Šutnja, sarkazam, ignoriranje i „zaboravljanje“ obveza samo su neki od načina na koje osoba može neizravno pokazivati ljutnju i nezadovoljstvo.
Pasivno-agresivno ponašanje način je izražavanja ljutnje, frustracije ili nezadovoljstva bez otvorenog razgovora o onome što osobu muči. Umjesto da jasno kaže što želi ili osjeća, osoba svoje nezadovoljstvo može pokazivati šutnjom, odgađanjem, „zaboravljanjem“, sarkazmom, povlačenjem ili uskraćivanjem suradnje.
Svatko se ponekad može ponašati pasivno-agresivno, osobito kada želi izbjeći sukob. Problem nastaje kada takav način komunikacije postane obrazac koji se ponavlja i počne narušavati odnose kod kuće ili na poslu.
Kako prepoznati pasivnu agresiju?
Pasivna agresija često je teško uočljiva jer riječi i ponašanje osobe nisu uvijek u skladu. Kada je pitate što nije u redu, može odgovoriti da je „sve u redu“, dok istodobno djeluje hladno, ljutito ili nezainteresirano.
Može, primjerice, pristati obaviti neki zadatak, ali ga namjerno napraviti vrlo sporo ili površno. Može „zaboraviti“ ono što je obećala, kasniti, uskraćivati važne informacije ili ostaviti posao nedovršenim. Česti su i sarkazam, prikrivene uvrede, ignoriranje te promjene raspoloženja bez objašnjenja.
U vezi se pasivna agresija može očitovati tako da partner šuti umjesto da razgovara o problemu, uzdiše, povlači se ili namjerno obavlja kućanske obveze toliko sporo da ih druga osoba na kraju preuzme. Na poslu se može pojaviti kroz uskraćivanje informacija, „zaboravljanje“ zadataka, nejasne upute ili prikrivene komentare.
Pritom jedan izolirani postupak ne znači nužno da je netko pasivno-agresivan. Važnije je prepoznati obrazac ponašanja koji se ponavlja, osobito u situacijama kada je osoba ljuta ili nezadovoljna.
Zašto se ljudi ponašaju pasivno-agresivno?
U pozadini se često nalaze ljutnja, frustracija, tuga ili nesigurnost koje osoba ne zna ili ne želi izravno izraziti. Neki ljudi boje se sukoba, odbacivanja ili napuštanja pa radije prešućuju svoje potrebe. Drugi su možda odrastali uz poruku da nije prihvatljivo pokazivati ljutnju ili druge neugodne emocije.
Ulogu može imati i nisko samopoštovanje. Osoba koja se teško zauzima za sebe može kroz pasivnu agresiju pokušati steći osjećaj kontrole ili izazvati reakciju druge osobe. Važno je i da pasivno-agresivna osoba ne mora uvijek biti svjesna vlastitog ponašanja. Neki su ljudi toliko navikli potiskivati ljutnju da je više ni sami ne prepoznaju.
Pasivno-agresivna komunikacija može se pojaviti i uz neke poremećaje osobnosti, primjerice granični ili narcistički poremećaj osobnosti, no sama pasivna agresija ne znači da osoba ima poremećaj osobnosti.
Kako pasivna agresija utječe na odnose?
Dugotrajna pasivna agresija može ozbiljno narušiti povjerenje i bliskost. Osoba koja je izložena takvom ponašanju može se osjećati zbunjeno, frustrirano, nemoćno ili nevoljeno jer ne zna što druga osoba zapravo želi.
U partnerskim odnosima može se razviti obrazac u kojem jedna osoba stalno pokušava pogoditi što nije u redu, preuzima sve više odgovornosti i izbjegava sukob pod svaku cijenu. Na poslu pasivna agresija može otežati suradnju, usporiti projekte i pridonijeti toksičnoj atmosferi.
Poseban problem može biti ignoriranje, odnosno korištenje šutnje kao načina kažnjavanja ili kontrole. Samo povlačenje iz razgovora nije nužno pasivna agresija – nekome je možda potrebno vrijeme da se smiri. Problem nastaje kada se šutnja namjerno koristi kako bi se druga osoba povrijedila ili manipulirala.
Potpuno povlačenje iz komunikacije poznato je i kao stonewalling, odnosno situacija u kojoj osoba prestane odgovarati i odbija razgovarati o problemu.
Kako reagirati na pasivno-agresivno ponašanje?
Najvažnije je ne uzvratiti istom mjerom. Kada vas netko ignorira ili provocira prikrivenim komentarima, lako je reagirati ljutnjom, ali to često dodatno produbljuje sukob. Prije odgovora može pomoći da se nakratko udaljite, nekoliko puta duboko udahnete ili na drugi način smirite. Kada budete spremni razgovarati, pokušajte biti izravni, ali bez optuživanja.
Umjesto: „Ti si uvijek pasivno-agresivan“, možete reći: „Osjećam se zbunjeno kada me ignoriraš i ne znam kako razgovarati o problemu. Možemo li razgovarati o tome što te muči?“
Takav pristup ostavlja prostor drugoj osobi da izrazi svoje osjećaje, ali istodobno pokazuje da ne želite sudjelovati u obrascu ignoriranja, sarkazma ili manipulacije. Ako osoba poriče da je ljuta ili odbija razgovarati, ne morate beskonačno dokazivati da se ponaša pasivno-agresivno. Jasno izrazite kako njezino ponašanje utječe na vas i, ako je potrebno, postavite granice.
Što ako je riječ o pasivno-agresivnom ponašanju na poslu?
Ako je pasivno-agresivna osoba vaš kolega ili nadređeni, pokušajte zadržati profesionalan i emocionalno neutralan pristup. Kada su upute nejasne, tražite konkretna pojašnjenja, a važne dogovore i komunikaciju po mogućnosti dokumentirajte.
Ako se ponašanje ponavlja i preraste u maltretiranje, manipulaciju ili drugi oblik neprimjerenog ponašanja, dokumentacija može biti korisna ako problem odlučite prijaviti nadređenoj osobi ili službi za ljudske resurse.
Može li se pasivna agresija promijeniti?
Može, ali promjena ovisi o tome je li osoba spremna prepoznati vlastito ponašanje i naučiti otvorenije komunicirati.
Ako se pasivna agresija temelji na strahu od sukoba ili teškoćama u izražavanju emocija, iskren razgovor može biti prvi korak prema promjeni. U odnosima mogu pomoći jasna pravila komunikacije, poput dogovora da se problemi rješavaju bez vikanja, vrijeđanja i ignoriranja.
Ipak, nije vaša odgovornost „popraviti“ drugu osobu. Ako ona odbija priznati problem, ne želi mijenjati ponašanje ili pasivnu agresiju koristi za kontrolu i emocionalno zlostavljanje, važno je zaštititi vlastite granice i dobrobit.
Pasivna agresija može biti iscrpljujuća upravo zato što je teško jasno je prepoznati. No otvorena komunikacija, postavljanje granica i spremnost da jasno izrazite vlastite osjećaje i potrebe mogu pomoći da takav obrazac ne naruši vaše odnose.
(Ordinacija.hr)
