Uvijek me zapravo neka situacija potakne na razmišljanje o pojedinoj temi, i to najčešće negativna.
A
jednoj sam prije par dana po tko zna koji put nazočio, ali nisam mogao
reagirati. Možda diram u osinje gnijezdo
s ovom temom, ali iz jednostavnog razloga što svima koji kreću u trening želim
dobro, moram se osvrnuti na nekoliko osnovnih činjenica vezanih uz pojam
osobnog trenera…
Vratimo se vizualno na
situaciju: fitness centar – klijent – osobni trener – vježba za mišiće trbuha
- oko laika
vidi: klijenta koji leži na leđima na podu , ispružene noge spušta skroz do
poda i vraća ih nazad u vis, a „osobni trener“ kleči pored njega i broji
ponavljanja… bravo za obadvojicu, jer klijent je zajapuren, crven i jedva diše
(hm… to je sigurno dobro), a trener broji glasno da ga cijeli fitness čuje i
snažnim glasom govori „idemo, idemo, još samo 8 puta..“ (hm.. i to je dobro,
vidiš kako ga bodri) - moje oko
vidi: klijenta koji si čini zlo, jer su mu trbušnjaci toliko slabi i
zajapurenost i crvenilo dolazi od bolova u leđima i od „slamanja“ slabinskog
dijela kralježnice. Vrat mu se iskrivio jer glava leži zabačena nazad u
izrazito štetnom položaju, noge mu nekontrolirano padaju dole bez imalo
kontrole pokreta i ikakvog ciljanog angažmana mišića trbuha, a podiže ih
isključivo sistemom „poluge, uvijajući donja leđa i naslanjajući se na trticu…
toliko zla u samo pola minute ne može Vam napraviti niti onaj koji Vas mrzi, a
kamoli onaj koji Vam po treningu uzme 100, 150 ili 200 kuna. Osobni trener?
Kaznio bih ga doživotnim izgonom iz svijeta fitnessa, a samodopadajući karakter
neka gradi galamom na nekom gradilištu, ali ne gradilištu ljudskih tijela, već eventualno
kula od karata (jer tamo ne može nikome nauditi)…
I tko je sada tu kriv?
Klijent? Nikako, pa on se dao u ruke tzv. stručnjaku, jer da zna što mu je
raditi vjerojatno ne bi trebao trenera. Fakultet? Apsolutno ne, jer fakultet je
svima dao kvalitetnu bazu i otvorio mogućnost daljnjeg usavršavanja. Samozvani
trener? Moglo bi se reći, ali on sigurno niti ne zna da ne zna (a kako reče Mao
Ce Tung: “tko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je izbjegavaj ga“)… I na štetu
klijenta, i nas koji znamo, takvoj osobi se ne može ništa. On uredno plaća
svoju članarinu u fitnessu gdje vodi privatne treninge, uredno prijavljuje
porez na naplaćeni trening, ali nema organizacije osobnih trenera koja bi dala
preporuku, spisak ili nešto treće, onih koji su doista kvalitetni.
Da me ne shvatite krivo,
osobni treneri su itekako potrebni, ali to su ljudi koji neprestano ulažu u
svoje znanje, nadograđuju ga, usavršavaju se u različitim domenama i vrstama
treninga, poznaju lakoatletske i teškoatletske discipline, poznaju tehniku Pilatesa,
metode korektivne i medicinske gimnastike, proprioceptivni trening, a što je
najbitnije razlikuju trening rekreativca i trening rehabilitacije od treninga
sa vrhunskim sportašem. Vjerujte mi, to je razlika golema poput servisa bicikla
i servisa aviona.
Problematiku sam
naznačio, sad bih morao dati i rješenje, zar ne? Samo što isto nije lagano, no
pokušat ću vam dati par savjeta kako „ispipati“ kvalitetu osobnog trenera
- preporuka –
pokušajte dobiti osobu koja ima klijente koji su zadovoljni sa trenerom,
saznajte da li su mu klijenti imali kakvih negativnih posljedica tipa ozljeda i
povreda. Okušajte saznati kakvi su rezultati njegova rada sa klijentima… - edukacija –
direktno ga upitajte koju edukaciju je prošao i koja su mu stručna usavršavanja
u području rekreacije, koliko često odlazi na seminare i workshopove, i kad je
bio na zadnjem. Koja su njegova stajališta o Jogi, Pilatesu, klasičnom body
buildingu… - testiranje –
provjerite njegov stav sa pričom o „izmišljenoj“ ozljedi (za koju ste se
ranije raspitali i o njoj sve znate), da li se postavlja kao liječnik,
sveznalica ili daje znanjem potkovano mišljenje - prehrana –
zatražite ga savjetovanje i mišljenje o Vašem načinu prehrane i dodacima
prehrani, dobro zatražite obrazloženje što je to što Vam nudi u nadopuni
i koja su njegova iskustva sa tim suplementima (upravo o tome ću Vam
pisati već slijedeći tjedan..)
Imam osjećaj da još nisam
ni započeo sve što sam htio reći, ali nadam se da sam Vam dao predodžbu o tome
na što trebate paziti. Savršeno isklesan ili neoblikovan uopće – to nije
mjerilo (iako bi trener morao izgledati dobro i zdravo). Zapamtite – ne treba
Vam mjerač broja ponavljanja, neki galamdžija, niti plaha nesigurna osoba.
Treba Vam osoba koja će Vašem tijelu i duhu osigurati kvalitetnu i sigurnu
tjelovježbu i brigu o Vašem zdravlju… a
takvih ima dovoljno, samo budite strpljivi – niti novi automobil ne birate u
jednom danu!
Kolumnu sponzorira: 
