Znanstvenici su otkrili povezanost hormona LEAP2 i grelina s ponovnim javljanjem anoreksije nervoze, što bi u budućnosti moglo pomoći u ranom prepoznavanju rizičnih pacijenata.
Anoreksija nervoza jedan je od najozbiljnijih poremećaja hranjenja, a oporavak od ove bolesti često je dug i zahtjevan. Iako liječenje može pomoći pacijentima da ponovno uspostave adekvatan unos hrane i tjelesnu težinu, kao i da uz stručnu psihološku pomoć promijene obrasce razmišljanja povezane s bolešću, rizik od povratka simptoma i dalje je velik.
Podaci pokazuju da se približno 40 posto hospitaliziranih osoba s anoreksijom nervozom ponovno primi u bolnicu unutar šest mjeseci nakon otpusta. Upravo zato znanstvenici intenzivno istražuju što se događa u tijelu osoba s anoreksijom i na koji način bolest mijenja metabolizam, hormone i funkcije mozga.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Translational Psychiatry donosi moguće objašnjenje dijela tog mehanizma. Znanstvenici su otkrili da bi hormoni grelin i LEAP2 mogli imati važnu ulogu u kontroli gladi, impulzivnog ponašanja i rizika od ponovne pojave bolesti.
Rezultate istraživanja nedavno je predstavila neuroznanstvenica Virginie Tolle na Forumu Federacije europskih neuroznanstvenih društava 2026. Tolle djeluje pri francuskom Nacionalnom institutu za zdravlje i medicinska istraživanja (INSERM), a vjeruje da bi ova otkrića u budućnosti mogla pomoći u razvoju novih terapijskih pristupa za osobe s anoreksijom nervozom.
– Anoreksiju nervozu karakterizira samonametnuto ograničavanje unosa hrane, često praćeno hiperaktivnošću. Ta kombinacija može dovesti do teške pothranjenosti i potencijalno životno ugrožavajućih posljedica. Ovaj poremećaj ima najvišu stopu smrtnosti među svim psihijatrijskim poremećajima – istaknula je Tolle.
Unatoč ozbiljnosti bolesti, trenutno ne postoji lijek koji bi izravno liječio anoreksiju nervozu. Liječenje se uglavnom temelji na postupnom vraćanju pravilne prehrane, nutritivnoj rehabilitaciji i multidisciplinarnom pristupu koji uključuje liječnike, nutricioniste i psihologe. Međutim, oporavak može trajati mjesecima, a povratak bolesti ostaje čest problem.
Istraživanje hormona povezanih s glađu
U istraživanju je sudjelovalo 30 žena u dobi od 18 do 60 godina kojima je dijagnosticirana anoreksija nervoza. Sve su bile uključene u četveromjesečni program liječenja u specijaliziranom centru za poremećaje hranjenja, gdje su prolazile kroz proces ponovnog uvođenja hrane i postupnog vraćanja tjelesne težine.
Istraživači su analizirali uzorke krvi prikupljene prije početka liječenja, nakon završetka četveromjesečnog programa te ponovno šest mjeseci kasnije. Posebnu pozornost posvetili su grelinu – hormonu koji proizvodi želudac, a koji je poznat kao jedan od ključnih signala povezanih s osjećajem gladi. Kod većine ljudi povećanje razine grelina povezano je s potrebom za unosom hrane.
No kod osoba s anoreksijom nervozom taj sustav možda ne funkcionira na uobičajen način. Znanstvenici smatraju da bi poremećena ravnoteža hormona koji reguliraju glad mogla utjecati na ponašanje povezano s hranom i otežavati dugoročni oporavak. Jedan od važnih čimbenika u ovom istraživanju bio je hormon LEAP2 (liver-expressed antimicrobial peptide 2), koji djeluje kao antagonist grelina – odnosno može blokirati ili oslabiti njegove učinke na osjećaj gladi.
Rezultati su pokazali da su pacijentice s anoreksijom nervozom u trenutku hospitalizacije imale približno 20 posto više razine LEAP2 nego nakon četiri mjeseca liječenja, kada su ponovno dobile na težini. Istraživači su također otkrili da je omjer grelina i LEAP2 bio povezan s kontrolom impulsa nakon vraćanja tjelesne težine, ali samo kod pacijentica koje su nakon otpusta uspjele održati stabilno povećanje tjelesne mase. Kod onih kod kojih se bolest ponovno pojavila, razine LEAP2 ponovno su porasle.
Pokusi na miševima potvrdili povezanost hormona i impulzivnosti
Kako bi dodatno istražili ulogu ovih hormona, znanstvenici su proveli pokuse na miševima koji su izgubili četvrtinu svoje tjelesne težine. Životinjama su ponudili izbor između male, neposredne nagrade u obliku hrane i znatno većeg obroka ako bi bile dovoljno strpljive i pričekale.
Miševi koji su prethodno bili izgladnjivani pokazali su izraženije impulzivno ponašanje. Nakon ponovnog hranjenja to se ponašanje djelomično smanjilo, ali nije u potpunosti nestalo. Više razine LEAP2 bile su snažno povezane s trajnom impulzivnošću nakon ponovnog hranjenja.
Znanstvenici smatraju da ovi rezultati ukazuju na mogućnost da hormonska neravnoteža sudjeluje u održavanju začaranog kruga zbog kojeg je anoreksiju nervozu tako teško liječiti i od koje se teško potpuno oporaviti.
– Metaboličke i kognitivne posljedice ograničavanja hrane mogu utjecati na način na koji osobe s anoreksijom nervozom donose odluke povezane s hranom te mogu biti povezane s većom vjerojatnošću postizanja stabilnog povećanja tjelesne težine – navode istraživači.
Mogući novi biomarker za predviđanje povratka bolesti
Ako se ovi rezultati potvrde u većim istraživanjima na ljudima, krvni test kojim bi se pratila razina LEAP2 mogao bi u budućnosti pomoći liječnicima da prepoznaju pacijente kojima prijeti povratak bolesti – prije nego što se simptomi ponovno pojave. Osim toga, povezanost LEAP2 i anoreksije nervoze mogla bi otvoriti vrata razvoju novih lijekova i terapijskih pristupa koji bi pomogli pacijentima na putu prema potpunom oporavku.
– Naša otkrića pokazuju da se metabolički signali koji uobičajeno reguliraju glad drugačije prilagođavaju kod poremećaja hranjenja poput anoreksije nervoze. Ti signali također utječu na mozak i procese donošenja odluka – rekla je Tolle.
Dodala je kako rezultati sugeriraju da bi LEAP2 mogao postati važna meta za razvoj novih terapija, ali i potencijalni biomarker koji bi omogućio praćenje pacijenata i prilagodbu liječenja prema individualnom riziku. Istraživanje je predstavljeno na Forumu Federacije europskih neuroznanstvenih društava 2026. i objavljeno u časopisu Translational Psychiatry.
(Ordinacija.hr)
