Depresija je čest poremećaj kod žena koje boluju od celijakije – autoimunog poremećaja povezanog s negativnim reakcijama na konzumaciju glutena, tvrde američki stručnjaci.
Pa čak i ako se drže pravila prehrane za svoju bolest, one su sklonije depresiji. Do ovog su zaključka stigli udruženi istraživači sveučilišta Penn State, Syracuse i Drexel.
Celijakija ili glutenska enteropatija je doživotna bolest koju obilježava nepodnošljivost organizma na gluten, tj. bjelančevine pšenice, raži, ječma, zobi i drugih žitarica nastalih njihovim križanjem. Ova netolerancija potiče imunološki sustav na napadanje i oštećivanje tankog crijeva, a jedini lijek je posebna i striktna prehrana koja zahtjeva znanje i pažnju, jer se gluten nalazi i tamo gdje ga ne očekujemo.
“Jednostavno je razumjeti kako se osobe koje ne drže svoju bolest pod kontrolom mogu često osjećati loše i stoga biti pod većim utjecajem stresa i biti skloniji depresiji, no istraživači se nisu pažljivo koncentrirali na osobe koje učinkovito kontroliraju celijakiju”, komentirao je Josh Smyth, profesor bihevioralnog zdravlja i medicine Sveučilišta Penn State.
Njegov je tim anketirao 177 žena s celijakijom kako bi saznao kako se nose s ovom bolesti. Istraživače je zanimalo u kojoj se mjeri pacijentice drže pravila posebne prehrane, kako procjenjuju svoje simptome, smetaju li tjelesni simptomi njihovim svakodnevnim aktivnostima, kako se nose sa stresom, depresijom i negativnm mislima…
“Ustanovili smo kako se većina ispitanica drži plana prehrane bez glutena, a strože držanje takve dijete povezano je s povećanom vitalnošću, manjim stresom, smanjenjem simptoma depresije te općenito boljim emocionalnim zdravljem. S druge strane, osobe koje nisu dobro držale svoju bolest pod kontrolom bile su izložene velikom stresu, depresiji i mnogim tegobama povezanima za nezadovoljstvo svojim tijelom, težinom i oblikom tijela u odnosu na opću populaciju”, zaključio je Smyth.
“Obrok u restoranu s prijateljima ili zabava su drugačije iskustvo za osobe s celijakijom jer one moraju stalno paziti i nadgledati svoju prehranu. Mogu se osjećati kao teret domaćinima. U većini slučajeva jedina opcija liječenja je držanje prehrane pod kontrolom. Smatram da moramo educirati pacijente kod dijagnoze o drugim povezanim poteškoćama koje bi mogli iskusiti i da im pružimo strategije kako se bolje nositi s time”, završio je Smyth.
K. Horvat