Naš cilj je okupiti stručnjake iz javnog zdravstva, medicine, psihijatrije, zdravstvene ekonomike, pulmologije, toksikologije i drugih područja kako bismo razvili trajnu regionalnu platformu za razmjenu iskustava, edukaciju šire stručne javnosti i razvoj racionalnih, proporcionalnih i na dokazima utemeljenih javnozdravstvenih politika.
Hrvatska udruga za smanjenje šteta po zdravlje (HaRPH), u suradnji sa Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ kao suorganizatorom, 2. lipnja 2026. godine održat će međunarodni stručni skup posvećen primjeni pristupa smanjenja šteta u zaštiti mentalnog zdravlja. U nastavku toga skupa, 3. lipnja će biti formalno osnovana Harm Reduction alijansa zemalja Središnje i Istočne Europe pod nazivom SALUS ALLIANCE i održana inauguralna Glavna skupština organizacije. Tim povodom razgovarali smo s doc. dr. sc. Rankom Stevanovićem, dr. med., predsjednikom Hrvatske udruge za smanjenje šteta po zdravlje (HaRPH) i potpredsjednikom SALUS Alijanse.
Što je bio ključni poticaj za osnivanje SALUS ALLIANCE i koje konkretne praznine u javnom zdravstvu želite popuniti ?
Zemlje srednje i istočne Europe dijele vrlo slične javnozdravstvene izazove, ali i vrlo slične prepreke u implementaciji modernih, znanstveno utemeljenih pristupa smanjenju šteta po zdravlje. U mnogim područjima od pušenja i nikotinske ovisnosti, preko pretilosti i metaboličkog zdravlja, pa sve do mentalnog zdravlja i kroničnog stresa i dalje dominiraju modeli koji su često previše rigidni i reaktivni, dok se pragmatični pristupi koji realno smanjuju zdravstvene rizike još uvijek nedovoljno koriste. Naš cilj je okupiti stručnjake iz javnog zdravstva, medicine, psihijatrije, zdravstvene ekonomike, pulmologije, toksikologije i drugih područja kako bismo razvili trajnu regionalnu platformu za razmjenu iskustava, edukaciju šire stručne javnosti i razvoj racionalnih, proporcionalnih i na dokazima utemeljenih javnozdravstvenih politika. Smatramo da javno zdravstvo mora biti više usmjereno na očuvanje funkcionalnosti i kvalitete života građana, a manje isključivo na liječenje posljedica bolesti, imajući na umu da ne postoji jedno, savršeno rješenje.
Kada govorimo o “harm reduction” pristupu u mentalnom zdravlju, mnogi ga još uvijek pogrešno shvaćaju kao snižavanje standarda liječenja. Kako ga vi definirate u kontekstu moderne medicine i javnog zdravstva ?
Svjedoci smo velikih nedostataka na područnu prevencije i liječenja ovisnosti o tvarima, ponašajnih ovisnosti i štetnih navika. Posebno je važno naglasiti da harm reduction danas više ne obuhvaća samo područje klasičnih ovisnosti. Moderno javno zdravstvo sve više govori o smanjenju šteta povezanih s kroničnim bolestima, ultraprerađenom hranom, sjedilačkim načinom života, digitalnim ovisnostima, kroničnim stresom i mentalnim zdravljem. Upravo zato smatramo da je potrebno razvijati širi, suvremeniji i humaniji koncept javnog zdravstva koji će biti usmjeren na stvarne potrebe građana i dugoročno očuvanje zdravlja populacije. “Harm reduction” u mentalnom zdravlju nikako ne znači snižavanje standarda liječenja. Naprotiv, riječ je o pokušaju da zdravstveni sustav bude dostupniji, humaniji i učinkovitiji za ljude koji često ne mogu odmah dosegnuti idealni terapijski cilj. Moderna medicina već dugo ne funkcionira po principu “sve ili ništa”. Aku spijemo smanjiti rizik suicida, samoozljeđivanja, socijalne izolacije ili hospitalizacija, već smo napravili veliki javnozdravstveni pomak. Takav pristup uključuje rano prepoznavanje problema, dostupniju psihološku pomoć, telepsihijatriju, podršku u zajednici i smanjenje stigme. Mentalno zdravlje danas više ne možemo odvojiti od kroničnog stresa, usamljenosti, digitalnog okruženja i suvremenog načina života.
Koji su danas najveći izazovi u mentalnom zdravlju u Hrvatskoj i regiji koje klasični “reaktivni” pristupi sustava ne uspijevaju dovoljno dobro adresirati?
Najveći problem je što sustavi još uvijek dominantno reagiraju tek kada problem postane ozbiljan. Svjedočimo porastu anksioznosti, depresije, burnout sindroma, poremećaja spavanja i ponašajnih ovisnosti, osobito među mladima. Dodatni problem predstavlja nedovoljna dostupnost psihološke i psihijatrijske pomoći, posebno u manjim sredinama i na razini primarne zdravstvene zaštite. Mentalno zdravlje ne bi smjelo počinjati tek u ordinaciji psihijatra, nego puno ranije – u obitelji, školama, radnim sredinama i lokalnoj zajednici. Digitalno okruženje, društvene mreže i konstantna izloženost informacijama dodatno povećavaju pritisak na mentalno zdravlje, dok preventivni modeli još uvijek nisu dovoljno razvijeni.
Možete li objasniti kako pristupi smanjenja štete mijenjaju način na koji razmišljamo o prevenciji – od “liječenja bolesti” prema očuvanju funkcionalnosti i kvalitete života ?
Posebno važnim smatram ulaganje u mentalnu otpornost djece i mladih. Djeca su potpuno prestala razgovarati i komunicirati s osobama koje ih vole, s roditeljima, djedama i bakama, braćom i sestrama. Uz to, škole bi trebale postati važna mjesta promocije mentalnog zdravlja, razvoja emocionalnih i socijalnih vještina, upravljanja stresom i prevencije ponašajnih ovisnosti. Prevencija mora početi puno prije nego što se razvije ozbiljan poremećaj. Harm reduction pristup mijenja perspektivu javnog zdravstva jer fokus više nije samo na bolesti, nego na očuvanju funkcionalnosti i kvalitete života ljudi. Cilj nije čekati idealne uvjete ili “idealnog pacijenta”, nego smanjiti ukupni zdravstveni rizik kroz male, održive i realno provedive promjene ponašanja. To posebno vrijedi za mentalno zdravlje, pretilost, kronični stres i druge moderne javnozdravstvene izazove. Sve više govorimo o potrebi integriranih modela skrbi koji povezuju obiteljsku medicinu, psihijatriju, digitalne alate i lokalnu zajednicu.
Na skupu u Zagrebu sudjeluju i međunarodni stručnjaci poput Viktora Mravčíka i Davora Mucića. Koje nove perspektive oni donose u raspravu o mentalnom zdravlju i digitalizaciji skrbi ?
Sudjelovanje međunarodnih stručnjaka poput Viktora Mravčíka i Davora Mucića iznimno je važno jer donose iskustva sustava koji su u pojedinim segmentima mentalnog zdravlja i digitalizacije skrbi otišli korak dalje od većine zemalja regije. Prof. Viktor Mravčík jedan je od vodećih europskih stručnjaka u području politika ovisnosti i smanjenja šteta po zdravlje, dok je prof. Davor Mucić jedan od pionira telepsihijatrije i digitalne psihijatrije u Europi. Njihova iskustva pokazuju kako javno zdravstvo može biti istovremeno znanstveno utemeljeno, pragmatično i humano.
Koliko digitalna medicina i telepsihijatrija mogu realno smanjiti nejednakosti u dostupnosti mentalno zdravstvene skrbi, posebno u manjim sredinama?
Digitalna medicina i telepsihijatrija imaju potencijal značajno smanjiti nejednakosti u dostupnosti skrbi, posebno u manjim sredinama i ruralnim područjima gdje nedostaje stručnjaka za mentalno zdravlje. Telepsihijatrija omogućuje da stručna pomoć dođe do pacijenta bez obzira na geografsku udaljenost, a posebno je važna za osobe koje zbog stigme, udaljenosti ili radnih obveza izbjegavaju klasične dolaske u zdravstvene ustanove. Naravno, digitalni alati ne mogu zamijeniti neposredan ljudski kontakt, ali mogu značajno povećati dostupnost, kontinuitet i brzinu pružanja pomoći.
Koje ponašajne čimbenike rizika – poput pušenja, alkohola, prehrane ili tjelesne neaktivnosti – danas vidite kao najpodcjenjenije u kontekstu kroničnih bolesti i mentalnog zdravlja?
Mislim da danas još uvijek podcjenjujemo činjenicu koliko su kronične bolesti i mentalno zdravlje međusobno povezani sa svakodnevnim životnim navikama i modernim životnim okruženjem. Dugo smo javno zdravstvo promatrali kroz pojedinačne bolesti, a mnogo manje kroz obrasce ponašanja koji dugoročno oblikuju zdravlje populacije. Pušenje je i dalje jedan od najvećih pojedinačnih preventabilnih uzroka bolesti i smrti, ali ono što se često zanemaruje jest njegova povezanost sa stresom, anksioznošću i socijalnim faktorima. Ljudi često ne puše samo zbog nikotina, nego i kao način regulacije stresa i emocija. Upravo zato su pragmatični pristupi smanjenju šteta važni dio moderne javnozdravstvene politike. Jednako tako, mislim da ozbiljno podcjenjujemo utjecaj ultraprerađene hrane, pretilosti i metaboličkog zdravlja na mentalno zdravlje. Sve više znanstvenih dokaza pokazuje povezanost između prehrane, kronične upale, depresije, anksioznosti i kognitivnih poremećaja. Danas više ne možemo odvojeno promatrati fizičko i mentalno zdravlje. Tjelesna neaktivnost također postaje jedan od najvećih tihih javnozdravstvenih problema. Ljudi nikada nisu toliko sjedili kao danas. Sjedilački način života povezan je ne samo s kardiovaskularnim bolestima i dijabetesom, nego i s depresijom, lošijim snom, kroničnim stresom i smanjenom psihološkom otpornošću. Posebno važnim smatram i digitalne obrasce ponašanja. Pretjerana izloženost ekranima, društvenim mrežama i stalnoj dostupnosti informacija mijenja način na koji ljudi doživljavaju stres, odnose i vlastito mentalno zdravlje. Kod djece i mladih to postaje jedan od ključnih javnozdravstvenih izazova budućnosti. Alkohol je također područje o kojem se često govori površno. U mnogim kulturama regije njegova je konzumacija društveno normalizirana, iako dugoročno značajno doprinosi kroničnim bolestima, nasilju, depresiji i obiteljskim problemima. Mislim da je najveći izazov upravo u tome što se svi ti čimbenici međusobno preklapaju. Kronični stres povećava pušenje, loša prehrana utječe na mentalno zdravlje, nedostatak sna smanjuje otpornost na stres, a digitalna preopterećenost dodatno potiče anksioznost i sjedilački način života. Zato moderna javnozdravstvena politika mora biti puno integriranija nego dosad i usmjerena na svakodnevni život ljudi, a ne samo na liječenje posljedica bolesti.
Harm reduction se sve više povezuje i s kroničnim bolestima poput kardiovaskularnih i metaboličkih poremećaja. Možete li dati primjer kako se taj pristup primjenjuje izvan klasičnog područja ovisnosti ?
Kod pretilosti i metaboličkih poremećaja harm reduction pristup znači da ne očekujemo od ljudi savršenu prehranu ili trenutnu promjenu svih životnih navika. Cilj je postupno smanjenje zdravstvenog rizika. Već i mali pomaci – smanjenje unosa ultraprerađene hrane, povećanje kretanja ili gubitak dijela tjelesne mase – mogu značajno smanjiti rizik za dijabetes, hipertenziju ili kardiovaskularne bolesti. Sličan pristup vidimo i kod pušenja, gdje prelazak na manje štetne alternative za dio pušača može predstavljati važan javnozdravstveni pomak.
Kako osigurati da se koncept smanjenja štete ne shvati kao “normalizacija rizika”, nego kao pragmatičan, dokazima utemeljen alat za javno zdravstvo?
Suština harm reductiona nije promoviranje rizika, nego smanjenje štete i posljedica za pojedinca i društvo. Harm reduction nikada ne isključuje prevenciju. Naprotiv, kvalitetna prevencija i smanjenje šteta trebaju djelovati zajedno. Vrlo je važno da javnozdravstvene politike budu utemeljene na znanstvenim dokazima i proporcionalnosti rizika. To znači razlikovati proizvode i ponašanja prema stvarnoj razini rizika, umjesto da ih promatramo kao potpuno jednake.
Što biste voljeli da bude konkretan ishod skupa u Zagrebu i osnivanja Harm Reduction alijanse zemalja Središnje i Istočne Europe – SALUS ALLIANCE – kako će građani realno osjetiti promjene u godinama koje dolaze ?
Volio bih da konkretan rezultat bude stvaranje trajne platforme suradnje koja neće ostati samo na stručnim raspravama, nego će postupno utjecati na stvarne javnozdravstvene politike i svakodnevni život građana. To nije društvo s klasičnom hijerarhijom, mi stvaramo mrežu stručnjaka i društava koja će razvijati praktična i provediva rješenja za probleme mentalnog zdravlja, kroničnih bolesti i ponašajnih rizika. I u tom smislu otvoreni smo za sve zainteresirane. Želja nam je da ova mreža izraste u mrežu stručnjaka koji nisu samo iz zdravstvenog sektora nego i puno šire. Ako uspijemo potaknuti bolju prevenciju, dostupniju psihološku pomoć, razvoj lokalnih programa promocije zdravlja i manje stigmatizirajuće pristupe mentalnom zdravlju i ovisnostima, mislim da će građani vrlo konkretno osjetiti koristi ove inicijative u godinama koje dolaze.
( Ida Balog )
