije napada. Razvoj terapije migrene kroz desetljeća pokazuje koliko se naše razumijevanje ove bolesti promijenilo – od ranih, često nespecifičnih lijekova do ciljane, molekularne terapije.
Počeci farmakološkog liječenja: 1920. godine
Pravi početak modernog liječenja migrene veže se uz 1920. godine, kada su se pojavili prvi lijekovi namijenjeni ublažavanju akutnih napada.
Među najranijim terapijama ističu se ergoti, skupina lijekova koja je u medicinsku praksu uvedena 1926. godine. Ergotamin, jedan od najpoznatijih predstavnika ove skupine, i danas se povremeno koristi zbog svoje dugotrajne učinkovitosti i relativno niske cijene. Dostupan je u različitim oblicima – od oralnih tableta i inhalatora do supozitorija koji često sadrže kofein, pa čak i intravenskih infuzija.
Ergoti se najčešće primjenjuju kod dugotrajnih napada migrene, osobito onih koji se ponavljaju. Njihov mehanizam djelovanja temelji se na povećanju razine serotonina i smanjenju upalnih procesa. Međutim, budući da istodobno uzrokuju sužavanje krvnih žila, nisu prikladni za osobe s nekontroliranim povišenim krvnim tlakom ili određenim kardiovaskularnim bolestima. Uz to, često izazivaju nuspojave te nose rizik razvoja ovisnosti.
Revolucija u prevenciji: 1960. i 1970.
Sljedeći veliki iskorak u liječenju migrene dogodio se nekoliko desetljeća kasnije, u 1960-ima i 1970-ima, kada su u terapiju uvedeni beta-blokatori.
Otkriće njihove uloge u migreni dogodilo se gotovo slučajno. Liječnik Robert Rabkin 1966. godine istraživao je učinke propranolola, beta-blokatora koji se koristio u liječenju srčanih tegoba. Tijekom istraživanja primijetio je da je kod jednog ispitanika došlo do značajnog smanjenja učestalosti napada migrene. Taj je nalaz potaknuo daljnja istraživanja, a desetak godina kasnije propranolol je predstavljen američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao preventivna terapija za migrenu te je ubrzo i odobren.
Danas propranolol, zajedno s drugim beta-blokatorima poput metoprolola i timolola, spada među najčešće propisivane lijekove za prevenciju migrene. Ovi lijekovi usporavaju rad srca, opuštaju krvne žile i poboljšavaju cirkulaciju, no točan mehanizam njihove učinkovitosti u migreni još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Osim u liječenju migrene, beta-blokatori se koriste i kod povišenog krvnog tlaka, anksioznosti, tremora, boli u prsima te poremećaja srčanog ritma.
Nova era akutne terapije: 1990. i 2000.
Devedesete godine prošlog stoljeća donijele su značajan napredak u liječenju akutnih napada migrene pojavom triptana.
Prvi lijek iz ove skupine, sumatriptan, uveden je 1991. godine u Europi i u tom trenutku predstavljao je pravi terapijski proboj. Bio je to prvi lijek koji je pokazao visoku učinkovitost u zaustavljanju napada migrene u ranoj fazi.
Godine 2008. Američko društvo za glavobolju proglasilo je triptane najvažnijim iskorakom u terapiji glavobolja u posljednjih 50 godina. Njihovo djelovanje temelji se na blokiranju prijenosa signala boli prema mozgu te smanjenju otpuštanja tvari koje uzrokuju bol i simptome poput mučnine.
U istom razdoblju razvija se i novo razumijevanje migrene. Umjesto da se promatra isključivo kao poremećaj krvnih žila, sve se više pažnje posvećuje ulozi živčanog sustava. Posebno se ističe trigeminalni živac i molekula CGRP (calcitonin gene-related peptide), koja sudjeluje u prijenosu boli i upalnim procesima u moždanim ovojnicama.
Već 2004. godine objavljena su prva istraživanja koja su pokazala da blokiranje CGRP-a može imati terapijski učinak, čime je otvoren put razvoju novih skupina lijekova.
Suvremeno liječenje: 2010. do 2020.
Posljednje desetljeće donijelo je najraznovrsnije mogućnosti liječenja migrene do sada – od injekcija i tableta do uređaja za neurostimulaciju.
Godine 2010. FDA je odobrila Botox injekcije za prevenciju kronične migrene. Botulinum toksin djeluje tako da smanjuje aktivnost određenih neurotransmitera u mozgu, a istraživanja su pokazala da može značajno smanjiti učestalost i jačinu glavobolja kod osoba s kroničnom migrenom, uz dobru podnošljivost.
Nekoliko godina kasnije, 2013., odobren je prvi uređaj za kućnu primjenu – Cerena TMS. Ovaj uređaj koristi magnetske impulse usmjerene prema stražnjem dijelu mozga, odnosno okcipitalnom korteksu, čime može ublažiti simptome migrene s aurom. Iako je prvi model kasnije povučen s tržišta, razvijene su nove, modernije verzije poput Cefalyja, Nerivia, gammaCorea i Reliviona.
Pravi iskorak u preventivnom liječenju dogodio se 2018. godine s odobrenjem prvog CGRP monoklonskog antitijela – erenumaba (Aimovig). Ovi lijekovi djeluju tako da blokiraju aktivnost CGRP molekule i time sprječavaju nastanak napada migrene. Danas se koriste i drugi lijekovi iz iste skupine, poput galcanezumaba i fremanezumaba.
Godine 2019. uvedena je nova skupina lijekova za akutno liječenje – ditani, među kojima je prvi bio lasmiditan (Reyvow). Oni djeluju na serotoninske receptore i sprječavaju prijenos signala boli, a uzimaju se na početku napada migrene.
Iste godine odobrena je i nova skupina lijekova – gepanti, odnosno antagonisti CGRP receptora. Za razliku od triptana, oni ne sužavaju krvne žile pa su sigurniji za osobe s kardiovaskularnim bolestima. Među njima su ubrogepant, rimegepant, atogepant i zavegepant.
Najnoviji pomak u terapiji dogodio se 2020. godine, kada je odobren eptinezumab (Vyepti) – prvi CGRP lijek koji se primjenjuje intravenskom infuzijom svaka tri mjeseca. Istraživanja su pokazala da značajno smanjuje broj dana s glavoboljom, kako kod epizodične, tako i kod kronične migrene.
(Ordinacija.hr)
