Jeste li ljubomorni? Mislite li da ste više ljubomorni od većine ljudi? Ili niste uopće ljubomorni? Ili ste toliko ljubomorni da vaš parnter/ica od vas ne može izići iz kuće, ne može otići na piće s prijateljima i prijateljicama? Ili pak mislite da ste pretolerantni i da biste trebali biti ljubomorniji?
Ljubomora je jedan od osjećaja koji osjeti gotovo svatko. Ljubomora se u Psihologijskom rječniku (Naklada Slap, 1992) definira kao “Neugodno čuvstvo strepnje prouzrokovano sumnjom u postojanje neke treće osoba, koja nam oduzima sklonost voljene osobe ili zavist prema nekoj osobi, za koju smatramo da privlači veću sklonost okoline nego što je imamo mi”. Ljubomora može biti uobičajena, normalna; može biti pojačana, te stvarati probleme u vezi i može biti patološka, bolesna.
“Normalna” ili uobičajena ljubomora bila bi ona koju je doživio gotovo svatko. Svaki roditelj koji ima djecu mogao je primijetiti da su braća i sestre često ljubomorni, ako primijete (ili im se tako čini) da onaj drugi dobije više, da ga više puta zagrlimo ili da ga manje kudimo. Jednako tako, u vezi, osoba može biti ljubomorna ne samo na druge potencijalne partnere, već i na prijatelje. Tako djevojka može prigovarati svome momku da provodi previše vremena sa svojim društvom, da umjesto da s njome ide van, odluči otići s prijateljima na nogomet. Ovakve “male” doze ljubomore mogu biti simpatične, zgodne, pa čak i znak da je našem partneru/partnerici stalo do nas, da nas voli i da želi biti s nama i da mu/joj je teško dijeliti s bilo kime.
S druge strane, postoje ljudi koji su “pojačano” ljubomorni, koji uvijek sumnjaju u svog partnera, koji mu “ne daju živjeti” svojim sumnjama i provjeravanjima. Tako djevojka iz gornjeg primjera, ne samo da prigovara svome partneru da provodi puno vremena sa svojim društvom i da bi ona voljela da to vrijeme provede s njom, već ne može prestati razmišljati o tome da njezin dečko pri tome gleda druge djevojke, da će naći neku koja će se njemu više svidjeti, te da će je zbog toga i ostaviti. Ako je ljubomora ovakvog intenziteta tada će uzrokovati svađe i napetosti u vezi, a često i prekid veze. Valja naglasiti da je ovakva, “pojačana” ljubomora nezdrava i loša, jer ne daje nimalo slobode partneru/partnerici.
Premda kad smo zaljubljeni želimo biti stalno s osobom koju volimo i premda nam je svaki trenutak s voljenom osobom dragocjen, prava ljubav dopušta mogućnost da imamo i različite interese i da dio vremena možemo provoditi samostalno, bez partnera. Naravno, tu je potrebna i sigurnost u partnera i sebe, tj. sigurnost da to što naš partner ode s društvom ili prijateljicom na piće, ne znači odmah da ne misli na nas ili da će nas ostaviti ili prevariti. Iz ovog primjera vidimo da se iza ljubomore može kriti posesivna ljubav koja ne dopušta mogućnost partneru/partnerici da bude i svoj (osim što je naš); ili se može kriti naša nesigurnost i nedovoljno samopoštovanje (pa smo u stalnom strahu da će nas partner ostaviti, da mu nećemo biti dovoljno dobri i da su svi drugi bolji od nas, pa zato i ugrožavajući).
Naravno, postoje okolnosti u kojima je partner zaista sklon pretjeranom flertu ili prevari i tada je ljubomora jasna, racionalna i razumna. Ako dečko nađe svoju djevojku kako se miluje ili ljubi s drugim muškarcem, onda on nije “preljubomoran”, i u slučaju da pri tome osjeća snažnu ljubomoru, pa čak reagira i nekontrolirano, to ne bismo smatrali nenormalnim ili pretjeranim.
Konačno, postoji i bolesna ili patološka ljubomora. To je ona ljubomora u kojoj osoba vjeruje da je partner vara i da joj je nevjeran, a do tog zaključka nije došla na temelju racionalnih razloga. Ova vrsta ljubomore češća je kod muškaraca i smatra se pravom duševnom bolešću. Tako muškarac može biti uvjeren da ga supruga vara i neprestano je promatrati, uhoditi, postavljati zamke da bi je uhvatio u nevjeri. Pri tome (jer je to bolest) zaključuje na temelju neracionalnih argumenata, pa tako ako supruga kupi čipkaste gaćice, odmah zaključuje da je to siguran i pouzdan znak da ima ljubavnika. Čak može u ljubomori ići tako daleko da je optužuje za nevjeru u gotovo nevjerojatnim okolnostima. Tako nije neobično da stariji muškarci s patološkom ljubomorom optuže svoje 70-godišnje supruge da imaju više 20-godišnjih ljubavnika koji dolaze k njima čim suprug izađe iz kuće.
Patološka je ljubomora opasno stanje jer postoji veliki rizik od nasilja, budući da ljubomorna osoba može fizički nasrnuti, pa čak i ubiti, svog partnera; a sve u uvjerenju da to čini iz ljubavi i nemogućnosti daljnjeg toleriranja takvog ponašanja svog partnera.
Pozivam čitatelja ovog članka da razmisli o svojoj ljubomori. Upitajte se jeste li ljubomorni. Bi li vaš partner/partnerica rekli da ste ljubomorniji od većine ljudi? Jeste li više ljubomorni nego vaš partner/partnerica? Znaju li i vaši prijatelji za vašu ljubomoru? Ako ste na većinu pitanja odgovorili potvrdno onda se upitajte da li zbog vaše ljubomore trpi vaš parntner/parnterica, da li ga svojom ljubomorom više mučite nego što mu pokazujete ljubav? Upitajte se i koja je pozadina vaše ljubomore! Jeste li ljubomorni zbog toga što ste nesigurni u sebe? Ako je tako, onda shvatite da za to nije “kriv” vaš partner.
Ako imalo sumnjate da ste preljubomorni, onda se trudite obuzdati svoju ljubomoru. Pokušajte se našaliti sa svojom ljubomorom. Recite svom partneru da ste jako ljubomorni i da si ne možete pomoći. Razgovarajte o tome što osjećate i zbog čega. Pokušajte zajednički pronaći rješenje za ljubomoru, kako ona ne bi narušila vaš odnos.
Za kraj ću spomenuti i stanje koje je suprotnost ljubomori. Kao što postoji patološka ljubomora (za koju smo rekli da je bolest), tako postoji i erotomanska sumanutosti (to je stanje kod kojeg osoba vjeruje da je neka poznata ličnost u njega/nju zaljubljena i da mu/joj na različite načine to pokušava poručiti). Upravo ova suprotnost govori koliko ljubomora proizlazi iz nas samih, iz naše ličnosti i koliko ovisi o tome kako sami gledamo na sebe i na svijet oko sebe. Dakle, ako ste preljubomorni, nije to (najčešće) zbog vašeg partnera, nego zbog vas. Naravno, ako je vaš partner preslobodan i ako je vaša ljubomora rezultat jasne nevjere, onda sve ovo gore rečeno ne vrijedi, jer tada se radi o razumljivoj i očekivanoj reakciji.
