I odraslima, koji znaju da je smrt prirodni završetak života, nije se lako nositi s ovim teškim trenucima u životu. A ako još imate dijete kojemu sve to morate i trebate objasniti… O ovoj temi razgovarali smo s psihologinjom Vesnom Jerković koja savjetuje da se s djecom o ovoj, kao i o sličnim „teškim“ temama treba razgovarati i prije no što do njih i dođe.
Ne štitite svoje dijete od istine. Na taj mu način šaljete krivu poruku! Ono bi moralo naučiti da je i bol sastavni dio života.
Psihologinja Vesna Jerković
“Roditelji se mogu u prigodnim trenucima pred djecom prisjetiti svojih predaka ili bliskih osoba koje su izgubili, te s djecom podijeliti lijepe uspomene na zajedničke trenutke”, savjetuje psihologinja Jerković i dodaje da djeca također trebaju sudjelovati u običajima karakterističnim za kulturu i sustav vrijednosti svoje obitelji. Na taj način roditelji djeci pružaju model kako se na društveno prihvatljiv način nositi s osjećajima gubitka i žalovanjem.
“Osobito je važno odvojiti vrijeme za razgovor s djetetom o pojmu smrti ukoliko u obitelji ili okolini postoji teško bolesna osoba, kako iznenadni gubitak bliske osobe ne bi preplavio dijete s emocijama s kojima nije imalo iskustva. Također, gubitak kućnog ljubimca može biti povod djetetovih pitanja vezanih uz smrt, ali prigoda da dijete shvati gubitak i tugovanje”, dodaje Vesna Jerković.
Shvaćanje pojma smrti povezano je s različitom životnom dobi djeteta?
U komunikaciji s djecom odrasli uvijek trebaju težiti iskrenosti, ali vodeći računa o djetetovoj dobi, njegovom razumijevanju i razini logičkog rezoniranja,tj. na jeziku primjerenom njegovoj dobi i razvoju.
“Djeci mlađoj od pet godina teško je shvatiti smrt i konačnost života, to je za njih apstraktan pojam. Često uspoređuju smrt sa snom i boje se odlaska na spavanje, a roditelji bi im trebali pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite. Djeca do otprilike deset godina shvaćaju konačnost života, no ne uviđaju da je smrt neizbježna svim ljudima. Djeca te dobi nemaju kapacitete da se sami nose sa mnoštvom emocija, te je često poricanje smrti bliske osobe, kao i odgođeno žalovanje kako dijete postaje svjesno gubitka”, nastavlja Jerković.
Starija djeca shvaćaju da je smrt sastavni dio života i da je neizbježna svim ljudima, te kroz ovu situaciju prolaze puno teže. Znajući da je smrt trajna, često padaju u depresije, pa je razgovor s njima prijeko potreban.
Što ako dijete o svojoj tuzi ipak ne želi razgovarati s vama?
“Trebalo bi mu omogućiti da se izrazi kroz crtež, pričanje priča ili igru lutkama. Roditelj može potaknuti dijete da s lutkama odigra događaje vezane uz smrt bliske osobe ili uz svoje osjećaje Kada se dogodi smrt bliske osobe , potrebno je nastaviti dalje sa svim uobičajenim kućnim pravilima i rasporedom aktivnosti jer će to pomoći djetetu da se osjeća sigurnim. Ukoliko dijete u tom teškom periodu doživi razumijevanje odraslih osoba, ono će se ponašati na zdrav i prilagođen način.”
Jako je bitno, naglašava psihologinja Jerković, da proces tugovanja ne bude izuzetno dug, da djetetovi osjećaji i ponašanje ne ometaju njegovo svakodnevno funkcioniranje u obitelji, vrtiću ili školi, a ukoliko to potraje, potrebno je potražiti i stručnu pomoć. Ovako tužne trenutke ne treba podcijeniti, kako za vas, tako i za vaše mališane.
prof. Ivana Grbavac
