Počelo je! Sanjam o tanjuru punom lubenica i dinja, svako bi jutro najrađe iz spremišta izvukla najlaganiju svilenu haljinu, čim vidim zimski kaput zlo mi je, a čizme (ma koliko skupe bile) bih najrađe fijuknula kroz prozor, pa tko voli nek` izvoli…
To je
sasvim uobičajeno stanje za kraj siječnja, jer iako su ispred nas još dva
zimska mjeseca, meni je i više nego dosta. Svi navedeni simptomi ludila sigurni
su znaci moje zasićenosti zimom. Ona definitivno nije moje godišnje doba i
sasvim bih ugodno živjela negdje u tropima, jer plus 35 stupnjeva Celzijusa
meni je uvijek mnogo prihvatljivije od minus pet.
No,
zbog svega toga izuzetno sam izbirljiva u svim metodama borbe protiv hladnoće.
Dovoljno je reći da je moj ideal odijevanja: veš, haljina i sandalice.
Jednostavno, seksi i bez nepotrebnih komplikacija. No, zimskih sam dana više
nalik na ličkog medvjeda – barem sudeći po vanjskim gabaritima – tako da molim
da mi se jave oni koji imaju nekih spoznaju na temu kako ti šarmantni čupavci
mogu biti seksi.
Dakle
na sebe samu svako jutro slažem sloj na sloj, plus debeli zimski kaput, u
alternaciji s onim punjenim perjem ili budom (dobro, unatoč svemu priznajem da
nosim pravo krzno, ali moji su glodavci bili i te kako mrtvi kada sam ih ja
srela u trgovini. U svoju obranu još imam reći da su uzgojeni na farmi u tu
svrhu, a mnogo su ružniji od slatkih malih telića čije kože najveći protivnici
krzna nose na cipelama, a bogami i kožnim jaknama).
Jedan
od okolini zabavnijih zimskih prizora svakako je onaj kada tako zabundana moram
ispružiti ruku iz automobila kako bih, recimo, uzela parkirnu kartu u nekoj
garaži. Koprcanje koje tada slijedi najčešće je nalik ljuljuškanju morskih
krava nasukanih na nekoj dalekoj obali. Uz sve to ne postoji šansa da moju
sinusi prezime bez da su debelo zabundani ispod neke kape ili šešira. Sve žene
znaju da je u tim uvjetima frizura – nemoguća misija, a i kada se konačno
uspijem riješiti kape trebaju mi tjedni i tjedni da mi se kosa oporavi od šoka
koji joj je prouzrokovao friški zrak.
Da ne
bi bilo zabune tako sam odjevena cijeli svoj život i savršeno zbunjeno gledam
oko sebe žene i prijateljice, s naglaskom na mlade djevojke, koje zime provode
polugole.
Ja stvarno ne razumijem kako prežive bez potkošulje u trapkama niskog
struka, u jaknicama koje ne dopiru ni dio guze, a one koje mi se zaklinju kako
ispod hlače jednostavno ne mogu odjenuti kompletne čarape neću shvatiti ni u
sljedećih sto života.
OK, jasna mi je Severina koju šofer u haljinici i bez
čarapa s bundom koja poručuje: “ima se” iskrca pred vratima hotela u kojoj ima
promociju, ali kako polugola normalna žena ostruže led s vlastitog automobila,
nikada mi neće biti jasno.
I zato samo vam za kraj još moram otkriti
svoje ovozimsko otkriće. Dolazi iz kozmetičke industrije i zove se krema za
lice (ima i za ruke i noge) koja služi umjesto kaputića. Moj osobni favorit je
krema koja nogice drži toplima. Jasno mi je da mora bit riječ o nekoj opakoj
kemiji i samo se nadam da neću zagrijavanje platiti na proljeće. Zamislite samo
posljedice sindroma staklenika na jednoj promrzloj ženi?
