Ključ uspjeha za postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine leži u trajnoj promjeni životnih navika, tvrde prof.dr.sc. Hazim Mulić, specijalist neuropsihijatrije i nutricionistkinja te wellness terapeutkinja Alma Letić u knjizi “Držim dijetu a ne mršavim. Zašto?”.
Jeste li emocionalna izjelica?
Donosimo vam njihove savjete kako se osvijestiti zbog emocionalnog jedenja.
U mnogih ljudi emotivno jedenje započinje u djetinjstvu. Tako, primjerice, kad dijete prvi put padne i ozlijedi kožu na koljenu pa zaplače od boli i straha, obično mu se ponudi omiljena slastica kako bi mu se odvratila pozornost od neugode (strah i bol) i da umjesto toga osjeti ugodan okus u ustima. Ponavljanje ovakvog načina ublažavanja patnje, odnosno neugode, bilo koje vrste može biti pohranjeno u memoriju kao važno iskustvo pa će se ono automatski (nesvjesno) reaktivirati u odrasloj dobi kad se osoba nađe u stanju emocionalnog distresa.
Hranu uzimamo kao potporu i podršku kad se povremeno bavimo teškim poslom sučeljavanja s vlastitim osjećanjima i preuzimanjem rizika dnevnog življenja. Jedemo i radi olakšanja ili nagrade jer smo se već naučili oslanjati na hranu kako bismo uravnotežili naš emocionalni život.
Plašimo se odustajanja od ovog emotivnog obrasca jedenja jer nismo sigurni da možemo naučiti i usvojiti druge načine uz pomoć kojih bi se uspješno nosili sa svojim emocijama. Dobra je vijest da postoje bolji, zdraviji načini za izlaženje na kraj sa životnim kušnjama što je i ključni postupak za odvikavanje od emotivnog jedenja. 0 tome detaljnije u poglavljima koja slijede.
Mnogo ljudi nosi sa sobom vlastiti emocionalni teret, ali ipak ne traže svi utjehu u hrani.
Postavlja se pitanje zašto to neki čine, a drugi ne? Smatra se da postoji više razloga za to: prehrambene navike formirane tijekom djetinjstva i odrastanja, struktura osobnosti (naglašena osjećajnost i emocionalna nestabilnost), opće životne okolnosti itd. Međutim, moglo bi se reći da se kod emotivnog jedenja više radi o lošoj navici izbjegavanja sučeljavanja sa problemima i uklanjanja (ili ublažavanja) popratnih neugodnih emocija – uz pomoć hrane.
Ponekad želja za jelom nema nikakve veze sa živcirajućim kruljenjem u želucu koje vam govori da trebate jesti. Umjesto toga jaku želju za hranom osjetimo u trenucima kad se emocije naglo povise ili padnu. Mi tada želimo jesti i smatramo kako nam ništa drugo neće pomoći da bi se u tim trenucima osjetili bolje.
Za neke ljude potreban je “krupan” događaj da bi se izazvalo emotivno jedenje – otpuštanje s posla, razvod braka; za druge su to gotovo stalno prisutne svakodnevne frustracije: naporan dan na poslu, dopunski rad za poboljšanje kućnog budžeta. Svakodnevne obveze mogu dovesti do naizgled neuklonive navike okretanja hrani kako bi se svi ti napori dnevnog života lakše podnijeli.
Ljudi s niskim samopoštovanjem često smatraju kako sreću ili uspjeh i ne zaslužuju. Tako, čim se neki vidovi njihovog života – kao što je, primjerice, smanjenje težine – počnu odvijati povoljno za njih oni nesvjesno započinju sabotirati vlastiti uspjeh uzimajući hranu iako nisu
Ako se nema u vidu i ovaj psihološki razlog za prekomjerno jedenje i debljanje, onda nastaje čuđenje i same osobe i nutricioniste, koji je propisao ispravan dijetalni program za mršavljenje, što težina ostaje ista ili se čak i poveća.
Postoje istraživanjima potvrđeni dokazi da suzdržane, povučene i osjetljive osobe jedu više kad su pod emocionalnim pritiskom. Što je veća suzdržanost veća je i količina pojedene hrane.
Osobe pod emocionalnim stresom jedu više slastica, hranu bogatu mastima i visokokalorične obroke u odnosu na osobe koje nisu pod emocionalnim stresom.
Emotivne potrebe za hranom lako se mogu pomiješati sa onim fizičkim (tjelesnim). A kad se fizička glad i emotivna “glad” počnu osjećati na sličan način, emotivno jedenje može postati značajan problem. Tako, umjesto da razriješite ono što vas čini ljutim, razočaranim ili uplašenim signali gladi se isprepletu sa emocijama i vi reagirate uzimanjem hrane.
Emotivno jedenje može značajno ometati napore za održavanjem zdrave težine. Uspostavljanje kontrole nad emotivnim jedenjem, jedan je od najvažnijih čimbenika u postizanju dugotrajnog održavanja dijetom postignutog smanjenja težine.
K.H.
