Eto jedno roditeljsko iskustvo tj. iskustvo mojih roditelja kad sam bila dijete. Uglavnom, bilo je to prije 20 i nešto godina.
Prijateljica i ja smo imale 11 godina kada smo odlučile da ćemo preko časopisa naći njenom tati ženu jer je ostala rano bez mame. No, njoj je bilo neugodno raditi to sama pa smo odlučile i mom tati pronaći još jednu ženu. Tako smo dale oglas u nekom našem časopisu (tad nije bilo telefona, pa smo to radile poštom).
Nije prošlo dugo vremena i dame su počele slati pisma. Budući da smo bile još malene i nismo znale točno na što je žensko srce slabo, platile smo njenom bratu da za nas odgovora na pisma. Funkcioniralo je to jedno vrijeme, dok se nismo odlučile za dvije tri žene koje dolaze u obzir za njenog i mog tatu, eh ne misleći ništa loše.
Mi njima dale i naše adrese da nas nekad mogu posjetit, jer tete su rekle da vole žensku djecu i da bi nam donijele čak i pokoji poklončić. Nama se to odmah svidjelo.
Dosadilo nam više plaćati njenom bratu i pisati, pa smo prestale. Došlo ljeto pa smo radije provodile vrijeme na bazenu. No, pisale su one i dalje al’ mi smo ih ignorirale.
Sve do jednoga dana. Dolazim ja kući s bazena i gledam s roditeljima tv, kad zvoni netko…
Moja mama otvori kad TETA pred vratima traži mog tatu, mama je pusti u kuću i pita tatu: “kakva je ovo žena i o kakvim se pismima radi”? Mene su otjerali na spavanje da ne slušam što odrasli pričaju.
Žena je valjda sve ispričala, a tata se branio, dok nije izvadila pisma i mama vidjela da uopće to nije njegov rukopis. Onda im je kliknulo u glavi. Sjetili su se kako su meni silna pisma dolazila. Dobila sam po guzi i nisam smjela cijelo ljeto više na bazen.
Eto, sad kad sam mama dvije djevojčice, uvijek kad naprave neku ludost, tješim se da ni ja nisam bila bolja u njihovim godinama.
mama Mirjana
I ti želiš podijeliti svoje roditeljsko iskustvo?
Priču i fotografiju svog mališana šalji na: sadrzaj@ordinacija.hr
Dnevnik jedne
mame čeka i tvoju priču!
