Enterotoksična Escherichia coli, ili ETEC, vodeći je uzročnik dijareje među putnicima i značajan problem u zemljama u razvoju. Iako je infekcija najčešće samoograničavajuća, njezini simptomi mogu biti izrazito neugodni, a u osjetljivim skupinama dovesti i do opasne dehidracije.
Iako većina ljudi bakteriju E. coli povezuje s opasnošću, stotine njezinih sojeva normalni su i bezopasni stanovnici ljudskih crijeva. Ipak, unutar ove obitelji postoje i patogeni sojevi, a jedan od globalno najraširenijih je enterotoksična E. coli (ETEC). Upravo je ETEC prepoznat kao vodeći uzročnik putničke dijareje, stanja koje pogađa i do 40 posto osoba koje putuju iz razvijenih u manje razvijene dijelove svijeta. Osim što je problem za turiste, ETEC je iznimno važan, ali često podcijenjen uzrok dijareje kod djece u zemljama s lošijim sanitarnim uvjetima, gdje doprinosi značajnoj stopi pobola i smrtnosti. Procjenjuje se da je odgovoran za milijune slučajeva dijareje svake godine, a najčešći je tijekom toplih i kišnih sezona.
Infekcija nastaje fekalno-oralnim putem
Mehanizam djelovanja ETEC-a je podmukao i učinkovit. Infekcija nastaje fekalno-oralnim putem, najčešće gutanjem kontaminirane hrane ili vode. To uključuje nedovoljno kuhano meso, neoprano voće i povrće, nepasterizirane mliječne proizvode te vodu iz slavine ili led. Nakon što dospije u organizam, ETEC se pomoću posebnih proteinskih struktura, poznatih kao faktori kolonizacije, čvrsto pričvrsti za sluznicu tankog crijeva. Jednom usidren, započinje s proizvodnjom jednog ili oba snažna enterotoksina: termolabilnog (LT) i termostabilnog (ST). Ovi toksini, slično kao i kod kolere, djeluju na stanice crijeva i potiču ih na prekomjerno izlučivanje vode i elektrolita. Taj proces nadilazi apsorpcijsku sposobnost crijeva, što rezultira naglim i obilnim vodenastim proljevom, glavnim simptomom bolesti.
Jednom usidren, započinje s proizvodnjom jednog ili oba snažna enterotoksina: termolabilnog (LT) i termostabilnog (ST). Ovi toksini, slično kao i kod kolere, djeluju na stanice crijeva i potiču ih na prekomjerno izlučivanje vode i elektrolita.
Klinička slika infekcije ETEC-om vrlo je karakteristična. Simptomi se javljaju naglo, najčešće jedan do tri dana nakon izlaganja, a dominantan je vodenasti proljev, bez primjesa krvi ili sluzi. Često je praćen grčevima u trbuhu, mučninom, ponekad povraćanjem i blago povišenom temperaturom. Kod zdravih odraslih osoba, bolest je samoograničavajuća i spontano prolazi za tri do četiri dana. Ipak, težina može varirati od blage neugodnosti do teškog stanja koje može dovesti do opasne dehidracije, posebno kod djece i starijih. Unatoč velikoj prevalenciji, ETEC je često neprepoznat jer ga standardne analize stolice ne mogu razlikovati od bezopasnih sojeva E. coli. Identifikacija zahtijeva specijalizirane metode poput PCR-a, koje se rijetko provode izvan istraživačkih studija.
Kamen temeljac terapije jest nadoknada tekućine i elektrolita oralnim rehidracijskim otopinama kako bi se spriječila dehidracija. Antibiotici nisu preporučeni za blage slučajeve, no kod težih oblika putničkog proljeva mogu značajno skratiti trajanje bolesti.
Liječenje je stoga uglavnom simptomatsko. Kamen temeljac terapije jest nadoknada tekućine i elektrolita oralnim rehidracijskim otopinama kako bi se spriječila dehidracija. Antibiotici nisu preporučeni za blage slučajeve, no kod težih oblika putničkog proljeva mogu značajno skratiti trajanje bolesti. Zbog rastuće otpornosti, kao terapija prvog izbora danas se koriste fluorokinoloni ili azitromicin. S obzirom na to da cjepivo još nije dostupno, prevencija je ključna. Osnovno pravilo, posebno tijekom putovanja, jest pridržavanje higijenskih mjera: često pranje ruku, konzumacija isključivo termički obrađene hrane, pijenje flaširane vode te izbjegavanje leda i sirovog voća i povrća koje se ne može oguliti. Korištenje antibiotika u svrhu profilakse se ne savjetuje, već se preporučuje ponijeti lijek za samoliječenje. ( Ordinacija.hr )
