Kore banana, naranči, tikvi i đumbira često završavaju u otpadu, iako su jestive i bogate hranjivim tvarima – otkrivamo kako ih pametno iskoristiti u svakodnevnoj prehrani.
Umjesto da automatski bacamo kore banana, naranči i drugog voća i povrća, sve se više pokazuje da upravo ti dijelovi često sadrže vrijedne hranjive tvari i zanimljive kulinarske mogućnosti. Iako smo navikli smatrati ih otpadom, kora mnogih plodova je jestiva – i u nekim slučajevima nutritivno vrlo bogata.
Primjerice, piše BBC, kora banane čini oko trećine ukupne težine ploda, a kod naranče oko 20%. Kod kivija kora zauzima 9 do 13% ploda, dok kod nara gotovo postoji ravnoteža između sjemenki i kore. Unatoč tome, većina ljudi ih jednostavno odbacuje.
Na globalnoj razini, čak trećina proizvedene hrane završi kao otpad – oko 1,3 milijarde tona godišnje. Osim ekonomskog gubitka, to ima i ozbiljan ekološki učinak: otpad od hrane sudjeluje s oko 8% u globalnim emisijama stakleničkih plinova. Poseban problem nastaje kada organski otpad završava na odlagalištima, gdje truljenjem nastaje metan – plin koji je višestruko jači od ugljičnog dioksida. Kompostiranje i pametnije korištenje “otpadnih” dijelova hrane jedan je od načina smanjenja tog utjecaja.
Sve više se istražuje kako se u prehrambenoj industriji, ali i kod kuće, mogu iskoristiti hranjive tvari iz dijelova koje obično bacamo. U nastavku donosimo nekoliko primjera kako to izgleda u praksi.
Kora naranče – od otpada do marmelade i slastica
Narančina kora najčešće završi u smeću, iako se može vrlo kreativno iskoristiti. Jedan od najpoznatijih načina je priprema marmelade. Iako zahtjevna i vremenski intenzivna, domaća marmelada od cijelih naranči uključuje kuhanje ploda, ekstrakciju pektina te dodavanje šećera i limuna.
Proces može trajati nekoliko sati, a rezultat ponekad zahtijeva dodatna prilagođavanja teksture, no okus često nadoknađuje trud. Osim marmelade, kora se može pretvoriti i u kandiranu poslasticu – višestrukim kuhanjem i ispiranjem uklanja se gorčina, nakon čega slijedi kuhanje u šećernom sirupu.
Nusprodukt ovog procesa je i aromatični sirup koji se može koristiti kao dodatak pićima. Na taj način od jedne vrste voća moguće je dobiti više različitih proizvoda – marmeladu, kandiranu koru, sok i sirup.
Kora ananasa – fermentirano piće tepache
Kora i jezgra ananasa idealni su za pripremu tradicionalnog meksičkog pića tepache. Riječ je o fermentiranom napitku koji se priprema od kore ananasa, vode i smeđeg šećera ili tradicionalnog piloncilla šećera.
Smjesa se ostavlja na sobnoj temperaturi da fermentira, uz prekrivanje koje omogućuje protok zraka, ali sprječava ulazak nečistoća. Već nakon 24 do 36 sati počinju se razvijati znakovi fermentacije, a duljim stajanjem okus postaje izraženiji i jači.
Važno je napomenuti da fermentacija može proizvesti malu količinu alkohola, obično ispod 1%, ovisno o trajanju procesa. Gotov napitak se procijedi i hladi, a po želji se može obogatiti đumbirom, limetom ili drugim voćem.
Kora đumbira – nutritivno bogat, a često odbačen dio
Kora đumbira često se uklanja bez razmišljanja, iako sadrži vrijedne bioaktivne spojeve. Među njima su antioksidansi te tvari s potencijalnim antimikrobnim i protuupalnim djelovanjem. Uz to, kora je bogata vlaknima te sadrži vitamine i minerale poput vitamina C, kalcija i željeza.
Umjesto bacanja, može se koristiti na nekoliko načina: dodati u juhu radi arome (i potom ukloniti), prokuhati za pripremu temeljca ili čaja, ili osušiti i samljeti u prah koji se može koristiti kao začin.
Sušeni i mljeveni đumbir može se koristiti i u napitcima te u kuhanju i pečenju, čime se maksimalno iskorištava cijeli korijen.
Kora butternut tikve – hrskave grickalice i pametno iskorištavanje
Iako mnogi recepti zahtijevaju guljenje tikve, kora butternut tikve u potpunosti je jestiva i bogata vlaknima te bioaktivnim spojevima, kao i sjemenke koje se često bacaju.
Kora i sjemenke mogu se iskoristiti za pripremu zdravih grickalica. Nakon pranja i rezanja kore na tanke komadiće, zajedno sa sjemenkama mogu se začiniti solju, paprikom, kuminom i čilijem te peći dok ne postanu hrskavi.
Rezultat su domaći čips i pečene sjemenke koje se mogu koristiti i kao dodatak juhama ili salatama. Iako priprema zahtjeva nešto više vremena, prednost je potpuna kontrola nad začinima i kvalitetom ulja.
Kora luka – od prirodne boje do začina
Suha kora luka često završava u otpadu, iako se može koristiti na različite načine. Jedna od ideja je njezino sušenje i mljevenje u prah, no još zanimljivija primjena je kao prirodna boja.
Kora luka sadrži flavonoide i tanine koji se mogu ekstrahirati kuhanjem u vodi, čime nastaje prirodna tekućina za bojanje tkanina. Uronjena tkanina poprima nijanse od zlatno žute do tamno narančaste, ovisno o vrsti luka i vremenu bojenja.
Ovaj proces pokazuje kako se i najobičniji kuhinjski otpad može pretvoriti u koristan materijal s potpuno novom funkcijom.
(Ordinacija.hr)
