Celijakija kod djece često ostaje neprepoznata jer se može očitovati kroz anemiju, probavne tegobe, usporen rast i neurološke simptome.
Celijakija je mnogo više od obične intolerancije na hranu; to je doživotna sistemska autoimuna bolest koju pokreće gluten, protein prisutan u pšenici, ječmu i raži. Kada dijete s celijakijom konzumira gluten, njegov imunosni sustav pokreće napad na vlastito tanko crijevo, uništavajući crijevne resice. Te sitne, prstaste izbočine ključne su za apsorpciju hranjivih tvari iz hrane. Njihovim oštećenjem tijelo ne može pravilno iskoristiti vitamine, minerale i druge nutrijente, što dovodi do stanja pothranjenosti, bez obzira na to koliko dijete jelo.
Iako se procjenjuje da pogađa otprilike jedan posto svjetske populacije, stručnjaci upozoravaju na fenomen “celijakijskog ledenog brijega”, smatrajući da ogroman broj slučajeva, čak do 95 posto, ostaje nedijagnosticiran. To je osobito zabrinjavajuće kod djece, jer neliječena bolest može trajno utjecati na njihov rast i razvoj.
Puno suptilniji simptomi
Klasični simptomi, koji su se nekada smatrali jedinim znakom bolesti, najčešće se javljaju kod djece mlađe od tri godine, obično nekoliko mjeseci nakon uvođenja glutena u prehranu. Roditelji mogu primijetiti kronični proljev, nadutost trbuha, povraćanje i opći gubitak apetita. Zbog slabe apsorpcije hranjivih tvari, dijete ne dobiva na težini, zaostaje u rastu u usporedbi s vršnjacima, a često je i razdražljivo, plačljivo i bez energije. Ovi su simptomi posljedica izravnog oštećenja crijeva i malapsorpcije koja iz toga proizlazi. Međutim, klinička slika celijakije dramatično se promijenila u posljednjih nekoliko desetljeća. Danas liječnici sve rjeđe viđaju djecu s ovim “školskim” primjerima simptoma, a sve češće se susreću s puno suptilnijim i atipičnim manifestacijama, osobito kod starije djece i adolescenata.
Upravo ti atipični, izvanprobavni simptomi čine celijakiju pravim “kliničkim kameleonom” i najvećim dijagnostičkim izazovom. Kod starije djece, probavni problemi mogu biti minimalni. Umjesto toga, bolest se može manifestirati kroz neobjašnjivu anemiju koja se ne popravlja ni uz suplementaciju, nizak rast ili znatno kašnjenje u pubertetu, što ponekad može biti jedini vidljivi znak. Drugi pokazatelji uključuju oštećenja zubne cakline, ponavljajuće afte u ustima, kronični umor, glavobolje, bolove u zglobovima, pa čak i povišene jetrene enzime bez jasnog uzroka. U nekim slučajevima, neurološke manifestacije celijakije mogu biti dominantne, uključujući trnce u rukama i nogama, probleme s ravnotežom ili promjene u ponašanju.
Kako do dijagnoze?
Postupak dijagnosticiranja celijakije započinje krvnim testovima kojima se mjeri razina specifičnih protutijela, prvenstveno IgA protutijela na tkivnu transglutaminazu (tTG-IgA). Uz njega se obavezno provjerava i ukupna razina IgA protutijela u krvi kako bi se isključio mogući nedostatak, stanje koje je češće kod osoba s celijakijom i koje može dati lažno negativan rezultat tTG-IgA testa. Ako je test na protutijela pozitivan, sljedeći korak je potvrda dijagnoze.
Prema najnovijim smjernicama Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN), kod djece s izrazito visokom razinom tTG-IgA protutijela (više od deset puta iznad gornje granice normale), dijagnoza se može potvrditi dodatnim krvnim testom (EMA protutijela) iz drugog uzorka krvi, čime se može izbjeći endoskopija. U svim ostalim slučajevima, zlatni standard za potvrdu dijagnoze i dalje je endoskopija s biopsijom tankog crijeva koja se kod djece radi u kratkotrajnoj sedaciji.
Jedini učinkovit tretman za celijakiju je stroga i doživotna bezglutenska prehrana. To nije privremena mjera ili stvar izbora, već medicinska terapija koja zahtijeva potpuno izbacivanje pšenice, ječma, raži i svih njihovih proizvoda. To uključuje i izbjegavanje takozvane križne kontaminacije, jer i najmanja količina glutena, poput mrvica kruha s daske za rezanje, može izazvati imunosnu reakciju i oštetiti crijeva. Uvođenje bezglutenske prehrane dovodi do brzog poboljšanja simptoma, a s vremenom i do potpunog oporavka crijevne sluznice, što djetetu omogućuje normalan rast i razvoj.
(Lana Kovačević Levaj)
