Najraniji dokaz o sladoledu potječe iz Kine, u samom početku radilo se o hrani za plemstvo, a do današnjih dana najviše se prodaje sladoled od vanilije. Donosimo vam priču Tee Mamut o tome kako je ova, mnogima omiljena, slastica pronašla svoj put do svakog kućanstva, a tu su i dva ukusna recepta za hladno, slatko i delikatesno osvježenje!
Teško je točno pratiti
evoluciju sladoleda, ali najraniji dokaz ipak potječe iz Kine. U 16. stoljeću
pojavljuje se u Italiji, u 17. u Francuskoj i Španjolskoj, u 18. u Americi, a
tek u 19. stoljeću zahvaljujući razvoju tehnologije postaje sličan današnjem. U
samom početku sladoled je hrana za plemstvo, u vremenu bez zamrzivača bio je
rijetka i skupa poslastica.
Rimski je car u 2. stoljeću prije
Krista zapovjedio da mu donesu snijega s planina i pomiješao ga s voćem, medom,
vinom… Arapi su pak bili vjerojatno prvi koji su se počeli koristiti mlijekom u
proizvodnji sladoleda. Zaslađivali su ga šećerom radije nego voćnim sokovima i
već u 10. stoljeću proširio se njihovim gradovima. U proizvodnji su se
koristili mlijekom ili vrhnjem, često jogurtom, pa smjesi dodavali rakiju od
ruža, sušeno voće ili orašaste plodove.
Godine 1744. pojam sladoleda prvi se
put u Americi spominje u pisanom obliku. Veliki obožavatelji te ledene
poslastice bili su George Washington i Thomas Jefferson, koji je postao
diplomat u Francuskoj i toliko zavolio vaniliju da ju je najvjerojatnije on
donio u Ameriku. I danas je najprodavaniji sladoled s okusom vanilije.
Veliki korak u proizvodnji dogodio se sto
godina poslije, kada je Nancy Johnson izumila spravu za kućnu proizvodnju
sladoleda i prodala patent za 200 dolara. U ono vrijeme bio je to velik novac,
ali izumiteljica očigledno nije bila svjesna veličine svoga izuma. Sprava je
izgledala ovako (slika lijevo).
U vanjskoj zdjeli
nalazili su se led i sol, a u drugoj, unutarnjoj, osnova za sladoled. Ručkom se
masa miješala i pomalo smrzavala.
Prvi kornet?
Ernest Hamwi,
imigrant iz Sirije, na svjetskom sajmu u St. Louisu, Missouri, prodavao je
nešto slično vaflima, samo mnogo tanje. Odmah pored njega bio je štand za
sladoled i kad je prodavač ostao bez posudica, Hamwi mu je ponudio svoje vafle kao
ambalažu za sladoled. Sretna slučajnost!
Tijekom školovanja i karijere radila
sam sladoled na razne načine; od klasičnog aparata za sladoled, paco jeta, gdje se osnova za sladoled
prvo zaledi u posudama pa onda samelje za nekoliko minuta, te još brže s
tekućim dušikom kojim se zalijeva osnova dok se miješa u mikseru.
U dvama ledenim slasticama koristila
sam se paco jetom i sebi najdražim
namirnicama. Jogurt možete kombinirati s bilo čim i u bilo koje doba godine,
isto tako čokoladni sorbet. Ako niste
ljubitelj đumbira, možete ga zamijeniti začinom po volji ili staviti samo čokoladu.
Sladoled od jogurta
- 500 g čvrstog jogurta
- 200 g šećera
- 345 g vode
- 38 g limunovog soka
1. Jogurt izmiješajte pjenjačom da se razbiju
grudice te dodajte ostale sastojke.
2. Stavite u aparat za sladoled.
Sorbet od čokolade i đumbira
- 554 g vode
- 200 g šećera
- 76 g kakaa
- 1 g soli
- 170 g čokolade sa 70 posto
kakaa - 50 g đumbira, sitno
isjeckanog
1. Zakuhajte 139 g vode s đumbirom, poklopite i
pustite da odstoji pola sata.
2. Pomiješajte 415 g vode, šećer, sol i kakao.
Pustite da proključa.
3. Rastopite čokoladu.
4. Procijedite vodu s đumbirom, dodajte ostatku
i na kraju umiješajte čokoladu.
5. Stavite u aparat za sladoled.
Autorica teksta: Tea Mamut
Fotografije:
Damir Fabijanić