Dermatologinja otkriva kako prepoznati promjene koje zahtijevaju pregled, zašto UV zračenje povećava rizik od raka kože te kako zaštititi osjetljivu dječju kožu.
Koža pamti svako ljeto. Iako preplanulost s vremenom nestane, posljedice UV zračenja ostaju – od novih ili izraženijih pigmentacijskih mrlja do oštećenja koja zahtijevaju pregled dermatologa. Stoga je upravo početak jeseni idealno vrijeme za pregled kože kako bismo uočili promjene koje su se pojavile tijekom ljeta i, ako je potrebno, započeli njihovo liječenje. O tome kako razlikovati bezazlene promjene od onih koje mogu upozoravati na rak kože, zašto pigmentacije nije dobro agresivno tretirati tijekom ljeta te kako zaštititi i njegovati osjetljivu dječju kožu razgovarali smo s dr. sc. Majom Kovačević, dr. med., specijalisticom dermatologije i venerologije u Poliklinici Duduković Kisić.
Ljeto je razdoblje kada je koža najviše izložena UV zračenju. Koje su najčešće pogreške koje ljudi rade kada je riječ o zaštiti od sunca?
Najčešće su pogreške nanošenje premale količine preparata sa zaštitnim faktorom, prerijetko obnavljanje zaštite te korištenje formulacije koja nije prilagođena potrebama kože. Pacijentice mi često kažu da ljeti kao zaštitu koriste puder sa SPF-om 15 pa se iznenade kada im objasnim da to nije dovoljno. Važna je i količina nanesenog preparata – za lice i vrat potrebna je otprilike jedna čajna žličica, a za cijelo tijelo oko 30 do 40 ml, odnosno otprilike jedan “shot”, dok većina ljudi u praksi nanese tek trećinu te količine. Zaštitu treba obnavljati svaka dva sata te nakon kupanja ili obilnog znojenja. Ne treba je preskakati ni za oblačnih dana jer UV zračenje prolazi kroz oblake, kao ni na osjetljivim područjima poput usana, ušiju, vlasišta i stopala. Važno je i tijekom najintenzivnijeg UV zračenja, između 11 i 17 sati, boraviti u hladu te koristiti kape, šešire i zaštitnu odjeću.
Pigmentacijske mrlje čest su problem nakon ljeta. Zašto nastaju, tko im je najskloniji i mogu li se spriječiti?
Pigmentacijske mrlje nastaju kada UV zračenje potakne melanocite, stanice koje proizvode melanin, na pojačano stvaranje pigmenta. Sunce je glavni okidač, ali važnu ulogu imaju i hormoni, genetika te upalni procesi u koži. Zato se mrlje često pojavljuju ili pogoršavaju nakon trudnoće, kod uzimanja hormonske terapije ili nakon akni i drugih upala kože. Najsklonije su im osobe sa svjetlijom puti, žene, osobe koje imaju melazmu ili su joj genetski sklone te svi koji se često izlažu suncu bez odgovarajuće zaštite. Rizik raste i s godinama zbog kumulativnog oštećenja od UV zračenja. Dobra je vijest da se velik dio pigmentacijskih promjena može spriječiti. Najvažnija je svakodnevna zaštita širokospektralnim SPF-om 50+, nošenje šešira i sunčanih naočala te izbjegavanje sunca u razdoblju najvećeg UV zračenja. Osobama sklonima hiperpigmentacijama mogu koristiti i proizvodi s aktivnim sastojcima koji smanjuju stvaranje pigmenta.
Mnogi žele ukloniti pigmentacijske mrlje čim ih primijete. Je li ljeto pravo vrijeme za tretmane ili je bolje pričekati jesen i koje metode danas daju najbolje rezultate?
Većinu intenzivnijih tretmana pigmentacija preporučujemo odgoditi za jesen i zimu. Nakon laserskih tretmana ili kemijskih pilinga koža je osjetljivija na UV zračenje pa, u slučaju neadekvatnog korištenja fotozaštite, postoji veći rizik od nastanka novih pigmentacija ili pogoršanja postojećih. Tijekom ljeta naglasak je na prevenciji, nježnom posvjetljivanju kože te korištenju aktivnih sastojaka koji smanjuju stvaranje novog pigmenta. Kada UV indeks padne, na raspolaganju su učinkovitije metode poput kemijskih pilinga, lasera, intenzivnog pulsnog svjetla (IPL) i sl., a izbor terapije prilagođava se vrsti pigmentacije. Najbolji ishod uvijek daje kombinacija dosljedne fotozaštite, topikalne terapije i, kada je indicirano, profesionalnog tretmana u pravo doba godine.
Kako razlikovati bezazlene pigmentacijske promjene od onih koje mogu biti znak melanoma ili drugog raka kože? Kada se svakako treba javiti dermatologu?
Nažalost, golim okom to nije uvijek moguće prepoznati, zato svaku novu ili promijenjenu pigmentacijsku promjenu treba shvatiti ozbiljno. Pri samopregledu treba obratiti pozornost na to je li madež nesimetričan, ima li nepravilan ili nejasno omeđen rub, sadrži li više različitih nijansi te je li veći od otprilike 6 milimetara. Važno je pratiti i raste li te mijenja li boju ili oblik. Dodatno upozorenje predstavljaju svrbež, krvarenje ili ranica koja ne zacijeli. Koristan je i takozvani “znak ružnog pačeta” – ako jedan madež izgleda drukčije od svih ostalih na tijelu, treba ga pregledati čak i kada sam po sebi ne djeluje zabrinjavajuće.
Važno je pritom znati da postoje i iznimke. Nodularni melanom, agresivniji podtip, često ne prati navedena pravila: može biti simetričan, jednolike boje i malen, ali brzo raste. Kod njega treba obratiti pozornost na promjenu koja je uzdignuta, čvrsta i brzo raste. Dermoskopija dodatno pomaže jer omogućuje uvećani prikaz strukture madeža i otkrivanje promjena koje nisu vidljive golim okom. Osim madeža, pozornost treba obratiti i na tvrdu, ljuskavu ili sjajnu kvržicu koja polako raste jer može biti znak bazocelularnog ili planocelularnog karcinoma, a ne samo melanoma.
Koliku ulogu u nastanku melanoma i drugih karcinoma kože ima nasljedni faktor? Što znači ako je netko u obitelji imao rak kože?
Nasljedni faktor ima značajnu, ali ne i isključivu ulogu u nastanku melanoma. U većini slučajeva on nastaje kombinacijom genetske sklonosti i izloženosti UV zračenju. Ako je melanom imao srodnik prvog koljena, odnosno roditelj, brat ili sestra, rizik se otprilike udvostručuje u odnosu na opću populaciju, a dodatno raste ako je oboljelo više članova obitelji. To ne znači da će osoba sigurno razviti melanom, ali je razlog za veću odgovornost prema zaštiti od sunca i redovite dermatološke preglede. Uz genetiku, važnu ulogu ima i izloženost suncu tijekom života, osobito opekline od sunca u djetinjstvu i adolescenciji. Već nekoliko težih opeklina s mjehurima u ranoj dobi može otprilike udvostručiti rizik od melanoma u odrasloj dobi, zbog čega je zaštita djece od sunca posebno važna. Kod drugih karcinoma kože, poput bazocelularnog i planocelularnog karcinoma, genetika ima manju ulogu, dok je glavni čimbenik rizika dugotrajna, kumulativna izloženost suncu.
Tko bi trebao redovito obavljati preventivne preglede madeža i koliko često ih preporučujete osobama s povećanim rizikom?
Za većinu ljudi dovoljan je pregled jednom godišnje, dok su osobama s povećanim rizikom – onima koje imaju velik broj madeža, atipične madeže, vrlo svijetlu put, često izgore na suncu ili imaju pozitivnu osobnu ili obiteljsku anamnezu melanoma – potrebni redoviti pregledi svakih 6 do 12 mjeseci, ponekad i češće, u skladu s procjenom nadležnog dermatologa.
Kako ljetni uvjeti – sunce, more, bazeni i znojenje – utječu na atopijski dermatitis kod djece? Može li se stanje tijekom ljeta poboljšati ili pogoršati?
Umjerena, kontrolirana izloženost suncu kod dijela djece djeluje blagotvorno na atopijski dermatitis, slično blagoj fototerapiji, a topliji, vlažniji zrak nekima smanjuje suhoću kože. S druge strane, slana morska voda i klor iz bazena mogu isušiti i dodatno nadražiti već oštećenu kožnu barijeru, dok obilno znojenje pojačava svrbež i pokreće začarani krug svrbeža i grebanja. Zato se stanje kod jednog djeteta tijekom ljeta može poboljšati, a kod drugog pogoršati. Nakon kupanja važno je dijete istuširati mlakom vodom, nježno osušiti tapkanjem i odmah nanijeti emolijens. Ključno je prepoznati individualne okidače i njima prilagoditi njegu.
Koje su najčešće pogreške roditelja u njezi djece s atopijskim dermatitisom tijekom ljeta te kako pravilno njegovati osjetljivu kožu?
Jedna od najčešćih pogrešaka jest izostavljanje redovite hidratacije jer se koža ljeti čini manje suhom nego zimi, iako je kožna barijera i dalje oslabljena i podložna nadražajima. Roditelji također često prekasno isperu dijete nakon mora ili bazena pa sol i klor dodatno nadražuju kožu. Problem može biti i korištenje mirisnih ili agresivnih proizvoda nakon sunčanja, kao i predug boravak na suncu u uvjerenju da će ono “posušiti” ekcem. Poseban problem predstavlja kortikofobija, odnosno neopravdan strah od kortikosteroidnih krema, koji je ljeti posebno izražen. Neki roditelji zbog straha od nuspojava sami prekidaju propisanu terapiju čim se stanje poboljša ili je ne primjenjuju u preporučenoj mjeri, što može dovesti do brzog povratka simptoma i pogoršanja ekcema. Pravilna ljetna njega uključuje redovitu emolijentnu njegu nekoliko puta dnevno, ispiranje čistom vodom nakon svakog kupanja u moru ili bazenu, nježno brisanje kože te dosljedno pridržavanje propisane terapije, bez samovoljnog prekidanja čim koža privremeno izgleda bolje.
Na što roditelji trebaju obratiti pozornost pri odabiru kreme za sunčanje za djecu, osobito onu s atopijskim dermatitisom ili vrlo osjetljivom kožom?
Mineralni, odnosno fizikalni filtri poput cink-oksida ili titanijeva dioksida obično se bolje podnose od kemijskih filtara i rjeđe izazivaju iritaciju ili alergijsku reakciju. Preporučljivo je birati formulacije bez mirisa i alkohola, namijenjene osjetljivoj koži, te ih prije šire primjene isprobati na malom području kože. Proizvod treba imati zaštitni faktor najmanje 30, idealno 50, te štititi i od UVA i od UVB zračenja. Nakon kupanja, znojenja ili brisanja ručnikom zaštitu je nužno ponovno nanijeti. Kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci prednost uvijek ima fizička zaštita: boravak u hladu, zaštitna odjeća i izbjegavanje izravnog sunca.
Koje biste tri navike izdvojili kao najvažnije za očuvanje zdravlja kože tijekom ljeta i smanjenje rizika od ozbiljnih kožnih bolesti?
Prva je fotozaštita kao svakodnevna cjelogodišnja rutina, a ne mjera koju primjenjujemo samo kada idemo na plažu. Druga je praćenje vlastite kože kroz redovite samopreglede i preglede madeža, pri čemu učestalost određuje dermatolog na temelju individualnog rizika, primjerice fototipa kože ili obiteljske sklonosti melanomu. Treća je očuvanje kožne barijere redovitom hidratacijom, osobito nakon izlaganja soli, kloru ili suncu. Takva njega pomaže obnoviti kožnu barijeru te smanjiti rizik od pigmentacijskih promjena i pogoršanja kroničnih upalnih stanja poput atopijskog dermatitisa.
(Ida Balog)
