Prvi pokušaji transfuzije često su završavali teškim reakcijama i smrću jer liječnici nisu znali da krv različitih ljudi nije uvijek kompatibilna. Sve se promijenilo početkom 20. stoljeća, kada je otkriveno postojanje krvnih grupa.
Znate li koja ste krvna grupa? Danas nam je potpuno normalno da ljudi imaju različite krvne grupe i da se prije transfuzije provjerava podudarnost krvi darivatelja i primatelja. No prije nešto više od stotinu godina liječnici nisu znali zašto neke transfuzije uspijevaju, dok druge izazivaju teške, ponekad i smrtonosne reakcije.
Otkriće krvnih grupa početkom 20. stoljeća promijenilo je medicinu i omogućilo razvoj sigurnijih transfuzija krvi, a iza njega stoji austrijski liječnik i znanstvenik Karl Landsteiner.
Od opasnih pokušaja do prvih uspješnih transfuzija
Pokušaji transfuzije krvi sežu do 17. stoljeća. Nakon što je William Harvey 1628. godine opisao cirkulaciju krvi, počeli su prvi pokušaji prijenosa krvi između životinja, a potom i sa životinja na ljude.
Takvi su postupci često završavali ozbiljnim reakcijama i smrću pacijenata. Zbog toga su transfuzije u nekim europskim zemljama bile i zabranjene.
Važan korak dogodio se početkom 19. stoljeća. Britanski opstetričar James Blundell 1818. godine uspješno je transfundirao ljudsku krv pacijentici koja je patila od poslijeporođajnog krvarenja.
Ipak, transfuzija je i dalje bila vrlo rizična. Liječnici su znali da darivatelj mora biti zdrav, ali nisu razumjeli zašto krv jedne osobe može biti kompatibilna s krvlju druge, dok neke kombinacije izazivaju opasne reakcije.
Landsteiner rješava medicinsku zagonetku
Odgovor je početkom 20. stoljeća pronašao Karl Landsteiner, tada mladi profesor na Sveučilištu u Beču.
Landsteiner je proučavao što se događa kada se pomiješa krv različitih ljudi. Uočio je da se u nekim kombinacijama crvene krvne stanice počinju međusobno sljepljivati. Taj se proces naziva aglutinacija.
Pokazalo se da do reakcije dolazi kada krv primatelja sadrži protutijela koja reagiraju na krvne stanice darivatelja. Aglutinirane stanice mogu začepiti krvne žile i poremetiti cirkulaciju, a u težim slučajevima reakcija može biti smrtonosna.
Godine 1901. Landsteiner je ljudsku krv podijelio u tri skupine – A, B i 0. Četvrta, AB, otkrivena je nekoliko godina poslije.
Njegovo je otkriće pokazalo da krv različitih ljudi nije uvijek međusobno kompatibilna. Ako se transfundiraju kompatibilne krvne grupe, postupak je znatno sigurniji, dok miješanje nekompatibilnih grupa može biti opasno.
Već 1907. godine Reuben Ottenberg proveo je transfuziju uz prethodno određivanje krvne grupe i unakrsno testiranje krvi darivatelja i primatelja.
Transfuzija postaje sve sigurnija
Razvoj transfuzijske medicine ubrzao se tijekom Prvog svjetskog rata, kada su transfuzije počele biti primjenjivane u velikim razmjerima i omogućile spašavanje brojnih života nakon teških ozljeda i tijekom operacija.
Velik problem bilo je i čuvanje krvi. Godine 1914. razvijeni su antikoagulansi, među kojima natrijev citrat, koji su omogućili dulje čuvanje krvi. Kasnije su uvedene vrećice za krv i razvijene metode razdvajanja krvi na pojedine komponente – eritrocite, trombocite i plazmu.
Tijekom Drugog svjetskog rata organizirano prikupljanje krvi dodatno se razvilo, a krvna plazma postala je važan dio liječenja ranjenih vojnika.
S vremenom su uvedena i sve naprednija testiranja darovane krvi. Sedamdesetih godina počelo je testiranje na hepatitis B, a tijekom 1980-ih i 1990-ih uvedena su testiranja na HIV. Godine 2002. odobren je i NAT test za otkrivanje HIV-a i virusa hepatitisa C, čime je sigurnost transfuzija dodatno povećana.
ABO nije jedini sustav koji je važan
Landsteiner je nastavio istraživati krvne grupe te je zajedno sa suradnicima 1939. i 1940. godine otkrio Rh-sustav. Danas je poznato više od 200 krvnih grupa i antigena, no ABO i Rh sustavi najvažniji su za određivanje kompatibilnosti krvi.
Rh faktor važan je i tijekom trudnoće. Ako je majka Rh-negativna, a dijete Rh-pozitivno, mogu se stvoriti protutijela koja ugrožavaju buduće trudnoće, zbog čega je poznavanje Rh statusa važno i u prenatalnoj skrbi. Za svoja istraživanja Karl Landsteiner dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1930. godine.
Otkriće koje je promijenilo medicinu
Poznavanje krvnih grupa nije važno samo za transfuzije. Krvne grupe koriste se i u transplantaciji organa, a njihovo nasljeđivanje omogućilo je primjenu u testovima očinstva i proučavanju ljudskih populacija. Krvni tragovi mogli su se koristiti i u kriminalističkim istragama.
Iako je transfuzija danas rutinski medicinski postupak, njezina dostupnost i dalje ovisi o dobrovoljnim darivateljima.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu se godišnje prikupi oko 118 milijuna doza krvi, no dostupnost nije jednaka u svim dijelovima svijeta. Oko 40 posto darivanja odvija se u zemljama s visokim prihodima, iako u njima živi samo oko 16 posto svjetskog stanovništva.
Zato je, unatoč više od stoljeća znanstvenog napretka, jedna stvar ostala ista: krv se još uvijek ne može proizvesti u dovoljnim količinama bez ljudskih darivatelja.
Svjetski dan darivatelja krvi obilježava se 14. lipnja, na rođendan Karla Landsteinera, kao podsjetnik na otkriće koje je transfuziju krvi učinilo mnogo sigurnijom – i na ljude koji svojim darivanjem krvi i danas spašavaju živote.
(Ordinacija.hr)
