Što je život? Što je smrt? Mogli bismo reći da je život zbroj svih naših udisaja i izdisaja tijekom boravka u ovom tijelu . A smrt je samo prestanak naših udisaja i izdisaja, dok se tijelo pretvara u zemlju ili prah.
Pa to i ne zvuči tako strašno. Ono što je strašnije jesu živi ljudi bez života u
sebi. Tijelo koje hoda, ali duša ne osjeća radost. Kao da su u zatvoru
vlastitih ograničenja i pogleda na život.
Svaka naša misao, odluka i djelovanja ide u smjeru života
ili smrti, ako život i smrt definiramo kao količinu unutarnje živosti, radosti
i ispunjenja. U svakom trenutku imamo mogućnost izabrati život ili smrt.
Zamisliš dvije verzije svojeg vikenda. Jedna verzija je
rutina koju si ponovio već stotine puta: dulje spavaš jer si izbezumljen od
tjedna, onda krene priprema ručka, spremanje nakon ručka, dođe netko od
prijatelja ili pogledaš neku seriju na TV-u ili završavaš poslove koje nisi
stigao završiti tijekom tjedna. I to
ponavljaš iz vikenda u vikend razmišljajući kako ćeš drugi vikend smisliti
nešto novo. A taj vikend nikako da dođe.
Druga verzija je buđenje i odlazak na neko potpuno novo
mjesto. Ne mora uopće biti daleko niti skupo. I tada dobiješ jedan novi
podražaj koji potakne tvoje unutarnje biće da se probudi. Nikada nisi bio tamo,
to ti je novo i tvoj duh i tijelo dobivaju novi poticaj koji ih budi. Tada si
više živ. Sve što je nepoznato često je i malo zastrašujuće, jer može izazvati
određenu nesigurnost, ali istovremeno izaziva i uzbuđenje. Kako je fenomenalno napraviti nešto čega te strah. Zakoračiš u strah i kad
prođeš kroz njega i upoznaš ga – on se otopi, a ti osjetiš radost i
oslobođenje.
Zamisli najobičniju situaciju: prolije se kava po tvojim
novim hlačama. Biraš li život ili smrt? Biraš li to proglasiti lošim događajem
i loše se osjećaš zbog toga ili izabireš život, nasmiješ se “letećoj kavi”
i ideš dalje.
Zamisli dvije opcije: stari posao na kojemu već dulje
vrijeme osjećaš težinu, dosadu, nema inspiracije, ali kolege nisu loši i plaća
je solidna pa kažeš; pa nije mi tako loše, mnogi drugi bi bili jako sretni da
imaju to što ja imam. I onda zamisli svoje uzbuđenje oko posla koji bi želio
pokrenuti sam. Kada pomisliš na njega osjećaš unutarnji žar, radost, uzbuđenje,
padaju ti na pamet ideje i sve u vezi tog posla ti se čini zanimljivo.
I tada biraš; ostati polumrtav ili s vjerom napraviti prve
korake u smjeru svoje želje iako svi oko tebe kažu da “nisi normalan”
i objašnjavaju ti da je kriza i da si ovako puno sigurniji.
Ali ti ne želiš biti “sigurniji” i “mrtviji”
već želiš vjerovati u sebe i u život i biti radosniji.
Svaki trenutak i
svaka odluka čine naš život. Od toga što ćemo pojesti, što ćemo misliti, kako
ćemo djelovati, s kime ćemo se družiti, što ćemo čitati ili gledati na TV-u, i
hoćemo li se brinuti za svoje zdravlje ili ne…svaki trenutak donosimo male, ali važne odluke koje na
kraju čine naš život i ono što smo mi.
Svaki put kada izaberemo ono što izaziva unutarnju radost i
uzbuđenje biramo život i razina naše energije je viša. Iako ponekad paralelno s
uzbuđenjem osjećamo i strah, jer ulazimo
na neistraženo područje, to je pozitivno uzbuđenje i postajemo sve više živi i
budni.
Ako stalno izabiremo ono gdje se osjećamo sigurni, polako će
naša životna energija i samopouzdanje padati i sve manje ćemo osjećati živost,
radost i uzbuđenje. Plutati ćemo u iluziji sigurnosti i polako umirati bez da
smo osjetili onu istinsku povezanost sa životom.
Svaki trenutak biraš život ili smrt. Kada napustiš ovo
tijelo više ovakvih izbora ionako neće biti. Nećeš morati brinuti o poslu,
sigurnosti ili prolivenoj kavi, ostat će ono što si proživio s više ili manje
radosti. Pa što onda imaš za izgubiti? Izaberi život i osjeti radost u svakoj
svojoj stanici
