Kronična limfocitna leukemija često napreduje sporo, a suvremeni ciljani lijekovi omogućuju učinkovitu kontrolu bolesti i očuvanje kvalitete života.
Sama riječ “leukemija” zvuči zastrašujuće, no kod kronične limfocitne leukemije (KLL) današnja medicina nudi sasvim drukčiju sliku od one koju ta dijagnoza često priziva. Bolest može godinama biti pod nadzorom bez potrebe za liječenjem, a kada terapija postane potrebna, suvremeni lijekovi omogućuju vrlo učinkovitu kontrolu bolesti i kvalitetan svakodnevni život.
O toj se temi govorilo i na konferenciji “Znanjem do zdravlja”, koju je Hrvatska udruga leukemija i limfomi nedavno organizirala u Slavonskom Brodu. Susret je okupio zdravstvene stručnjake i osobe koje žive s hematološkim bolestima, s ciljem boljeg informiranja javnosti, ali i smanjenja straha koji često prati takvu dijagnozu.
Koliko se pogled na ovu bolest promijenio, najbolje pokazuje iskustvo Đure Radoševića iz Donjih Andrijevaca, jednog od sudionika konferencije.
Dijagnoza nije bauk
Radošević je dijagnozu dobio nakon dodatnih pretraga, na koje je upućen zbog povećanih limfnih čvorova.
– Nisam se uplašio dijagnoze. Imao sam veliku upalu mokraćnih puteva i bubrega. Liječio sam to antibioticima i nalazi su bili u redu, ali limfni čvorovi u trbušnoj šupljini bili su mi povećani. Otišao sam onkologu i pregledom je utvrđeno da imam povećane limfne čvorove po cijelom tijelu. Na kraju su mi na kirurgiji morali odstraniti jedan limfni čvor i poslati ga u Zagreb. Nakon toga dobio sam dijagnozu kronične limfocitne leukemije – prisjetio se Radošević.
Danas, sa 65 godina, i dalje radi kao stomatolog i vodi ordinaciju u Đakovu. Posao nije prekidao ni tijekom liječenja, a kaže kako se i danas osjeća dobro. Njegov primjer pokazuje da dijagnoza ne mora značiti odustajanje od uobičajenog života.
– Ljudi se dosta uplaše kada čuju dijagnozu leukemije. Nekada se od te bolesti mnogo više umiralo, no lijekovi i mogućnosti liječenja danas su znatno napredovali. Ja se osjećam jako dobro. Ne bojim se javno govoriti o tome i nadam se da će to pomoći i drugima da se manje boje – poručio je.
KLL najčešće napreduje relativno sporo, pa liječenje ne mora započeti odmah nakon postavljanja dijagnoze. Kod dijela bolesnika dovoljno je redovito pratiti krvnu sliku, opće kliničko stanje te moguće promjene na limfnim čvorovima, slezeni i drugim organima.
– Činjenica je da se o kroničnoj limfocitnoj leukemiji ne govori dovoljno, iako to zapravo nije tako rijetka bolest. Bolnici u Slavonskom Brodu gravitira oko 200 oboljelih, a svi oni imaju i članove obitelji. Upravo zato ovakvi sastanci i konferencije važni su za podizanje svijesti o tome koliko je medicina danas napredovala, ali i za razumijevanje da neke bolesti više nisu tako fatalne te da se s njima može sasvim normalno živjeti, čak i bez liječenja. Oko 30 posto bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom uopće ne treba terapiju – istaknuo je dr. Hrvoje Holik, voditelj Odjela za hematologiju i onkologiju Opće bolnice Dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu.
Ciljani lijekovi mijenjaju pristup
Jednu od najvećih promjena u liječenju posljednjih godina donio je razvoj ciljane terapije. Klasična kemoterapija, nekoć temelj liječenja, danas je kod većine bolesnika ustupila mjesto suvremenim lijekovima koji ciljano djeluju na mehanizme važne za preživljavanje i razmnožavanje zloćudnih limfocita.
Izbor terapije pritom nije isti za svakog bolesnika. Hematolog uzima u obzir obilježja bolesti, prethodno liječenje, dob i opće zdravstveno stanje, funkciju bubrega i jetre, moguće srčane tegobe te druge lijekove koje pacijent uzima.
– Leukemija ima vrlo loš prizvuk i mislim da se svi uplaše kada im se postavi takva dijagnoza. No ovdje govorimo o kroničnoj leukemiji, koja se bitno razlikuje od akutne. I kronična limfocitna i kronična mijeloična leukemija danas se vrlo uspješno liječe. Tu stojimo jako dobro – naglasio je dr. Holik.
Dr. Blaženka Kljaić Bukvić, pomoćnica ravnatelja brodske Opće bolnice, napominje kako ova zdravstvena ustanova ima vrhunske stručnjake i medicinsko znanje koje treba primijeniti u praksi, no takva je primjena nemoguća bez suradnje s pacijentima.
– Suvremena medicina sve više počiva na zajedničkom donošenju odluka. Liječnik i pacijent zajedno biraju ono što je, prema medicinskim saznanjima, najbolje za pacijenta, ali pritom je jednako važan i individualan pristup. Takav pristup njeguje i Odjel za hematologiju i onkologiju, uvijek vodeći računa o dobrobiti pacijenta – rekla je Kljaić Bukvić.
(Vedran Balen)
