Alpersova bolest vrlo je rijedak nasljedni poremećaj koji najčešće počinje u djetinjstvu, a među prvim znakovima često su teško kontrolirani epileptički napadaji.
Alpersova bolest, poznata i kao Alpers-Huttenlocherov sindrom, vrlo je rijetka nasljedna mitohondrijska bolest koja prvenstveno zahvaća mozak, jetru i mišiće. Najčešće se prvi simptomi pojavljuju u ranom djetinjstvu, osobito između druge i četvrte godine života, no bolest se može javiti i kasnije.
Riječ je o jednom od najtežih poremećaja povezanih s genom POLG, a karakteriziraju je osobito teško kontrolirani epileptički napadaji, postupno nazadovanje kognitivnih i motoričkih sposobnosti te bolest jetre.
Što uzrokuje Alpersovu bolest?
Alpersova bolest posljedica je mutacija gena POLG, koji sadrži upute za stvaranje proteina važnog za umnažanje i održavanje mitohondrijske DNK.
Mitohondriji su strukture unutar stanica koje proizvode energiju potrebnu za njihovo normalno funkcioniranje. Kada mutacije gena POLG naruše održavanje mitohondrijske DNK, stanice ne mogu učinkovito stvarati energiju. Zbog toga su posebno pogođeni organi s velikim energetskim potrebama, poput mozga, jetre i mišića.
Alpersova bolest nasljeđuje se autosomno recesivno, što znači da dijete mora naslijediti štetnu gensku promjenu od oba roditelja. Roditelji pritom često nemaju simptome bolesti.
Iako je bolest prisutna od rođenja, dijete može u početku izgledati potpuno zdravo i normalno se razvijati. Simptomi se mogu pojaviti tek nakon nekoliko mjeseci ili godina. Najčešće se javljaju između druge i četvrte godine života, ali početak bolesti zabilježen je u rasponu od prvog mjeseca života do odrasle dobi.
Koji su prvi simptomi?
Epileptički napadaji koji se teško kontroliraju lijekovima često su prvi znak bolesti. Uz njih se postupno mogu pojaviti gubitak ranije stečenih sposobnosti i oštećenje funkcije jetre. Tri glavne značajke bolesti su:
- teško kontrolirana epilepsija
- psihomotorička regresija, odnosno gubitak ranije stečenih kognitivnih i motoričkih sposobnosti
- bolest jetre.
Kako bolest napreduje, mogu se pojaviti i brojni drugi simptomi.
Neurološki simptomi mogu uključivati:
- poremećaje ravnoteže i koordinacije (ataksiju)
- slabost i smanjen mišićni tonus
- ukočenost mišića (spasticitet)
- trzanje mišića i druge nevoljne pokrete
- poremećaje kretanja
- glavobolje nalik migreni, ponekad praćene vidnim pojavama ili halucinacijama
- poteškoće s koncentracijom i pamćenjem
- postupni gubitak govora i drugih kognitivnih sposobnosti
- gubitak vida, a u nekim slučajevima i sluha.
Kod nekih oboljelih motoričke sposobnosti s vremenom toliko oslabe da više ne mogu hodati, sjediti ili samostalno se hraniti. Mogu se pojaviti i psihički simptomi, poput anksioznosti i depresije.
Simptomi povezani s jetrom
Oštećenje jetre može biti različitog stupnja, od poremećenih jetrenih enzima do ozbiljnog zatajenja jetre. Mogu se razviti i ciroza te poremećaji metabolizma, uključujući hipoglikemiju, odnosno opasno nisku razinu šećera u krvi.
Bolest jetre kod Alpersova sindroma posebno je važna jer je mogu pogoršati određeni lijekovi koji se koriste za liječenje epilepsije. Valproat i natrijev divalproat trebaju se izbjegavati kod osoba s POLG-povezanim bolestima, zbog rizika od ubrzanja oštećenja jetre.
Kako se Alpersova bolest dijagnosticira?
Budući da su simptomi različiti i mogu nalikovati drugim neurološkim ili metaboličkim bolestima, postavljanje dijagnoze može biti zahtjevno. Liječnik će uzeti u obzir simptome, njihov razvoj i rezultate različitih pretraga. Među njima su:
Genetsko testiranje – analiza gena POLG može potvrditi prisutnost patogenih mutacija i ključna je za postavljanje dijagnoze.
Elektroencefalografija (EEG) – bilježi električnu aktivnost mozga i može pokazati karakteristične abnormalnosti povezane s epileptičkim napadajima.
Magnetska rezonancija (MR) mozga – može pokazati promjene u moždanom tkivu, uključujući gubitak živčanih stanica, ožiljkaste promjene i atrofiju mozga. U ranoj fazi MR nalaz može biti i uredan.
Krvne pretrage i testovi funkcije jetre – mogu pokazati povišene jetrene enzime i druge znakove oštećenja funkcije jetre.
Analiza cerebrospinalnog likvora može pružiti dodatne informacije, primjerice o razini proteina i drugim pokazateljima koji mogu biti povezani s POLG-bolestima.
U određenim slučajevima može se napraviti i biopsija jetre, osobito kada genetsko testiranje i klinička slika ne daju dovoljno jasne rezultate.
Može li se Alpersova bolest liječiti?
Trenutačno ne postoji lijek koji može izliječiti Alpersovu bolest ili zaustaviti njezino napredovanje. Liječenje je uglavnom usmjereno na kontrolu simptoma, očuvanje funkcija i poboljšanje kvalitete života.
Epileptički napadaji liječe se antiepileptičkim lijekovima, ali izbor terapije zahtijeva poseban oprez zbog mogućeg oštećenja jetre. Kod osoba s POLG-povezanim bolestima valproat se izbjegava. Ovisno o simptomima, liječenje može uključivati i:
- fizikalnu terapiju radi očuvanja pokretljivosti i mišićne funkcije
- radnu terapiju
- logopedsku terapiju
- lijekove protiv bolova i lijekove za opuštanje mišića
- nutritivnu potporu
- manje i češće obroke, uz prilagodbu prehrane
- gastrostomu, odnosno sondu za hranjenje, ako osoba više ne može dovoljno jesti ili sigurno gutati
- potpomognutu ventilaciju, poput CPAP-a ili BiPAP-a, kod problema s disanjem
- kućnu zdravstvenu njegu i palijativnu skrb u uznapredovaloj fazi bolesti.
Budući da se stanje može brzo mijenjati, potrebno je redovito pratiti neurološko stanje, funkciju jetre, prehrambeni status, disanje i druge funkcije.
Kakva je prognoza?
Alpersova bolest je progresivna i ozbiljna bolest, a tijek može biti različit od osobe do osobe. Neurološko propadanje i oštećenje jetre mogu napredovati, a bolest u pravilu ima lošu prognozu.
Vrijeme preživljenja nakon pojave simptoma može značajno varirati – od nekoliko mjeseci do više od deset godina – no Alpers-Huttenlocherov sindrom najčešće je smrtonosan.
Može li se Alpersova bolest spriječiti?
Budući da je riječ o nasljednoj genetskoj bolesti, nije moguće spriječiti njezin nastanak promjenom životnih navika. Obiteljima u kojima je utvrđena mutacija gena POLG može se preporučiti genetsko savjetovanje. Ono može pomoći u procjeni rizika za buduće potomstvo te pružiti informacije o mogućnostima genetskog testiranja.
Za obitelji koje se suočavaju s Alpersovom bolešću važna je i psihološka i socijalna podrška. Budući da bolest može zahtijevati sudjelovanje više različitih stručnjaka, uključivanje neurologa, hepatologa, nutricionista, fizioterapeuta, logopeda i palijativnog tima može biti važno za što kvalitetniju skrb.
(Ordinacija.hr)
