Uobičajeno je vjerovanje kako zijevanje pomaže u povećanju zalihe kisika u tijelu. Ipak, prijašnja istraživanja nisu uspjela utvrditi jasnu vezu između zijevanja i razina kisika u krvi. Novo istraživanje koje su proveli američki znanstvenici potvrđuje kako zijevanjem hladimo mozak.
Ciklusi spavanja te stres i različiti podražaji povezuju se s fluktuacijama u temperaturi mozga. Prema teoriji koju su predložili znanstvenici, funkcija zijevanja jest održavanje uravnotežene temperature mozga i u optimalnoj homeostazi. U prilog teoriji ide činjenica da se na zijevanje može lako utjecati varijacijom temperatura u nekom ambijentu, s obzirom na to da hladnoća u nekom prostoru može pomoći u snižavanju temperature mozga. Točnije, znanstvenici smatraju kako se zijevanje može dogoditi samo unutar optimalnog raspona temperature.
Kako bi ovo testirali, znanstvenici su mjerili frekvenciju ”zaraznog” zijevanja među pješacima na otvorenom u Beču tijekom zimskih i ljetnih mjeseci te su usporedili dobivene rezultate s identičnim istraživanjem koje je ranije napravljeno u suhoj klimi Arizone (pješacima je pokazivana serija slika na kojima se nalaze ljudi koji zijevaju).
Važna je temperatura okoline
Rezultati su pokazali kako u Beču ljudi više zijevaju ljeti nego zimi, dok u Arizoni ljudi više zijevaju zimi nego ljeti. Ispostavilo se kako faktori poput godišnjeg doba ili količine dostupnog dnevnog svjetla ne utječu na zarazno zijevanje, nego je zijevanje ograničeno optimalnom termalnom zonom ili rasponom ambijentalnih temperatura od oko 20 stupnjeva Celzijevih. Za usporedbu, zarazno zijevanje je bilo smanjeno kada su temperature bile relativno visoke i oko 37 stupnjeva ljeti u Arizoni ili vrlo niske i oko nula stupnjeva zimi u Beču.
Jorg Massen, vodeći autor na ovom istraživanju, objašnjava kako zijevanje služi za hlađenje mozga, ali ipak nije funkcionalno kada su ambijentalne temperature jednake temperaturi tijela. Također, kada je jako hladno zijevanje nije potrebno budući da može čak imati i štetne posljedice ako su vani veoma niske temperature.
I dok većina istraživanja koja se bavila zaraznim zijevanjem naglasak stavlja na utjecaj međuljudskih i emocionalno-kognitivnih varijabli, ovo istraživanje daje još jednu potvrdu teoriji kako je mehanizam vezan uz zijevanje (zarazno i spontano) uključen u regulaciju temperature mozga.
Izvor: Biologija.com.hr
