Maleno jaje moćno je filmsko oružje i može nas natjerati na suze, smijeh pa čak i na strah – kad vidite što se dogodilo u filmu Funny Games USA, nikad više nećete nikom posuditi jaje.
Jaje nije kamen i nije od drva, jaje je živo i ima srce pa kad ga želimo razbiti, ne smijemo ga mučiti, nego to moramo izvesti milosrdno, jednim potezom, glatko kao giljotinom, objašnjava profesor u slavnoj pariškoj kuharskoj školi u lepršavoj komediji Sabrina genijalnoga Billyja Wildera. Profesor zatim taj magistralni zahvat razbijanja jajeta jednom rukom demonstrira učenicima i svi ga uspješno oponašaju – svi osim utučene Audrey Hepburn, u ulozi nesretno zaljubljene Sabrine, koja jaje uspijeva tek zdrobiti u šaci, a kad pokunjeno pokaže raspljackanu kašu na dlanu, njezin jad očito prelazi i na profesora jer smjesta i on zdrobi jaje.
Maleno jaje – moćno filmsko oružje
Iz toga dražesnog, majstorski režirana prizora vidi se kako je maleno jaje moćno filmsko oružje: o ljubavnim bolima mlade Sabrine, koja pati za nedostižnim Williamom Holdenom – premda bi joj bolje bilo da shvati kako je Humphrey Bogart onaj pravi – zgnječeni žumanjak govori nam više od tisuću riječi. A na sve to još dolazi i neuspjeli nabujak koji se nije dignuo. Sretno zaljubljenoj ženi nabujak će zagorjeti. Ali nesretno zaljubljena žena zaboravit će upaliti pećnicu, komentira jedan iskusni polaznik kuharske škole, a jadna Sabrina mora priznati da joj se dogodilo upravo to.
I dok nam se ovih dana na stolovima šarene pisanice, a jaja se pretvaraju u slasne uskršnje pince i pletenice, u bribirske prisnace i goranske nadjeve, režu se tvrdo kuhana uz šparoge i tuku za blagdanske fritaje, valja se sjetiti kako su, kuhana, pečena ili sirova, nevjerojatno učinkovita pred kamerama: možda zato što su živa i imaju srce, kako kažu u Sabrini, jaja kao da su kadra pojačati svaki emocionalni naboj, natjerati nas na smijeh ili u suze, pretvoriti prizor u komediju ili živo ocrtati karakter lika u filmu.
Teško je zamisliti scenu koja bi bolje pokazala kako je hladnokrvan Hladnokrvni kažnjenik nego kad u zatvoru na Floridi, gdje služi kaznu zato što je razbijao automate za parkiranje, Luke za okladu pristaje pojesti pedeset tvrdo kuhanih jaja u sat vremena – i smaže ih sve do zadnjega. Spreman sam na sve, kao da poručuje Luke u klasiku Stuarta Rosenberga iz 1964, a da je spreman na sve, pokazao je i Paul Newman koji je glumio Lukea: na snimanju je doista pojeo pedeset jaja, doduše, ne u sat vremena, nego desetak po svakom od četiri kadra u koliko je snimljena scena, ali ipak.
Chabrolov inspektor Lavardin, policajac sklon nekonvencionalnim metodama u rješavanju slučajeva, za doručak pak nikako ne želi odstupati od pravila: taj ljubitelj jaja na oko začinjenih crvenom paprikom svako jutro pojede dva, a u životu ih je, kaže u filmu Poulet au vinagre, pojeo trideset tisuća!
Jaje naglašava emocije u ganutljivim prizorima poput onih u filmu Kramer protiv Kramera u kojima otac i sin pripremaju zajednički doručak. U prvom se Dustin Hoffman, još ogorčen na ženu koja ga je ostavila, nespretno bori s jajima za pofezne koje želi ispržiti sinčiću da održi privid normalnosti i, dok mu ljuske padaju u žumanjce, a kruh mu se razmače u prerijetkoj smjesi, shvaća kako je zahtjevan posao samohranog roditelja s kojim se suočava; u drugom, potkraj filma, otac i sin već su uhodana ekipa, ali ovaj put uvježbano razbijanje jaja, tučenje, miješanje i prženje kao da samo naglašavaju bol mogućega rastanka.
Bezazleno jaje može prizvati i neslućenu stravu. Kad Robert de Niro u Anđeoskom srcu nudi posao Mickeyju Rourkeu i pritom prstima s opako dugim, manikiranim noktima prijeteći guli tvrdo kuhano jaje, svakom je jasno da stvari neće dobro završiti; provokativna scena u kojoj mlađahna Lolita draži Jamesa Masona u ulozi profesora pedofila pečenim jajetom koje mu ljulja pred ustima najavljuje izopačeni mrak; a kad naizgled pristojan momak u filmu Funny Games USA Michaela Hanekea dolazi od susjeda posuditi jaja, kaos neobjašnjivoga, nezamislivog nasilja koji slijedi tako je užasan da ćete sljedeći put dobro razmisliti prije nego što nekomu posudite jaje.
Uostalom, od maloga velociraptora u Jurskom parku do monstruoznoga stvora koji iskače iz divovskog jajeta na nepoznatom planetu i lijepi se za lice Johna Hurta u Alienu, da bi mu poslije razderao utrobu, iz jajeta se svašta može izlegnuti. Nije zato čudo što obični omlet može biti nabijen značenjem pa će poslužiti kao povod za ispad, kao u Pet lakih komada, gdje Jack Nicholson u bravuroznoj glumačkoj sceni uzaludno pokušava naručiti jaja i tost po svojem ukusu, ali isto tako i kao točka pomirenja u kojoj se na kraju filma The Big Night susreću dva brata Talijana čiji se pothvat otvaranja restorana u Americi pretvorio u bitku između novog i starog svijeta.
No prirodnu okolinu jaje kao da nalazi u komediji pa se zato u bezbrojnim komičnim situacijama razbija i razlijeva, drobi, cijedi i razmazuje gdje treba i ne treba. Komičarskom paru Stanu Laurelu i Oliveru Hardyju, koji u mjuziklu Hollywood Party iz 1934. traže baruna Münchausena jer im je utrapio lažni ček, zdjela jaja na šanku na privatnoj zabavi poslužit će za obračun s temperamentnom meksičkom glumicom Lupe Vélez: jaja se razbijaju u cipelama, ubacuju u džepove i hlače, a kad Laurel i Hardy pobjedonosno navedu Lupe da sjedne na jaje, ona ih ispljuska, a majordomus izbaci iz kuće.
Ludorije s jajima dostižu vrhunac u urnebesnoj sceni u Noći u operi u kojoj Groucho, Chico i Harpo Marx, stisnuti u brodskoj kabini na luksuznom kruzeru, naručuju gomilu hrane, uključivši i dva jajeta na oko, dva poširana, kajganu od dva i dva srednje meko kuhana, što se zaokružuje s još nekoliko desetaka tvrdo kuhanih jaja. Već sama narudžba u rafalno brzu dijalogu smiješna je do suza, a kad se brojni brodski poslužitelji naguraju u tijesnu kabinu trudeći se održati ravnotežu sa svojim pladnjevima dok se brod ljulja na valovima, nastupa kaos u najboljem stilu braće Marx.
Goranski nadjev
Ako se nađete s viškom jaja, upotrijebite ih u ovom malko moderniziranom uskršnjem jelu iz 
Gorskog kotara.
- 15 jaja
- 300 g šunke
- 100 g slanine
- mladi luk – 2 svežnja
- bijeli kruh bez korice – 200 g
- sol, papar
1. Nasjeckajte šunku, slaninu i kruh na sitne kockice, luk na kolutiće, istucite jaja, začinite i sve pomiješajte.
2. Namažite duguljasti lim maslacem, ulijte u njega smjesu, prekrijte folijom i smjestite u veći lim s vrućom vodom. Pecite u pećnici na 200–220 °C oko sat vremena.
3. Nadjev istresite iz kalupa te narežite na ploške i poslužite. Pazite da ne zaboravite upaliti pećnicu.
Autor teksta: Marta Štoos
