Amebni nedizenterični kolitis podmukla je parazitska infekcija koja se manifestira nespecifičnim simptomima poput bolova u trbuhu i nadutosti, zbog čega se često pogrešno dijagnosticira. Pravovremeno prepoznavanje ključno je za uspješno liječenje i sprječavanje ozbiljnijih komplikacija.
Kronični bolovi u trbuhu, neugodna nadutost i nepredvidive promjene u pražnjenju crijeva tegobe su s kojima se suočava značajan dio populacije. Mnogi će za takvo stanje dobiti dijagnozu sindroma iritabilnog crijeva (IBS), no iza tih simptoma ponekad se krije konkretan uzročnik – parazit Entamoeba histolytica. Ovaj mikroorganizam uzrokuje amebni nedizenterični kolitis, blaži, ali podmukliji oblik amebijaze. Za razliku od teške dizenterije s krvavim proljevom, ovaj se oblik manifestira suptilnije, zbog čega pacijenti mjesecima, pa i godinama, mogu trpjeti simptome bez postavljanja točne dijagnoze. Problem leži u tome što su kliničke slike nedizenteričnog kolitisa i sindroma iritabilnog crijeva gotovo nerazlučive, što potvrđuju i studije koje pokazuju da nema značajne razlike u simptomima između osoba zaraženih parazitom i onih s dijagnozom IBS-a.
Znakovi infekcije
Prvi znakovi infekcije često su blagi i razvijaju se postupno, obično jedan do četiri tjedna nakon izlaganja parazitu. Pacijenti se najčešće žale na povremene grčeve u trbuhu, osjećaj napuhnutosti i pojačane vjetrove. Karakteristična je i promjena u ritmu stolice, koja može varirati od mekše i poluoformljene do razdoblja zatvora. Iako stolica može sadržavati sluz, značajnije primjese krvi, tipične za dizenteriju, uglavnom izostaju. Neki pacijenti mogu osjetiti i tenezme, lažni nagon na pražnjenje crijeva, kao i opći umor ili blagi, nenamjerni gubitak tjelesne težine. Upravo zbog te nespecifičnosti, mnogi simptome pripisuju stresu, neadekvatnoj prehrani ili spomenutom iritabilnom crijevu, odgađajući posjet liječniku i time dopuštajući infekciji da tinja u organizmu.
Ciste su iznimno otporne i mogu preživjeti u okolišu tjednima, pa čak i mjesecima, a otporne su i na klor koji se koristi za dezinfekciju vode
Uzročnik ove bolesti, E. histolytica, prenosi se fekalno-oralnim putem, najčešće konzumacijom vode ili hrane kontaminirane parazitskim cistama. Ciste su iznimno otporne i mogu preživjeti u okolišu tjednima, pa čak i mjesecima, a otporne su i na klor koji se koristi za dezinfekciju vode. Rizične skupine uključuju putnike u područja s lošim sanitarnim uvjetima, poput dijelova Srednje i Južne Amerike, Afrike i Azije. Dijagnostika može biti izazovna jer se patogeni parazit E. histolytica pod mikroskopom ne može razlikovati od morfološki identične, ali nepatogene vrste Entamoeba dispar. Zbog toga su za potvrdu dijagnoze nužni specifični testovi, poput imunoeseja koji detektiraju antigene parazita u stolici ili PCR molekularnih testova.
Dijagnostika može biti izazovna jer se patogeni parazit E. histolytica pod mikroskopom ne može razlikovati od morfološki identične, ali nepatogene vrste Entamoeba dispar.
Jednom kada se dijagnoza potvrdi, liječenje je ključno ne samo za uklanjanje simptoma već i za sprječavanje širenja infekcije te mogućih komplikacija, poput amebnog apscesa jetre. Terapija se provodi u dvije faze. U prvoj fazi cilj je uništiti aktivne oblike parazita (trofozoite) koji uzrokuju upalu u stijenci crijeva. Nakon završetka ove faze, nužno je provesti i drugu, u kojoj se primjenjuju takozvani luminalni amebicidi. Ovi lijekovi djeluju unutar crijeva i uništavaju preostale ciste parazita. Time se sprječava ponovna pojava bolesti i daljnje širenje zaraze. Važno je naglasiti da se i asimptomatski nositelji cista E. histolytica trebaju liječiti luminalnim agensima kako bi se prekinuo lanac prijenosa. Liječenje se uvijek mora provoditi pod liječničkim nadzorom. ( Ordinacija.hr )
