Novim istraživanjem sveučilišta u Kaliforniji dokazano je da je pivo bogat izvor silicija, minerala ključnog za povećanje gustoće kostiju.
“Čimbenici koji tijekom
proizvodnje piva utječu na promjenu koncentracije silicija nisu bile
dovoljno istražene”, kaže Charles Bamforth, glavni autor studije objavljene u časopisu Journal of the Science of Food and Agriculture.
Silicij je u pivu prisutan u obliku topive ortosilicijeve kiseline,
a dostupnost mu se mjeri s oko 50 posto, što čini pivo jednim od glavnih
izvora silicija u prehrani ljudi zapadnog svijeta. Prema institutu
National Institute of Health iz SAD-a, ortosilicijeva kiselina utječe
na rast i razvoj kostiju i vezivnog tkiva. Neke studije stoga pokazuju
da umjeren unos piva može pomoći u borbi protiv osteoporoze, bolesti
koštanog sustava koju karakterizira smanjena količina koštane mase i
propadanje koštanog tkiva, a najčešća je u žena tijekom postmenopauze.
Prilikom istraživanja koraka u proizvodnji piva, istraživači su u ječmu
otkrili neznatne promjene u koncentraciji silicija, budući da je većina
silicija koncentrirana u ljusci ječma, a ljuska se ne razgrađuje mnogo
u početnim koracima proizvodnje. Zanimljivo je i da su sladovi s
većom koncentracijom silicija bljeđe obojeni i trpe mnogo manje
toplinskog stresa tijekom proizvodnje.
Tamniji proizvodi poput prženog ječma i crnog slada sadrže mnogo manje koncentracije silicija iz zasad nepoznatih razloga. Hmelj
sadrži iznenađujuće veliku koncentraciju silicija i to do 4 puta višu
od one koja se nalazi u sladu. Stoga piva u kojima se prilikom
proizvodnje koristi veća količina hmelja sadrže i veće koncentracije
silicija.
Prilikom istraživanja
testirala se koncentracija silicija u 100 različitih vrsta piva.
Prosječna koncentracija bila je između 6,4 i 56,5 mg/L.
“Piva koja sadrže veliku količinu ječmenog slada i hmelja imaju i najveće koncentracije silicija. Pšenica
sadrži manju koncentraciju silicija od ječma zato što je ljuska ječma
ta koja je bogata silicijem. A iako većina silicija tijekom proizvodnje
piva preostaje u ljusci, značajne količine se ipak ekstrahiraju i
prelaze u gotov proizvod”, pojašnjava dr. Bamforth.
Izvor: Biologija.com.hr