Na kraju, moj posao, moja uloga u životu jest da svima koji to žele, pomognem, svojim znanjem, iskustvom, energijom, strpljenjem. Moj entuzijazam i ljubav prema zdravom načinu života su ti koji me definiraju kao osobu.
Visok sam 183 cm, imam 88 kg, i trenutno 38 godina. Konfekcijski broj 50, jeans 33… Daleko sam od atletskog izgleda grčkih skulptura, ali za manje od tri tjedna, kada se naljutim, formiram torzo za uspješnicu na naslovnici hrvatskog izdanja Men’s Healtha, i to bez retuširanja. Vodim dvije i pol tvrtke, hranim kroz njih sebe i 30 zaposlenih, radni dan mi traje 16 do 18 sati. Dnevno se dva do tri puta presvlačim iz trenirke i tenisica u odijelo ili casual business look, ovisno s kim, kada i gdje imam sastanak. Dva do tri puta tjedno napravim i trening za sebe.
Najviše uživam u onom segmentu svoga posla kada pomažem ljudima. A pomažem im kroz to što ih treniram, dajem savjete o tome kako da kroz prehranu i tjelovježbu poboljšaju kvalitetu svog života, budu zdraviji, a na kraju i zadovoljniji svojim izgledom, iako je estetika za mene nešto što dolazi samo po sebi, rezultat je dugotrajnog i kontinuiranog balansiranog odnosa treninga i prehrane.
I mislim da nikada nisam prema nikome bio grub i rekao mu da je debeo, grubo ga upitao da što je to napravio od sebe, da tih 10 ili 19 kg koje je doslovno nazidao šteti njegovom/njenom životu. Zašto to nisam napravio?
Jednostavno zato što možda ne znam tko, kada i zašto utjehu traži u prenatrpavanju hranom, unošenju “smeća“ od hrane, žderanju i ležanju, ili se pak ne snalazi u hormonalnim poremećajima koji su ga dovele do stanja pretilosti… i nije moje da ih zbog toga osuđujem, jel` tako? Ako me pitaju za savjet ili mišljenje, iskomunicirao bih i definirao njihovo stanje argumentiranim činjenicama, kvalitetnim savjetima, ako ih žele čuti, i preporukom gdje i kako mogu pokušati riješiti se “viškova“.
A onda, sa druge strane, gotovo svakodnevno iz usta istih tih ljudi, ljudi koji me ne vide po mjesec, dva, kraće ili duže, u periodu kada su oni zaradili ogromne količine naslaga čujem sljedeće: “Orlando, kako si ti smršavio! Daj se malo dovedi u red, kaj si bolestan?”(???).
Znate ono kada vam pogled otupi i ne znate što bi rekli? Pogledom brzo potražim neko ogledalo u blizini, kako bih provjerio da li su mojih 88 kg (dakle moja višegodišnja jednaka težina tijela) i više-manje isti izgled (tu ne ulaze nove bore, sve više sijedih i segment umora na licu) odjednom nestali, jesam li kojim slučajem baš u tom danu smršavio 10-tak kg, a da to nisam ni primijetio? Ogledalo, ah, srećom nisam. Još uvijek sam isti…
I onda se pitam od kada je to ono što jest i ono što bi trebalo biti normalno, postalo krivo? Od kada su tijela na kojima se više ne prepoznaje vrat, leđa imaju formu onih zgužvanih pasa (sharpei), trbusi izgleda bačvi vina ili nečega što uopće ne mogu definirati, kada pupak ima veličinu otvorenih usta… od kada su to postale normalne stvari?
WALL-E movie!!!! Ako niste, pogledajte taj fantastičan crtić, koji nije za vaše klince, nego za Vas! Ili prelistajte knjige o anatomiji ljudskog tijela, pogledajte malo knjige iz srednje škole koje pričaju o starogrčkoj umjetnosti.. pogledajte James Bonda sa Danielom Craigom u Casino Royalu i pokušajte shvatiti: to nije ništa spektakularno, to je normalno i uobičajeno tako izgleda ili bi trebalo izgledati tijelo muškarca. Zaboravite modne časopise i magazine, ali nije Oprah definicija kvalitetnog ženskog izgleda…
Na kraju, moj posao, moja uloga u životu jest da svima koji to žele, pomognem, svojim znanjem, iskustvom, energijom, strpljenjem. Moj entuzijazam i ljubav prema zdravom načinu života su ti koji me definiraju kao osobu. I dok ne ispunim svoju zadaću neću biti zadovoljan.
Žao mi je na današnjoj grubosti, ali…
