Oxfordski su veslači pomogli istraživačima dokučiti tajnu uspjeha grupnog vježbanja: prag boli dvanaestorice veslača bio je viši nakon grupnog treninga, za razliku od individualnog.
Zaključak je znanstvenika Instituta
 za kognitivnu i evolucijsku antropologiju Sveučilišta u Oxfordu da sinkronizirano
 vježbanje u grupi probija granice boli. U ovom slučaju izlučivanje endorfina
 sličan je ekumenističkom zbližavanju koje se događa pri aktivnostima poput vjerskih
 obreda ili plesa.
Svaki od 12 veslača ispitan je
 četiri puta: veslali su 45 minuta na ergometru. Podijeljeni su u dvije grupe po
 šest veslača, a preostala dva treninga su sami vježbali, bez prisutnosti
 kolega. Nakon svakog treninga izmjeren im je prag boli jednostavnim testom. Istraživači
 su izmjerili vrijeme koliko su veslači mogli podnijeti napuhan mjerač tlaka na
 svojim rukama.
Studija je pokazala veliki pomak
 u povećanju granice boli poslije obje vrste treninga, kao što je i očekivano,
 no povećanje je bilo znatno veće nakon skupnog treninga, nego poslije
 individualnog.
Budući da je sinkronizacija
 ključ uspješnog natjecanja. rezultati upućuju kako je grupna sinkronizirana
 aktivnost odgovorna za povećanje u izlučivanju velikih količina endorfina
 prilikom jakih napora. Prema istraživanju, endorfini pomažu stvoriti osjećaj
 prisnosti i imaju pozitivne učinke, što bi moglo naglasiti toplinu i osjećaj
 bliskosti koju doživljavamo za vrijeme aktivnosti poput plesa, vjerskih obreda
 ili sporta.
K. Horvat




