Kalcifikacije u dojci vrlo su čest nalaz na mamografiji i u najvećem broju slučajeva nisu znak raka. Saznajte koje vrste postoje, zašto nastaju i kada liječnici preporučuju dodatne pretrage.
Kada na nalazu mamografije piše da su pronađene kalcifikacije u dojci, mnoge žene odmah pomisle na najgori mogući scenarij. Iako sama riječ može zvučati zabrinjavajuće, važno je znati da su kalcifikacije vrlo čest nalaz i da u najvećem broju slučajeva nisu znak raka dojke.
Kalcifikacije su male naslage kalcija u tkivu dojke. Ne mogu se napipati, ne uzrokuju bol ni druge simptome, a najčešće se otkriju slučajno tijekom rutinskog mamografskog pregleda. Budući da su vrlo sitne, mamografija je jedina metoda kojom ih liječnici mogu pouzdano uočiti.
Mamografija je rendgenska metoda snimanja dojki koja omogućuje otkrivanje promjena u tkivu dojke koje se ne mogu vidjeti niti osjetiti tijekom klasičnog pregleda. Upravo zato redoviti pregledi imaju važnu ulogu u ranom otkrivanju mogućih promjena.
Dvije vrste: makrokalcifikacije i mikrokalcifikacije
Kalcifikacije u dojci dijele se na dvije osnovne vrste – makrokalcifikacije i mikrokalcifikacije. Razlika između njih nije samo u veličini, već i u načinu na koji izgledaju na mamografiji te u tome kako ih liječnici procjenjuju.
Makrokalcifikacije su veće nakupine kalcija koje se na snimci vide kao velike bijele točke ili crtice. One su vrlo česte, osobito nakon menopauze, i gotovo uvijek su dobroćudne. Mogu nastati kao dio prirodnog procesa starenja tkiva dojke, ali i nakon ranijih ozljeda, upala, cista ili promjena u mliječnim kanalima.
Važno je naglasiti da količina kalcija koju unosimo hranom ili putem dodataka prehrani nema veze s nastankom kalcifikacija u dojci.
Za razliku od makrokalcifikacija, mikrokalcifikacije su sitne naslage kalcija koje se na mamografiji vide kao male bijele točkice. Najčešće su također dobroćudne, no njihova veličina, oblik i raspored ponekad mogu upućivati na promjene koje zahtijevaju dodatnu obradu.
Posebnu pažnju liječnici obraćaju na mikrokalcifikacije koje se pojavljuju u skupinama, u određenom uzorku ili u pravilnom nizu, jer takav izgled ponekad može biti povezan s pretkancerogenim promjenama ili vrlo ranim stadijem raka dojke.
Zašto nastaju kalcifikacije?
Točan razlog nastanka svih kalcifikacija nije uvijek poznat, ali liječnici smatraju da nastaju kao posljedica različitih procesa u tkivu dojke.
Dobroćudne kalcifikacije mogu biti povezane s promjenama koje se događaju tijekom života, poput starenja tkiva, ranijih ozljeda dojke, infekcija, cista, dobroćudnih tumora poput fibroadenoma, proširenja mliječnih kanala, prethodnih operacija ili liječenja bolesti dojke.
Kada su kalcifikacije povezane sa zloćudnim promjenama, često se radi o duktalnom karcinomu in situ (DCIS). To je neinvazivni oblik raka dojke koji nastaje u mliječnim kanalima i nije se proširio izvan njih. Upravo zato rano otkrivanje ovakvih promjena daje vrlo dobre mogućnosti liječenja.
Što se događa nakon nalaza kalcifikacija na mamografiji?
Ako radiolog na mamografiji uoči kalcifikacije, prvo će procijeniti njihov izgled. Gleda se njihova veličina, oblik, broj i raspored te se uspoređuju s eventualnim ranijim snimkama. Ako se radi samo o tipičnim dobroćudnim makrokalcifikacijama, najčešće nisu potrebne dodatne pretrage ni posebno liječenje.
Kod mikrokalcifikacija liječnik može preporučiti dodatnu, detaljniju mamografiju s povećanjem određenog područja dojke. Takva snimka omogućuje precizniju procjenu izgleda kalcifikacija.
U velikom broju slučajeva i nakon dodatne obrade pokaže se da su promjene potpuno bezopasne. Međutim, ako nalaz nije dovoljno jasan ili postoji sumnja na abnormalne promjene, liječnik može preporučiti biopsiju.
Biopsija – kada je potrebna i što pokazuje?
Biopsija je postupak kojim se uzima mali uzorak tkiva dojke kako bi ga patolog pregledao pod mikroskopom. Cilj biopsije nije samo potvrditi ili isključiti rak, već precizno utvrditi o kakvoj se promjeni radi. Kod kalcifikacija se često koristi stereotaktička biopsija, pri kojoj mamografske snimke pomažu liječniku da precizno usmjeri iglu prema području s promjenama.
Rezultati biopsije mogu pokazati da su kalcifikacije dobroćudne ili da su povezane s abnormalnim stanicama. Većina mikrokalcifikacija ipak je dobroćudna i ne zahtijeva nikakvo liječenje. Ako se pronađu stanice raka, najčešće se radi o vrlo ranom obliku bolesti, poput DCIS-a, koji se u pravilu uspješno liječi.
Trebaju li se kalcifikacije uklanjati?
Same kalcifikacije uglavnom se ne uklanjaju jer nisu problem same po sebi. One su zapravo znak koji liječnicima može pomoći da uoče što se događa u tkivu dojke. Ako se utvrdi da su povezane s abnormalnim rastom stanica, liječenje je usmjereno na te stanice, a ne na same naslage kalcija.
Ovisno o nalazu, liječenje može uključivati samo redovito praćenje, kirurško uklanjanje promijenjenog tkiva, a u nekim slučajevima i dodatne metode liječenja poput zračenja, kemoterapije ili ciljane terapije.
Može li se spriječiti nastanak kalcifikacija?
Ne postoji način kojim bi se spriječilo nastajanje kalcifikacija u dojci. Međutim, redoviti mamografski pregledi omogućuju njihovo rano otkrivanje i praćenje.
Ako se kalcifikacije pronađu, one postaju dio vaše medicinske dokumentacije. Na budućim pregledima radiolog ih može uspoređivati s ranijim nalazima i uočiti eventualne promjene koje bi zahtijevale dodatnu obradu.
Kada se treba javiti liječniku?
Ako vam je na mamografiji pronađena kalcifikacija, najvažnije je razgovarati s liječnikom i slijediti preporuke za daljnje kontrole. Većina žena s ovim nalazom nema razloga za strah. Ipak, svaku promjenu treba pravilno procijeniti jer rano otkrivanje mogućih abnormalnosti daje najbolje mogućnosti za uspješno liječenje.
Redoviti pregledi dojki, pažljivo praćenje nalaza i otvorena komunikacija s liječnikom ključni su za očuvanje zdravlja dojki.
(Ordinacija.hr)
