Ovu parazitsku bolest najčešće prenose „stjenice koje ljube“, a zaražena osoba desetljećima može ne znati da nosi parazita. Kod dijela oboljelih infekcija kasnije može uzrokovati ozbiljna oštećenja srca i probavnog sustava.
Chagasova bolest, poznata i kao američka tripanosomijaza, zarazna je bolest koju uzrokuje parazit Trypanosoma cruzi. Najčešće se prenosi putem izmeta zaraženih triatominskih stjenica, poznatih i kao „stjenice koje ljube“ (engl. kissing bugs), koje obitavaju u dijelovima Srednje i Južne Amerike te Meksika.
Bolest može dugo proći neprimijećeno. Mnogi zaraženi ljudi nemaju simptome, osobito u početnoj fazi, no kod dijela oboljelih infekcija nakon godina ili desetljeća može dovesti do ozbiljnih oštećenja srca i probavnog sustava.
Prema procjenama stručnjaka, Chagasovu bolest u svijetu ima oko osam milijuna ljudi, a mnogi nisu svjesni da su zaraženi. Iako je tradicionalno povezana s Latinskom Amerikom, slučajevi se bilježe i u drugim dijelovima svijeta.
Kako se prenosi Chagasova bolest?
Triatominske stjenice najčešće žive u kućama od blata, nabijene zemlje ili sa slamnatim krovovima. Aktivne su uglavnom noću, kada se hrane krvlju ljudi i životinja.
Nakon hranjenja zaražena stjenica izbacuje izmet koji može sadržavati parazita T. cruzi. Ako izmet dospije u ranicu nastalu ugrizom, na oštećenu kožu ili u oči, nos ili usta, parazit može ući u organizam. Češanje mjesta ugriza može olakšati njegov ulazak.
Bolest se ne prenosi običnim boravkom u blizini zaražene osobe. Može se, međutim, prenijeti:
- s majke na dijete tijekom trudnoće ili poroda, a moguće i dojenjem
- konzumacijom hrane ili pića kontaminiranih parazitom
- transfuzijom zaražene krvi
- presađivanjem organa zaražene osobe
- slučajnim izlaganjem parazitu tijekom rada u laboratoriju.
Koji su simptomi?
Chagasova bolest ima akutnu i kroničnu fazu, a simptomi mogu potpuno izostati u obje.
Akutna faza
Akutna faza najčešće traje nekoliko tjedana, otprilike četiri do osam tjedana. Kada se simptomi pojave, obično su blagi i mogu uključivati:
- povišenu temperaturu
- umor
- glavobolju
- bolove u tijelu
- osip ili crvenilo na mjestu ugriza
- mučninu, povraćanje ili proljev
- povećane limfne čvorove
- povećanu jetru ili slezenu
- oticanje očnog kapka.
Otok očnog kapka, poznat kao Romana znak, može se pojaviti ako parazit uđe kroz oko. Na mjestu ulaska parazita ponekad nastaje i crvena promjena ili ranica, poznata kao čagom. Simptomi akutne faze često se povuku sami od sebe, ali parazit može ostati u organizmu i bolest prijeći u kroničnu fazu.
Rijetko akutna infekcija može uzrokovati miokarditis, odnosno upalu srčanog mišića, ili meningoencefalitis. Te komplikacije mogu biti životno ugrožavajuće, osobito kod djece i osoba oslabljenog imuniteta.
Kronična faza može nastupiti godinama kasnije
Oko 60 do 70 posto ljudi u kroničnoj fazi nema simptome. Kod 30 do 40 posto mogu se razviti ozbiljne komplikacije, najčešće povezane sa srcem. One se mogu pojaviti 10 do 30 godina nakon početne infekcije, a uključuju:
- aritmije i nepravilan srčani ritam
- lupanje srca
- bol u prsima
- otežano disanje
- vrtoglavicu i nesvjesticu
- zatajenje srca
- iznenadni srčani zastoj.
Iznenadni srčani zastoj vodeći je uzrok smrti kod osoba s kroničnom Chagasovom infekcijom, a ponekad može biti i prvi znak bolesti.
Komplikacije mogu zahvatiti i probavni sustav
Kronična Chagasova bolest može oštetiti i probavni sustav. Mogu se pojaviti poteškoće s gutanjem, bolovi u trbuhu, zatvor, nadutost i žgaravica.
U nekim slučajevima dolazi do proširenja jednjaka, poznatog kao megaezofagus, ili debelog crijeva, odnosno megakolona, što može ozbiljno otežati gutanje i pražnjenje crijeva.
Tko ima veći rizik?
Najveći rizik imaju ljudi koji žive ili su dulje boravili u ruralnim područjima Srednje i Južne Amerike ili Meksika, osobito u kućama sa zidovima od blata, slamnatim krovovima ili nedovoljno zaštićenim prozorima.
Rizik je veći i kod osoba koje:
- žive na području gdje su triatominske stjenice česte
- su primile transfuziju krvi prije uvođenja sustavnog testiranja darovane krvi
- su primile organ od zaraženog darivatelja
- su rođene od majke koja ima ili je ranije imala Chagasovu bolest.
Zaraza među turistima koji posjećuju rizična područja rijetka je jer uglavnom borave u hotelima i drugim objektima u kojima je manja vjerojatnost prisutnosti ovih stjenica.
Kako se dijagnosticira?
Chagasova bolest dijagnosticira se krvnim pretragama. Tijekom akutne faze parazit se ponekad može izravno uočiti u uzorku krvi mikroskopskim pregledom, dok se PCR testom može otkriti njegova DNK. U kroničnoj fazi najčešće se traže protutijela na T. cruzi.
Ako postoje znakovi srčanih ili probavnih komplikacija, mogu biti potrebni elektrokardiogram, ehokardiogram, rendgensko snimanje ili CT, a ovisno o simptomima i gastroskopija, kolonoskopija ili druge pretrage.
Kako se liječi?
Chagasova bolest liječi se antiparazitnim lijekovima, prvenstveno benznidazolom i nifurtimoksom. Najučinkovitiji su tijekom akutne ili rane kronične faze, kada mogu ukloniti parazita prije nego što izazove trajna oštećenja.
U kasnijoj kroničnoj fazi lijekovi mogu biti manje učinkoviti u potpunom uklanjanju infekcije, ali mogu smanjiti rizik od teških komplikacija. Ako su se već razvila oštećenja srca ili probavnog sustava, mogu biti potrebni dodatni lijekovi ili kirurški zahvati.
Benznidazol i nifurtimoks mogu uzrokovati nuspojave poput mučnine, povraćanja, glavobolje, vrtoglavice, nesanice, bolova u mišićima i gubitka apetita. O nuspojavama treba obavijestiti liječnika.
Može li se Chagasova bolest spriječiti?
Ne postoji cjepivo protiv Chagasove bolesti, ali rizik od infekcije može se smanjiti:
- korištenjem insekticida za kontrolu triatominskih stjenica
- zaštitom kuća i mjesta za spavanje od ulaska insekata
- korištenjem mreža protiv insekata
- korištenjem repelenata na izloženoj koži
- izbjegavanjem spavanja u kućama od blata ili sa slamnatim krovovima na rizičnim područjima
- izbjegavanjem nepasteriziranih sokova i hrane koja bi mogla biti kontaminirana parazitom.
Osobe koje su živjele ili boravile na području na kojem je Chagasova bolest česta trebale bi razgovarati s liječnikom o mogućnosti testiranja. To je osobito važno za žene koje su trudne ili planiraju trudnoću jer se infekcija može prenijeti s majke na dijete.
Kada se javiti liječniku?
Ako ste živjeli ili boravili na području na kojem je Chagasova bolest prisutna i imate neobjašnjive srčane ili probavne tegobe, obavijestite liječnika o svom boravku i razgovarajte o mogućnosti testiranja.
Hitnu medicinsku pomoć potrebno je potražiti kod ozbiljnih simptoma poput boli u prsima, jake glavobolje, ukočenog vrata, jakog povraćanja ili proljeva te zbunjenosti ili promjena mentalnog stanja.
Rano otkrivanje i liječenje važni su jer se tako povećava mogućnost uklanjanja parazita prije nego što izazove trajna oštećenja srca i drugih organa.
(Ordinacija.hr)
