Dobar prvi korak u razumijevanju, kako vlastitog tako i partnerovog, ljubavnog ponašanja je uvid da oba partnera imaju predodžbu o ljubavi.
Ako vjerujete da ljubav
 postoji, zasigurno o pravoj ljubavi imate neku zamišljenu sliku, odnosno,
 mišljenje kako bi prava partnerska ljubav trebala izgledati.
Ključna riječ u prethodnoj
 rečenici je  “prava”! Svi koji se slažu s tim da
 postoji predodžba o ljubavi, teže zamišljenu sliku realizirati u stvarnosti, a
 činjenica je da su neki u tome i uspjeli. Pozdravljam sve one koji su to
 uspjeli ostvariti!
U kontekstu, što bi uopće
 značilo uspjeti u potrazi za pravom ljubavi? Iskoristio bih Baretov tekst
 pjesme i nadodao, može li tko reći gdje je put ka “ljubavnoj” sreći?
Najjednostavniji zaključak
 koji možemo izvesti, za sve one koji su uspjeli u potrazi za pravom ljubavi, jest
 da su pronašli svoju bolju polovicu, srodnu dušu ili, kako god, partnera koji
 im odgovara … I zaista, neki ljudi su u
 tome uspjeli. Znam neke koji su u tome uspjeli od prve ili u samo nekoliko
 pokušaja, ali poznajem više onih koji nikako – pa nikako – da nađu ono pravo!
 Znam da neki potragu nikad nisu ni započeli, a znam i one koji su nakon niza
 “promašaja” odustali, posvetili se drugim važnim životnim izazovima,
 primjerice karijeri, hobijima, glazbi, sportu tako da im je partnerska ljubav
 postala manje ili čak nevažna!
Svima onima, kojima je i dalje partnerska ljubav važna, ukazao bih na činjenicu
 da na planeti Zemlji ima podjednako muškaraca i žena. Svima njima, koji
 partnersku ljubav nisu ostvarili, postavio bih jedno pitanje: “Što vas je
 u tome spriječilo?” Što to znaju ili razumiju oni koji su pravu ljubav
 pronašli? Gdje su ju pronašli?
Kako ljubav nije predmet
 koji se zavukao ispod kauča, niti biće koje nas može sustići, a niti energija
 koja nas obuzima i sl., mislim da bi bolje bilo pitati one koji su u potrazi za
 pravom ljubavi uspjeli, po čemu i kako znaju da je to prava ljubav?  Po čemu, vi dragi čitatelji, znate da je ova
 ljubav prava, a ona druga nije?
Vidio sam mnoge sretne ljude
 koji su govorili kako su zadovoljni svojim partnerskim odnosom iako to meni
 nije izgledalo ništa posebno, ali ti su ljudi, zaista, bili sretni. Citirao bih
 Zorana Milivojevića koji kaže: “što
 ako sadist nađe mazohista i oboje svojevoljno pristanu na ljubavni odnos, koji
 nikome ne šteti – ima li itko pravo reći da to nije prava ljubav?” I zaista, tko ima pravo reći
 da to je ili nije ljubav?
S druge strane još nisam sreo čovjeka koji je rekao kako je potpuno zadovoljan
 svojim partnerskim odnosom jer takvi obično i ne dolaze kod mene! Da li za one
 koji partnersku ljubav još nisu ostvarili znači da u toj misiji nisu ili nikad
 neće uspjeti? Naravno da ne!
Mnogi ljudi žive sami sretni
 i zadovoljni. Partnerska ljubav je važna, ali nije najvažnija na svijetu.
 Najvažniji je život jer bez života nema ni ljubavi!
Vjerujem da ste primijetili
 da je ovaj članak pun pitanja. To je tako jer se ljubavne kockice ne mogu brzo
 poslagati. Pratite nas i dalje jer odgovore na ova i mnoga druga pitanja o
 partnerskoj ljubavi dobit ćete u nastavku.
Zaključio bih ovaj članak,
 meni najboljim objašnjenjem ljubavi kojeg sam do sada čuo, a to je da je ljubav
 ono u što vjerujemo da ona jest!
literatura:
 Formule ljubavi, dr. Zoran Milivojević, Mozaik knjiga, 2009.
http://www.onesize-fitsnone.net/formuleljubavi.php





