U svakom trenutku i svakom našom odlukom idemo prema životu ili se udaljavamo od njega.
Kako znamo da smo bliže ili dalje od života?
Zapravo je vrlo jednostavno: Kada se osjećamo više živi tada smo bliže, a kada osjećamo pad životne energije tada smo dalje od života. Svaki puta kada djelujemo u skladu s našom istinom i osluškujemo poruke svoje duše osjećamo se dobro, ispunjeno, zadovoljno, cjelovito, radosno.
Ako se već dugo niste osjećali ispunjeno i radosno, otkrijte gdje ste životu rekli ne. Kada ste pristali na nešto što nije bila najradosnija verzija vašeg života? Koliko često to činite?
Ako stalno govorimo NE našim snovima, “ludim” idejama i željama polako otupljujemo, gubimo životnu radost i brže umiremo. Ignoriranje impulsa našeg srca kreira život koji je planiran, možda naizgled “siguran i sređen“, ali bez strasti i zaigranosti. Ako “igramo na sigurno“ nema iznenađenja. Zapravo ima ih stalno, ali mi ih doživljavamo kao prijetnju, kaznu, nešto loše, jer nam to pokvari plan. Beživotni život rezultira depresivnim stanjima i gubitkom smisla postojanja. Tada svoj vlastiti život odrađujemo. Ali u čemu je onda smisao postojanja, ako nešto radimo samo da bismo radili tj. da bismo preživjeli? Zašto onda uopće živimo?
Kad biste znali da vam je ostalo još 6 mjeseci života, što biste učinili?
Ovo je rečenica koju mislim da je čuo svatko. Pitanje je koliko duboko smo zaronili u sebe i upitali se što bismo učinili. Koliko iskreno smo odgovorili i mislimo li ozbiljno. Lako je pričati i citirati “pametne rečenice“, ali to nije dovoljno za manifestaciju onoga o čemu pričamo. Obzirom da živimo u svijetu materije, bitno je djelovati na fizičkoj razini.
Koja je razlika u tome da znamo da ćemo uskoro umrijeti ili ne? Zašto nas ideja o bliskoj smrti potiče da napravimo ono što želimo?
Kada znate da se bliži kraj onda osvijestite da više nemate što izgubiti i krećete se bez straha. Ali realno mi možemo već sutra sve izgubiti, novac, zdravlje, familiju, posao, bilo što. I to se ljudima svakodnevno događa.
Zapravo svi ćemo sve “izgubiti“ tj. ostaviti i nemamo pojma kako i kada će se to dogoditi. Jedino što ostaje su naša iskustva. Ono što smo proživjeli.
Možete se preispitati i na sljedeći način: Upitajte se, postoji li u sadašnjem trenutku nešto za čime žalite u životu. I onda osvijestite da još uvijek imate vremena za promjenu. Da još uvijek beskonačne mogućnosti postoje i čekaju na vas.
Ako stalno žalite za nečim što je bilo, to je besmisleno traćenje životne energije. To znači da živite u prošlosti, a tada istinski ne živite svoj život u sadašnjem trenutku. Prošlost možete promijeniti tako da ju definirate na drugačiji način. Naučite lekciju iz tog događaja za kojim žalite, zahvalite mu i krenite svjesno dalje. Sasvim je u redu da vam je žao ili krivo što se nešto desilo. Ali ako to traje predugo znači da niste ništa naučili o sebi i životu.
Krenite u susret životu i iskoristite sve potencijale sadašnjeg trenutka!