Od prepoznavanja najčešćih alergena do pravilnog postupanja u hitnim situacijama, donosimo ključne informacije koje pomažu roditeljima u svakodnevnoj zaštiti djeteta.
Ako je vašem djetetu nedavno dijagnosticirana alergija na hranu, sasvim je prirodno da osjećate zabrinutost – osobito kada razmišljate o situacijama u kojima bi dijete moglo doći u kontakt s alergenima.
Alergije na hranu mogu varirati od blagih do vrlo ozbiljnih, pa je iznimno važno točno znati koje namirnice i sastojke dijete mora izbjegavati. Takvo znanje može značajno smanjiti rizik od reakcija, a u nekim slučajevima i spasiti život.
U nastavku donosimo devet važnih smjernica koje vam mogu pomoći da bolje razumijete alergiju, pripremite se za moguće reakcije i osigurate sigurnost svog djeteta u svakodnevnom životu.
1. Upoznajte točne alergene i okidače kod svog djeteta
Alergije na hranu sve su češće među djecom u razvijenim zemljama, a najčešće se javljaju u dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi. Iako se mogu razviti u bilo kojem razdoblju života, upravo u najranijoj dobi predstavljaju poseban izazov za roditelje i skrbnike zbog rizika od ozbiljnih reakcija.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) kao glavne alergene izdvaja sljedećih devet skupina namirnica koje najčešće uzrokuju teške alergijske reakcije:
- školjkaši i rakovi (npr. škampi, jastog, rak)
- jaja
- riba (primjerice bakalar, brancin, list)
- mlijeko
- kikiriki
- sezam
- soja
- orašasti plodovi (bademi, orasi, pekan orasi i dr.)
- pšenica
Ipak, važno je naglasiti da ovo nisu jedini mogući alergeni. Dijete može imati alergiju i na druge namirnice koje nisu na ovom popisu. Upravo zato je ključno da točno znate na što je vaše dijete alergično te da se te namirnice u potpunosti izbjegavaju, jer je izbjegavanje alergena najučinkovitija zaštita.
2. Suradnja sa stručnjakom i izrada plana za anafilaksiju
Potpuno izbjegavanje alergena temelj je sigurnosti djeteta. O alergiji je važno informirati sve koji sudjeluju u skrbi o djetetu – od obitelji i prijatelja do odgojitelja i školskog osoblja. Veliku pomoć može pružiti alergolog (imunolog), liječnik specijaliziran za dijagnostiku i liječenje alergija te drugih poremećaja imunološkog sustava.
Alergolog može izraditi individualni plan postupanja u slučaju anafilaksije – teške, potencijalno životno ugrožavajuće alergijske reakcije. Takav plan sadrži jasne upute o djetetovim alergenima i koracima koje treba poduzeti u hitnim situacijama, a preporučuje se da ga imaju svi koji su u redovitom kontaktu s djetetom.
3. Naučite pravilno koristiti EpiPen
Priprema za moguću anafilaksiju ključni je dio upravljanja alergijom na hranu. U svakom trenutku preporučuje se imati hitni medicinski pribor koji uključuje i plan postupanja.
Epinefrin (adrenalin) jedini je lijek koji učinkovito zaustavlja anafilaksiju te može spasiti život. Djeluje brzo i ublažava sve simptome akutne alergijske reakcije, dok se za blaže simptome ponekad koriste antihistaminici.
Najčešće dolazi u obliku autoinjektora, poznatog kao EpiPen, koji omogućuje jednostavnu i brzu primjenu unaprijed određene doze lijeka. Važno je naglasiti da su smrtni ishodi kod alergija na hranu često povezani s nedostatkom epinefrina, njegovim zakašnjelim davanjem ili nepravilnom primjenom – zbog čega je stalna dostupnost lijeka od presudne važnosti.
4. Pažljivo čitajte deklaracije na prehrambenim proizvodima
Nakon dijagnoze alergije, čitanje deklaracija postaje svakodnevna i vrlo važna navika. Prema važećoj Uredbi (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani, svi prehrambeni proizvodi na tržištu Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj, moraju jasno istaknuti prisutnost alergena u hrani.
U praksi to znači da se 14 najčešćih alergena – među kojima su mlijeko, jaja, kikiriki, soja, riba, sezam, orašasti plodovi, pšenica i drugi – mora jasno izdvojiti u popisu sastojaka, primjerice podebljanim slovima, drugačijom bojom ili na drugi uočljiv način.
Ako proizvod nema popis sastojaka, mora biti jasno navedeno upozorenje poput „sadrži [naziv alergena]“.
Ova pravila odnose se na svu zapakiranu hranu, dok se kod nepakirane hrane, poput jela u restoranima, pekarnicama ili slastičarnicama, informacije o alergenima moraju učiniti dostupnima potrošaču – najčešće na zahtjev ili putem obavijesti na prodajnom mjestu. Države članice pritom mogu propisati i dodatne, strože nacionalne mjere.
Cilj ovakvog označavanja je jednostavan, ali iznimno važan – omogućiti potrošačima, osobito osobama s alergijama, da donose sigurne i informirane odluke o hrani koju konzumiraju.
5. Komunikacija sa školom i odgojno-obrazovnim osobljem
Alergijske reakcije, uključujući anafilaksiju, češće se događaju u školskom okruženju nego drugdje u zajednici. Stoga je iznimno važno da škola bude u potpunosti informirana o djetetovim alergenima.
Preporučuje se dostaviti školskom osoblju plan postupanja, lijekove te sigurnosni komplet, a u nekim slučajevima korisno je imati i više kompleta – primjerice jedan u školskoj ambulanti i drugi u učionici. Važno je jasno naglasiti ozbiljnost alergije, jer reakcije mogu biti brze i životno ugrožavajuće te zahtijevaju hitno djelovanje.
6. Individualizirani pristup i prilagodbe u školi
Učenici s kroničnim bolestima, uključujući i teške alergije na hranu, u hrvatskom obrazovnom sustavu imaju pravo na odgovarajuće prilagodbe koje im omogućuju sigurno sudjelovanje u školskim aktivnostima.
U praksi se takve prilagodbe najčešće provode kroz individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP) ili druge oblike podrške koje škola izrađuje u suradnji s roditeljima i stručnom službom (pedagogom, psihologom i/ili edukacijskim rehabilitatorom).
Takav plan može uključivati jasne upute o postupanju u slučaju alergijske reakcije, dogovor o čuvanju i dostupnosti propisane terapije, informiranje nastavnika i drugog školskog osoblja o djetetovim alergijama te organizacijske mjere koje smanjuju rizik od izlaganja alergenima.
Cilj ovih prilagodbi je osigurati da dijete bude sigurno u školskom okruženju te da može ravnopravno sudjelovati u nastavi i školskim aktivnostima, uz jasno definirane postupke u slučaju hitnih situacija.
7. Educirajte svoje dijete o njegovoj alergiji
Razgovor s djetetom o alergiji ključan je kako bi ono razumjelo svoje stanje i znalo reagirati u hitnim situacijama. Dijete možda već prepoznaje neke simptome, ali ih je važno redovito ponavljati i pojasniti. Simptomi anafilaksije mogu uključivati:
- kožni osip, koprivnjaču i svrbež
- oticanje usana, jezika ili grla
- otežano disanje, piskanje ili nedostatak zraka
- bol u trbuhu
- povraćanje
- proljev
- osjećaj tjeskobe ili „da će se nešto loše dogoditi”
Alergolog može pomoći roditeljima da odrede kada i na koji način dijete može učiti o samostalnom postupanju, uključujući i korištenje autoinjektora ako je dovoljno staro.
8. Razmislite o medicinskom identifikacijskom nakitu
Pravovremena reakcija u hitnim situacijama može biti presudna. Medicinski identifikacijski nakit (narukvica, ogrlica ili privjesak) može upozoriti hitne službe i medicinsko osoblje na djetetovu alergiju.
Ovo je posebno važno ako dijete u trenutku reakcije nije u mogućnosti komunicirati. Mnogoj djeci takav nakit može biti zanimljiv, a istovremeno im pomaže da se osjećaju sigurnije i otvorenije govore o svom stanju.
9. Vodite dnevnik simptoma i prehrane
Vođenje dnevnika prehrane i simptoma može biti iznimno korisno u praćenju alergije. U dnevnik je preporučljivo bilježiti sve što dijete jede i pije, uključujući marke i okuse proizvoda, jer se sastavi mogu razlikovati od proizvođača do proizvođača.
Ako se pojave simptomi, važno je zapisati kada su se javili, kako su se manifestirali te je li bila potrebna primjena lijekova. Takvi zapisi mogu znatno pomoći alergologu u daljnjoj obradi i prilagodbi terapije.
(Ordinacija.hr)
