Krv se može nadoknaditi, ali ne jednako brzo u svim svojim dijelovima: plazma se obnavlja brže, dok su za stvaranje novih krvnih stanica potrebni tjedni.
Krv ima ključnu ulogu u organizmu – prenosi kisik i hranjive tvari, sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature i pomaže u obrani od infekcija. No koliko je krvi zapravo u ljudskom tijelu i koliko je možemo izgubiti prije nego što situacija postane opasna? Ljudsko tijelo u prosjeku sadrži između 4,3 i 6 litara krvi, no količina se razlikuje ovisno o tjelesnoj težini, veličini tijela, dobi i spolu.
Koliko krvi ima odrasla osoba?
Količina krvi može se okvirno procijeniti prema tjelesnoj težini. Muškarci u pravilu imaju veći volumen krvi od žena, što je povezano s većim udjelom nemasne tjelesne mase.
Primjerice:
- odrasli muškarac težak oko 90 kilograma i visok oko 183 centimetra ima približno 5,7 litara krvi, odnosno oko 5700 mililitara
- odrasla žena teška oko 75 kilograma i visoka oko 165 centimetara ima približno 4,3 litre krvi, odnosno oko 4300 mililitara
- dojenčad imaju oko 75 do 85 mililitara krvi po kilogramu tjelesne težine
- djeca imaju oko 70 do 75 mililitara krvi po kilogramu tjelesne težine.
Dakle, količina krvi ne ovisi samo o spolu, već prvenstveno o veličini i tjelesnoj masi.
Koliko krvi možemo izgubiti?
Posljedice gubitka krvi ovise o tome koliko je krvi izgubljeno, koliko je brzo do gubitka došlo te o dobi, tjelesnoj građi i zdravstvenom stanju osobe. Za usporedbu, zdrava odrasla osoba tijekom darivanja krvi uobičajeno izgubi oko 500 mililitara, što tijelo postupno nadoknađuje.
Kod manjeg gubitka krvi organizam uglavnom može nadoknaditi izgubljeni volumen bez značajnijih posljedica. Međutim, veći ili nagli gubitak krvi može biti hitno i životno ugrožavajuće stanje, jer smanjuje dotok kisika vitalnim organima.
Četiri stupnja gubitka krvi
Američki koledž kirurga gubitak krvi dijeli u četiri kategorije. Klasifikacija se temelji na inače zdravoj osobi koja teži oko 70 kilograma.
I. stupanj – do 15 posto:
Gubitak do približno 750 mililitara. Puls se može blago ubrzati, dok krvni tlak i frekvencija disanja često ostaju nepromijenjeni.
II. stupanj – 15 do 30 posto:
Gubitak od približno 750 do 1500 mililitara. Puls i disanje obično se ubrzavaju, a krvni tlak može početi padati.
III. stupanj – 30 do 40 posto:
Gubitak od približno 1500 do 2000 mililitara. Krvni tlak značajno pada, puls i disanje izrazito se ubrzavaju, a mogu se pojaviti promjene mentalnog stanja, poput smanjene budnosti i poteškoća u razgovoru. Produljuje se i vrijeme kapilarnog punjenja, odnosno vrijeme potrebno da se najmanje krvne žile ponovno ispune krvlju.
IV. stupanj – više od 40 posto:
Gubitak veći od 2000 mililitara predstavlja izrazito ozbiljno stanje. Krvni tlak postaje vrlo nizak, puls i disanje izrazito su ubrzani, a osoba može biti zbunjena, razdražljiva ili izgubiti svijest.
Kako liječnici procjenjuju gubitak krvi?
Procjena volumena krvi važna je za postavljanje dijagnoze i odabir liječenja, osobito kod stanja poput šoka uzrokovanog velikim gubitkom krvi ili dekompenziranog zatajenja srca.
Liječnici mogu procijeniti stanje pacijenta fizikalnim pregledom, pri čemu promatraju znakove poput elastičnosti kože, suhoće sluznice, vrtoglavice pri ustajanju, niskog krvnog tlaka i ubrzanog pulsa. Ova je metoda jednostavna i neinvazivna, ali ne omogućuje precizno određivanje volumena krvi.
Važne su i krvne pretrage, posebno hemoglobin i hematokrit. Hematokrit pokazuje koliki udio krvi čine crvene krvne stanice, dok je hemoglobin protein u eritrocitima koji prenosi kisik.
Što pokazuje razina hemoglobina?
Kod odraslih muškaraca normalna vrijednost hemoglobina iznosi približno 13,5 do 17,5 grama po decilitru, a kod odraslih žena 12,0 do 15,5 grama po decilitru. Ako hemoglobin padne ispod prihvatljivog raspona, a osoba ima simptome povezane s gubitkom krvi, liječnik može razmotriti različite mogućnosti liječenja, uključujući transfuziju.
Kod akutnog gubitka krvi pritom se ne promatra samo hemoglobin, već i simptomi, vitalni znakovi, okolnosti krvarenja te drugi nalazi. U određenim situacijama mogu se koristiti specijaliziranije metode među kojima je Swan-Ganzov kateter koji se postavlja u velike krvne žile koje vode prema srcu i plućima te omogućuje mjerenje različitih tlakova i procjenu volumena krvi.
Analiza volumena krvi u nuklearnoj medicini omogućuje pak izravnu procjenu volumena krvi. Metoda je minimalno invazivna, ali uključuje izlaganje maloj količini zračenja. Dok je ranije pretraga trajala četiri do šest sati, novije tehnike mogu je završiti za 90 minuta ili manje.
Kako se liječi veći gubitak krvi?
Prvi je cilj zaustaviti krvarenje. Ovisno o njegovu uzroku i mjestu, može se primijeniti izravan pritisak na ranu, podvez odnosno turniket ili lijekovi koji potiču zgrušavanje krvi. Ako je volumen krvi značajno smanjen, intravenske tekućine ili transfuzija plazme mogu pomoći u stabilizaciji cirkulacije.
Ako hemoglobin padne prenisko, može biti potrebna transfuzija pune krvi ili koncentrata eritrocita, a u nekim slučajevima i transfuzija trombocita.
Kako tijelo nadoknađuje izgubljenu krv?
Krvne stanice nastaju u koštanoj srži u procesu koji se naziva hematopoeza.
- Eritrociti sadrže hemoglobin koji prenosi kisik do stanica i pomaže u uklanjanju ugljikova dioksida.
- Leukociti štite organizam od bakterija, virusa i drugih stranih uzročnika.
- Trombociti sudjeluju u zgrušavanju krvi i pomažu zaustaviti krvarenje.
Nakon gubitka krvi bubrezi registriraju smanjenje razine kisika i počinju lučiti hormon eritropoetin, koji potiče koštanu srž na stvaranje novih crvenih krvnih stanica.
Za proizvodnju hemoglobina potrebno je željezo, pa tijelo koristi vlastite zalihe i povećava apsorpciju željeza iz hrane. Drugi kemijski glasnici potiču koštanu srž na povećanu proizvodnju trombocita i bijelih krvnih stanica kada je njihov broj smanjen.
Ipak, za stvaranje novih krvnih stanica potrebni su tjedni. Ako je gubitak krvi velik i brz, tijelo ga ne može dovoljno brzo nadoknaditi pa može biti potrebna transfuzija.
Plazma se nadoknađuje brže
Plazma je tekući dio krvi i tijelo je može nadoknaditi znatno brže od krvnih stanica. Nakon gubitka krvi tekućina iz tjelesnih zaliha pomaže obnoviti volumen plazme, a tekućinu je prema potrebi moguće nadoknaditi i oralno ili intravenskim putem. Bubrezi također pomažu smanjiti gubitak tekućine i održati volumen plazme.
Upravo se zbog relativno brze obnove plazma može darivati češće od pune krvi. Zdrava osoba može je, primjerice, darivati dva puta tjedno, uz najmanje 48 sati razmaka između darivanja.
Iako se gubitak krvi može podijeliti prema postotku ukupnog volumena, njegova opasnost ne ovisi samo o broju izgubljenih mililitara. Važni su i brzina krvarenja, dob, tjelesna građa i zdravstveno stanje osobe. Naglo ili obilno krvarenje može brzo ugroziti opskrbu vitalnih organa kisikom i zahtijeva hitnu medicinsku procjenu.
(Ordinacija.hr)
